ZEMLJA DOBIVA BLIZANCA

Napredni razvoj ljudske stvaralačke moći vodi k tome, da će jedna planeta, u neposrednom susjedstvu Zemlje, biti izabrana, da se na njoj stvori slika života na Zemlji. Mi ovdje govorimo o planeti u vašem sunčanom sustavu, koju vi svi dobro poznajete. Mi ovdje govorimo o Marsu, koji nije daleko udaljen i na kojem vi već dugo tražite život. Uvijek je bila želja, da ovu planetu bliže upoznate i nešto više doznate o njenoj strukturi. Mars je vrlo dobar za stvaranje jednog zemaljskog blizanca, jer on, na temelju strukture svoje površine i svoje pozicije u sunčanom sistemu, ispunjava vrlo dobre preduvjete, da bude osposobljen sa životom. Njegova je atmosfera donekle slična ovoj na zemlji. Jedino, što nedostaje jest zrak, kojeg Mars može dobiti vašim sudjelovanjem. Zatim se može nivo temperature na Marsu prilagoditi, da bi polako mogli nastati preduvjeti za život.

Zemlja će sav svoj život postupno poslati na Mars i tamo će nastati raskošna mnogostrukost života – najprije na području mikroorganizama i kasnije biljaka, koje će voditi brigu o daljnjem razvoju života. Tokom vremena tamo nastaje život čudesne mnogostrukosti i čovjek će izvesti svoje prvo veliko stvaralačko djelo. Radost će biti velika, što će čovjeka animirati za daljnja velika djela u svemiru.

Slijedit će mnoge daljnje planete u cijelom svemiru, i tokom mnogo godina i mnogo generacija čovjek će se proširiti cijelim svemirom i odaslat će sebi jednake na daleko udaljene planete, da bi omogućio, da ponovo započne stvaralački proces kao na zemlji. Tako je zajamčeno, da ovaj proces nikada ne prestane – on počinje sa apsolutnim neznanjem o porijeklu i preko onog, što se čini da je suprotnost, nalazi put povratka praporijeklu i onome, što je čovjekova praiskonska zadaća.

Nakon što sve ovo bude postignuto čovjek se može vratiti svom Izvoru i sa Izvorom se stopiti i ponovo započeti avanturu života – vječni krvotok, koji slijedi samo jednu jedinu svrhu. Čovjek je stvoritelj – on je dio Boga i rođen sa sposobnošću Stvoritelja, da bi ispunio točno ovu zadaću. Dugi put čovjekovog razvoja služio je isključivo tome, da ga pripremi za njegovu ulogu Stvoritelja, , kako bi on proces razvoja mogao osjetiti na vlastitom tijelu i tako se izoštrio u svojoj stvaralačkoj odgovornosti i mogao pristupiti svojoj zadaći. To je razvojni proces, koji uvijek ponovo počinje i bezbrojni dijelovi Boga služe tome, da se iskusi točno ono, što oni jesu.

ZEMLJA DOBIVA DALJNJE SLIKE SVOG JASTVA

Nakon što avantura Marsa bude tako izvedena, da nastane cvjetajuća planeta, koja će bujati životom, i kad mnoge zemaljske vrste dobiju priliku, da se dalje šire i proizvode nove vrste, tad će također i na drugim planetima u svemiru također nastati slike i kopije Zemlje, sa svim životnim i razvojnim formama.

Posebnost na ovim planetima bit će u tome, da će čovjek početi tamo slati sebi jednake, i prvi put će se sam širiti. Time će nastati planete, koje su od početka imale sličan razvoj kao Zemlja i nakon milijarde godina mogu postati ono, što će uskoro biti Zemlja.

Zemlja je zaključila svoj razvojni proces od planete do Zvijezde i njena zadaća glasi nastaviti ovaj isti stvaralački proces i voditi brigu, da se život, u svojoj punoj raskoši, proširi u cijelom svemiru, u svoj mogućoj mnogostrukosti i da Božanstvo bude prepoznatljivo u svom najvišem izrazu.

Da bi ovo bilo moguće čovjek i Zemlja trebaju određenu pomoć – pomoć u formi mudrosti i potporu u formi stvaralačke snage. Ova potpora dolazi iz svijeta Svjetla – anđeli će pratiti ljude i njima će staviti sve preduvjete na raspolaganje, koji su im potrebni za njihovu zadaću. Anđeli su stalni pratioci i savjetnici ljudima i oni im pokazuju put, ako zalutaju ili misle, da se suočavaju sa granicom, koja ne može svladati stvaralačku moć. Takve će se granice pojaviti, jer čovjek u svom razvoju treba apsolvirati još mnoge daljnje korake, dok ne bude sposoban sa anđelima ispunjavati svoje djelo. Uspostaviti jedinstvo ljudi i anđela današnjim je ljudima još teško zamisliti, jer ih ne može vidjeti i jer ih zamišlja kao duhove, kojih se boji. Ovaj strah čovjek ne će više osjećati. Na ovu suradnju čovjek će se još morati naviknuti, i ovaj će proces trebati vremena.

Ljubav je vrhunska vrednota, i sva nova stvaranja bit će izgrađena na ovom temeljnom elementu – nikad više ne će biti moguće, da čovjek nešto stvori, što bi nekome drugom oduzimalo ljubav.

PITANJE: Što ima zajedničko s ljubavlju, ako lav, koji je tak stvoren, usmrti, raskomada i pojede srnu ?

ODGOVOR: Ti imaš posve pravo – čini se, da se ne radi o velikoj ljubavi lava, ako se stavlja iznad srne. No, treba imati u vidu odlučujuću točku, koju stvaranje ima u vidu : Čovjek je danas isto tako biće, koje sebe stavlja iznad brojnih životinja, da bi se hranio njihovim mesom. U prethodnoj knjizi: „Čovječanstvo nakon 2015“ skicirali smo razvoj čovjeka prema vegetarijancu i dokazali, zašto će se ovo dogoditi. Priroda je točno izgrađena na ovim okolnostima – svako biće ima svoju stvaralačku zadaću – koja npr. može biti utemeljena u tome, da ono služi kao hrana za druga bića. Princip „jesti i biti jeden“ vrijedi u prirodi neograničeno. Na ovaj način izgrađen je život. U ljudskom je životu ipak velika razlika. Čovjek nije više dio ove životne spirale. On nije više izgubljen u ovom ciklusu, on je ustao iz ovog procesa i kreće se prema jednom posve drugom području. U prastara vremena, kad je čovjek bio na daleko nižem razvojnom stupnju, on je bio posve uključen u ovaj krvotok i često su divlje životinje bile žrtve. Danas mu je ukazan drugi život, i on mora shvatiti, tko je on – on je rođen kao stvoritelj i u ovoj funkciji ona ima zadaću, da dalje razvije život i da bude vjeran temeljnom principu.