Listopad je. Ovi dani, prije Noći vještica, tj. 31.10., uvijek su mi mistični dani nekog čudnog očekivanja.

Volim otići u dućan gdje se već nalaze izložene stvari za Haloween night, gledati ih, kupiti neku sitnicu i „pripremati“ se za taj dan, tu noć.

To je noć kad duše izlaze i hodaju zemljom poput sjena, a tko ih uspije vidjeti – ima doživljaj života.

Godinama skupljam već te sitne stvarčice: na ključevima ormara su privjesci u obliku crne mačke J, na vratima je vještica na metli J i nasmiješena bundeva J, na ormariću gdje stoji TV su razne figurice, a među njima je opet vještica sa metlom J, keramička bundevica J, a čak jedna vještica visi na prozoru sprečavajući druge 'zločeste nemani' da uđu kroz prozor.

Te figurice stoje tako cijelo vrijeme, bez obzira na Haloween night.

Kad se počinje približavati 31.10., ja jednostavno – živnem. Kao da kroz mene počinje strujati neka nova energija, ono vrijeme očekivanja nekog lijepog događaja.

Isto očekivanje imam i za Božić, Novu godinu, Uskrs i neke religijske blagdane, ali energija je drugačja.

Energija očekivanja Haloween night je posebna, vragolasta, a opet lijepa, kao da ću nešto novo saznati za svoj život što će mi opet trebati cijele godine dok opet ne dođe novi 31.10. u očekivanju sljedeće Haloween night.