12. POGLAVLJE

ČOVJEK KOJI JE BIO GLADAK

MEDU NOGAMA

KLINGOR DVADESETOG STOLJEĆA

U zamku Kalot Enbolot, poznatom po svojoj čvrstoći, zbila mu se ta sramota. Kralj je Klingora, naime, iznenadio pronašavši ga kod svoje žene kako spava u njenom zagrljaju. Za taj topli krevet morao je ispaštati. Rukama kraljevim bi među nogama glatko izrezan, jer domaćin je smatrao kako je to njegovo pravo. Obrezao ga je tako da nijednoj ženi više nije mogao poslužiti za razonodu. Od toga su mnogi ljudi zapali u nevolju.

Ne u zemlji Perziji, nego naprotiv u Persidi bijaše magija izmišljena.

Onamo je otputovao i sa sobom kući donio mnoga znanja o vještinama magije, tako da može učiniti što god želi. Zbog sramote što se dogodila njegovom tijelu, mrzi sve ugledne muževe i žene i veseli se u dubini srca može li im razoriti veselje.

Wolfram von Eschenbach: Parzival

Dietrich Eckart nazvan je duhovnim utemeljiteljem nacionalsocijalizma.

No, bila to istina ili ne - isti nadimak dobio je, naime, i Chamberlain - Adolf Hitler u svakom ga je slučaju označio kao onoga od kojega je proizišao najveći utjecaj na njegov život i ispunjenje njegove zadaće. U Mein Kampfu Dietricha Eckarta opisao je "kao jednoga od najboljih, koji je svoj život posvetio buđenju svoga, našega naroda: kroz pjesništvo i kroz razmišljanje, a na kraju i djelom".

Iza tog naizgled nevinog nekrologa kojime Hitler završava svoj Kampf, krije se neslućena i strašna tajna, jer Eckartovo "djelo", prije nego što je umro, bilo je uvođenje Hitlera u čudovišni, sadistički i magični ritual, nalik ritualima što ih je Landulf II u devetom stoljeću izvodio na Kalot Enbolotu.

Opis tog rituala, uz čiju su pomoć u nazočnosti članova društva Thula otvoreni Hitlerovi okultni centri, koji bi možda uslijedio na tom mjestu, mogao bi se čitatelju koji ne poznaje povijest i običaje ritualne magije učiniti teško razumljivim, a možda i nevjerodostojnim. Iz tog razloga najprije ćemo se potruditi za nuždu pružiti podlogu za razumijevanje tog vjerojatno najvažnijeg trenutka u životu Adolfa Hitlera. Prije nego se pozabavimo okultnom strukturom društva Thule, tj. njihovim aktivnostima na pojedinačnim stupnjevima te vrstom i načinom na koji je njihova tajna, najuža jezgra došla do toga da se bavi tako jezovitim oblikom "astrološke magije", krenut ćemo s objašnjavanjem nekih značajnih pojedinosti o Eckartu.

Dietrich Eckart i Adolf Hitler uskoro su otkrili da su srodne duše koje su još u najranijoj mladosti imale mnogo toga zajedničkog. Eckart, primjerice, iako je bio vrlo nadaren student, nije uspio doktorirati pravo, jer ga je zanimalo previše toga što je bilo izvan njegove struke, a naginjao je i piću.

Konrad Heiden, novinar iz Münchena koji je poznavao Eckarta, opisuje ga kao "neukorijenjenog, nahuškanog i sve prije negoli besprijekornog tipa, koji je već s trideset godina u Berlinu vodio život skitnice i sam sebe smatrao pjesnikom. Hitleru je mogao ispričati kako je (kao i sam Hitler) stanovao u bezbroj utočišta za beskućnike i noćio na klupama u parkovima, jer su ga - u njegovom slučaju - židovske spletke spriječile da postane uspješan autor.45

A i Dietrich Eckart je, isto kao i Hitler u početku, transcendentalnu svijest ostvarivao upotrebom opojnih sredstava. Iako je Eckart prvobitno zapravo bio ovisan o morfiju, te je zbog odvikavanja mnogo puta ležao u bolnicama, eksperimentirao je i s mnogim drugim sredstvima, među ostalim i s takvima koja izazivaju stanje što ga danas nazivamo "psihodeličnim doživljajima".

Dvadeset godina ranije (1886) njemački farmakolog Ludwig Lewin objavio je prvo znanstveno djelo o meksičkom kaktusu i njegovom senzacionalnom djelovanju na svijest i živčani sustav. Mnogi, među ostalima i engleski filozof Havelock Ellis, objavljivanjem Lewinova istraživanja dali

45 Konrad Heiden: Der Führer (Victor Gollancz).

su se navesti na eksperimentiranje s pejotlom, tvari iz kaktusa što djeluje na svijest. Dietrich Eckart pripadao je jednoj grupi u Berlinu koja je pejotl koristila u prakticiranju novopoganske magije.

Eckartova reakcija na droge i njegova neobuzdana priroda tijekom razdoblja odvikavanja konačno su dovele do toga da je duže bio zatvoren u psihijatrijskoj klinici gdje se družio samo s mentalno poremećenima.

Ondje mu se konačno pružila prilika da izvede nekoliko svojih odbijenih djela koja su sadržavala novopoganske obrede, scene iz germanskih saga i iz legendi oko Svetoga grala.

"Njegov dramski talent", kaže Heiden, "konačno je pronašao svoj forum.

U tom domu za duševno poremećene, pacijente je mogao koristiti kao glumce." A ukoliko je naša informacija točna, u jednom od tih komada bila je riječ o tajanstvenoj legendi o Koplju sudbine i u njemu se pričalo kako je koplje tijekom srednjega vijeka postalo talismanom moći.

Bilo bi pogrešno vjerovati kako Eckart nije imao stvarnoga dara, jer kasnije je načinio izvanredan prijevod Ibsenova Peer Gynta, a njegovi tekstovi o nordijskoj mitologiji doprli su do širokog kruga, ni u kom slučaju nezahtjevnih čitatelja. U godinama koje su neposredno slijedile Prvom svjetskom ratu, nastanio se u Schwabingu, umjetničkoj četvrti Münchena, i ondje je pod naslovom "Auf gut deutsch"46 izdavao senzacionalistički propagandni list, šaljiv, dobro informiran, ali krajnje pristran tjednik.

Kao i Hitler, imao je osnovni stav o povijesti, a njegova omiljena tema, ne uzimajući u obzir rasističku ideologiju, bila je uskrsavanje islama.

Njegovo znanje o muslimanskim invazijama na Europu te o umjetnosti, arhitekturi i religioznom simbolizmu arapske kulture bilo je stvarno prilično opsežno.

Dietrich Eckart sebe je smatrao reinkarnacijom Bernharda od Barcelone, jedne ličnosti iz devetog stoljeća, koja je bila mjerodavna figura u tajnoj interakciji s arapskim svijetom. Njemu se pripisivalo da je pomoću crne magije držao u šahu karolinšku vojsku u Španjolskoj.

Eckart je putovao među arapskim plemenima u sjevernoj Africi, a posjetio je i gradove gdje su se nalazila stara središta srednjovjekovne Španjolske, među ostalim Granadu i Barcelonu. I, na što ćemo se kasnije još vratiti, poduzeo je posebno putovanje na Siciliju gdje su se stapale intrige devetog stoljeća. Odavde, gdje je svoje sjedište imao i Klingor iz legende o gralu, Arapi su svojedobno bili potaknuti na zauzimanje južne Italije.

46 Bez uljepšavanja.

S takvim zanimanjem Eckart je pratio tragove Friedricha Nietzschea koji je također bio revni istraživač islamske kulture. A - kao i Nietzsche - i on je bio strastveni obožavatelj Schopenhauera i mnoge sate života utrošio je na proučavanje orijentalne filozofije i vježbanje joge.

Nije osobito teško zamisliti kako su svi ti vrlo različiti interesi pobudili živu Hitlerovu pozornost, nadopunjavajući ono što je autodidaktički usvojio.

Četrdeset članova društva Thula koji su sudjelovali na povijesnom sastanku Njemačke radničke partije kako bi prvi puta pogledali Hitlera, sačinjavali su izuzetno šaroliko društvo! Neki, poput primjerice Antona Drexlera, bili su politički usmjereni i raspolagali su tek neznatnim spoznajama o okultizmu, što je bilo upravo dovoljno da bi poslužilo kao osnova njihovih rasističkih ideja. Drugi, poput dr. Guthbertleta, koji je tom prilikom izradio horoskop Adolfa Hitlera, bili su bezopasni sljedbenici.

Tek uska jezgra kojoj je Eckart naložio da prisustvuje sastanku stekla je nešto opsežnije znanje o okultnim odnosima. Oni su bili članovi najrazličitijih loža, pokreta i društava, koji su manje-više bili usko povezani s novoprobuđenim zanimanjem za orijentalnu filozofiju i ritualnu magiju.

Postojanje te uske, čvrste jezgre društva Thule bilo je nepoznato običnim članovima, koji su očekivali skori dolazak njemačkog mesije.

Možda nije bila slučajnost što je francuski filozof René Guenon upravo u to doba upozoravao da bi se takve novopoganske grupe, koje se bave obrednom magijom, lako mogle pretvoriti u nesvjesno oruđe viših sila koje bi čovječanstvu mogle donijeti neslućene strahote: "Likovi lažnih mesija što smo ih do sada doživjeli izvodili su tek vrlo mala čuda, a njihove su se pristalice lako dale preobratiti. Ali tko zna što u svom krilu krije budućnost?

Imamo li na umu da likovi lažnih mesija nikada nisu bili ništa drugo doli manje ili više nesvjesna oruđa onih koji su ih dozvali, a razmišljamo li o pojedinim nizovima pokusa, izvođenima u naše doba, neizbježno dolazimo do zaključka da je pritom bila riječ samo o pokusima, u neku ruku eksperimentima što se ponavljaju u različitim oblicima sve dok ne uspiju... Ne da mi okultisti ili spiritisti sami ne bismo bili dovoljno jaki obaviti pothvat takve vrste. Ali, ne bi li se iza takvog pokreta moglo skrivati nešto mnogo opasnije, o čemu njihove vođe nemaju pojma, budući da su i oni sami tek nesvjesna oruđa više demonske sile?"

Dietrich Eckart nije pripadao prvim članovima društva Thula, a priključio im se samo s namjerom da pokret iskoristi za vlastite ciljeve. On je već bio upoznao takozvanog grofa Heinricha von Sebottendorfa, koji je društvo Thula osnovao kao ogranak antisemitske lože što je pripadala starom germanskom redu. Eckartu nije trebalo dugo kako bi otkrio da je taj "plemić", koji se u stvarnosti zvao Rudolf Glauer, rođen u Dresdenu kao sin vlakovođe. Rudolf Glauer je isticao da ga je prema turskom pravu Heinrich von Sebottendorf službeno usvojio, te da s pravom nosi grofovsku titulu. Eckart nije ni pokušao javno ga raskrinkati, jer ne bi bio rado potkopao ugled i moć grupe što ga je ona u Bavarskoj upravo bila počela stjecati.

Rudolf Glauer se, nakon pustolovnog života pomorca, u dobi od dvadeset i šest godina 1901. nastanio u Turskoj. Tijekom trinaest godina koliko je radio kao inženjer i nadzornik jednog velikog imanja u Turskoj, u slobodno se vrijeme posvećivao sufi-meditaciji i orijentalnoj filozofiji. Također ga se snažno dojmila suvremena teozofska literatura, osobito spisi madame Blavatsky, a ideju oživljavanja mita o Thuli zahvaljivao je gotovo isključivo njenom trosveščanom djelu Tajna doktrina.

Sâm Glauer nije raspolagao nikakvim nadosjetilnim sposobnostima.

Od madame Blavatsky sasvim je jednostavno preuzeo groteskne opise magičnih odnosa što su vladali u iščezloj kulturi Atlantide, kao i kulisu mitološkog svijeta Edde, u kojem bogovi, divovi, ljudi i životinje vode krvavu borbu za preživljavanje. Nadovezao se na prastaru legendu o Niflheim Muselpheimu i Midgrad te joj dodao teozofske ideje o magičnom odnosu kozmosa, zemlje i čovječanstva. Prorekao je da će se u krvi arijske rase tijekom dvadesetog stoljeća razviti latentne sile i sposobnosti. Tada bi se na zemlji trebali pojaviti "nadljudi" koji bi njemački narod trebali pozvati na preuzimanje svoje slavne baštine i odvesti ga do vladavine nad svijetom.

Prvobitne ideje modernih sljedbenika Thule bile su izuzetno zbrkane i naivne. Rafinirane verzije legende o Thuli razvijene su tek u vrijeme Dietricha Eckarta i generala Karla Haushofera. Kasnije su dalje razrađene pod vodstvom SS Reichführera Heinricha Himmlera, koji je izvršio pritisak na veliku grupu njemačkih znanstvenika kako bi svoje znanje uložili u mit o nadmoći njemačke rase.

"Svaki Nijemac jednom nogom stoji u propaloj 'Atlantidi' u kojoj barem jedno prilično ugledno nasljedno imanje može nazivati svojim vlasništvom", kazao je Hermann Rauschnig, otpadnički gaulajter Danziga, kada je htio objasniti zašto su se Nijemci tako lako dali zavesti rasističkim ideologijama.

Ideja o domovini još je pojačana u Hitlerovom djetinjstvu njegovom sklonošću za teutonsku mitologiju. U Beču je čak pisao krvoločne drame o epskim junacima Edde, čija su djela, kako je vjerovao, nastavila živjeti u njemačkoj krvi i u njegovim žilama. Sada su ga njegovi novi drugovi u društvu Thula odveli u kozmološki i magični svijet koji je doveo do reinkarnacije Thule u dvadesetom stoljeću.

Unutar društva Thule legenda o Thuli, stara kao i njemački narod, uvijek je iznova tumačena na različite načine. A Hitler je od Eckarta uskoro naučio razliku između grube propagande za široku publiku i za mnoge srednje krugove angažmana, nasuprot informacijama koje su bile dostupne samo tajnoj čvrstoj jezgri, koja je prakticiranjem ritualne magije dosegla više stupnjeve uvida.

Pàuwels i Bergier, koji nisu znali razliku između grube promidžbe za masovnu uporabu i dubljeg, skrivenog znanja unutarnjeg kruga društva Thule i međusobno su ih brkali, u svojoj su uspješnici The Dawn of Magic dali sjajan opis Thule:

"Vjerovalo se kako je Thula bio otok, negdje daleko na sjeveru. Kod Grenlanda? Ili Labradora? Kao i Atlantida, i Thula je smatrana magičnim središtem jedne nestale kulture. Eckart i njegovi prijatelji vjerovali su da nisu propale sve tajne Thule. Bića, koja su posredovala između ljudi i drugih nositelja inteligencije iz onostranoga, posvećenicima će staviti na raspolaganje zalihu sila koje će Njemačku moći dovesti u položaj da ponovno zavlada svijetom i postane kolijevkom dolazeće rase nadljudi, koji su rezultat mutacije ljudskih vrsta. Jednoga dana te će legije krenuti kako bi uništile sve što se nalazi na putu duhovnom određenju zemlje, a njihovi vođe bit će ljudi koji sve znaju i svoju snagu dobivaju iz izvora sve energije, a vode ih velikani staroga svijeta. To su približno bili mitovi na kojima se zasnivalo Eckartovo i Rosenbergovo učenje i koje su ti "proroci" nekakvog magičnog socijalizma ulili u Hitlerovu medijalnu svijest."

Jezgra društva Thula sastojala se samo od sotonista koji su se posvetili crnoj magiji. To će reći da su se bavili isključivo time da pomoću obreda svoju svijest istreniraju za opažanje zlih i neljudskih inteligencija u univerzumu, te da otkriju mogućnost komuniciranja s tim inteligencijama.

A u tom je krugu najupućeniji u tajne bio Dietrich Eckart.

1. Carska kruna, jabuka, žezlo, carski mač i mač sv. Mauricija. Ove su carske regalije poznate pod zajedničkim imenom "Reichkleinodien". Mogu se vidjeti u Beču, u Riznici Hofburg. Mač sv. Mauricija nacisti su zamijenili s Longinusovim kopljem.

2. Longinusovo koplje, često nazivano Mauricijevo koplje, sada se sastoji od dva dijela međusobno spojena srebrnim koricama. Čavao s Kristovog križa umetnut je u oštricu i fiksiran zlatnim, srebrnim i bakrenim nitima. Bazu šiljka koplja ukrašavaju zlatni križevi.

WELTGESCHICHTE

IM LICHTE DES HEILIGEN GRAL

BAND I

DAS NEUNTE JAHRHUNDERT

WALTER JOHANNES STEIN

1928

-------------------------------------------------------------

ORIENT-OCCIDENT-VERLAG

STUTTGART - DEN HAAG - LONDON

3. Povijest svijeta u svjetlu Sv. grala dr. Waltera Johannesa Steina. Heinrich Himmler, zapovjednik SS postrojbi, naredio je uhićenje dr. Steina ne bi li ga primorao da radi za Ahnenerbe, Nacistički okultni ured. Nakon njegovog bijega u Englesku, u Berlinu je 1938. tiskano "piratsko" izdanje njegove knjige.

4. Novčić s likom pape Nikole I i slika istoga pape oko 500 godina nakon njegove smrti. Vidi poglavlje "Papa u sjedištu vojske - zapleteni putovi sudbine".

5. Walter Johannes Stein, bečki znanstvenik koji je umro u Velikoj Britaniji 1957. godine, znao je više o osobnom životu Adolfa Hitlera od bilo kojeg drugog čovjeka. Pratio je Hitlerovu karijeru od njegovih studentskih dana u Beču do trenutka kada je osobno zatražio pravo nad Kopljem nakon pripojenja Austrije 1938. Za Drugoga svjetskog rata osobno je savjetovao Sir Winstona Churchilla o umu i motivima nacističkog vođe.

6. Lubanja Lazara u gralskoj crkvi u Ansbachu, Njemačka (vidi poglavlje "Koplje kao simbol kozmičkog Krista")

7. Deva iz Toursa u Niedermünster nosi križ koji sadrži relikvije obrezivanja Isusova (vidi poglavlje "Devina grba i nedokučiv smiješak Sfinge")

8. Deva bez jahača završava svoje putovanje ispred crkve sv. Otilije u Niedermünsteru, koja je u devetom stoljeću postala središtem Svetoga grala.

( 9. 10. 11. i 12. ) Četiri pisma Elize von Moltke, supruge generala Von Moltkea, zapovjednika Glavnog stožera carske njemačke vojske u Prvom svjetskom ratu, dr. Steinu.

13. Ilustracija iz djela alkemičara i okultista Basiliusa Valentinusa. Slika prikazuje Parsifala, Gawaina i Feirifisa, trojicu vitezova u potrazi za gralom ispred pustinjačkog prebivališta Treverizenta. Simboli na putu što vodi na brdo odnose se na vježbe i kušnje kojima su se vitezovi morali podvrći kako bi postali posvećenici grala. Alkemija potrage za gralom iscrpno se opisuje u poglavlju "Abeceda grala s crnom magijom".

14. Rudolf Steiner nedugo nakon što je na bečkom Sveučilištu stekao titulu doktora.

15. Prvi Goetheaneum, što ga je izgradio Steiner, nacisti su spalili u Silvestarskoj noći 1922/1923.

16. Crtež Rudolfa Steinera koji prikazuje "Dopellgänger". Motiv sa staklenog prozora u Dornachu, Švicarska.

17. Rudolf Steiner radi na kipu Isusa Krista kao Predstavnika čovječanstva. S lijeve strane nalazi se glineni model drvenog, 9 metara visokog kipa. Kip prikazuje trenutak pokoravanja hijerarhije zla - Lucifera, Ahrimana i Azura.

18. Ahrimanova glava što ju je Rudolf Steiner izrezbario u drvetu i prorekao da će Antikrist u drugoj polovici 20. stoljeća biti rođen u Americi.

19. Lucifer, duh lažnog ponosa, a iznad njega antiduh vremena.

20. Houston Stewart Chamberlain. Englez odlikovan Željeznim križem koji je Hitlera proglasio njemačkim mesijom.

21. Dietrich Eckart tvrdio je kako je otvorio Hitlerove okultne centre vida.

22. Profesor Karl Haushofer koji je Hitlera nadahnuo na osvajanje svijeta.

23. Albrecht Haushofer s ocem za kojeg je tvrdio da je na čovječanstvo pustio s lanca Zvijer Apokalipse.

24. General Helmuth von Moltke, vrhovni zapovjednik koji je bio u potrazi za Svetim gralom i sebe smatrao reinkarnacijom pape Nikole I iz devetog stoljeća.

25. General Erich Ludendorff, njemački vojni diktator u Prvom svjetskom ratu.

26. Grupa nacista koja je Koplje sudbine zakopala podno tvrđave u Nürnbergu, gdje je pronađeno 30. travnja 1945, istoga dana kada se Hitler ustrijelio u svom berlinskom bunkeru.

Slijeva: Karl Holz, neznanac u pozadini, Julius Streicher, Willi Liebel, Hans von Obernitz i dr. Benno Martin.

Iako su se prvi jasni znaci ponovnog rađanja stare magije u naše vrijeme mogli utvrditi u Engleskoj, upravo je zapadnjački mentalitet imao gotovo nepremostivih teškoća da povjeruje u postojanje bilo kakvog oblika magije. Možda je razlog tomu da je ideja na kojoj se zasniva prakticiranje magije počivala na vjeri u harmoniju univerzuma i čovječanstva, tj. makrokozma i mikrokozma. Zapadnjačko mišljenje, zarobljeno materijalizmom, takav način razmišljanja smatra neznanstvenim, a današnji prosječan čovjek želi, barem što se tiče starijih generacija, poput Shakespeareovog Hamleta svakako vjerovati u postojanje "duhova".

Njemački, u tom smislu sasvim protivan stav, odražava se u početnim redcima prisvajanja Goetheova Fausta:

"Gle, tu ste opet, lelujaste sjene,

što odavna vas mutan pogled zna.

Bi 1' duh moj kušo vezat vas uz mene?

Zar još mi mami srce tlapnja ta?

Nagrnule ste! dobro oživljene

Na djelo vas iz magle zovem ja;

Dah čarobni što oko vas se vije

Sad mladošću mi grudi opet grije."

Njemačka duša također je prožeta razumijevanjem odnosa između neba i zemlje, kao što dolazi do izražaja u iskonskoj jezgri teutonske mitologije te u njemačkoj književnosti i filozofiji. Takvo vjerovanje u magičnu harmoniju između makrokozma i mikrokozma doseže svoj vrhunac

u Goetheovim djelima, osobito u Faustu:

(Faust otvara knjigu i uočava znak makrokozma)

"Ha! u tom čudnom znaku kakav čar!

I kakva radost u meni sad buja!

Života, sreće sveti ćutim žar,

Sve žile, živce ta mi mladi struja.

Je 1' Bog napisao te znakove,

Što nutarnje stišavaju mi bune,

Što jadno srce radošću mi pune

I nagonom tajanstvenim mi, gle,

Otkrivaju svud snage prirode?

Zar Bog sam? Sinulo mi već!

Ja vidim, u tim čistim crtama

Djelotvorna se narav meni otkriva..."

(promatra znak)

"Gle, kako tka se u cjelinu sve,

U jednom drugo živi, djeluje!

A sile se nebeske dižu, spuštaju

I zlatna vjedra jedna drugoj dodaju!

Na krilima blagoslovljenim one

S nebesa stižu, kroz zemlju romone,

I skladno cijelom vasionom zvone!

U Goetheovu svjetonazoru, koji je magične prirode, kako duhovna tako i tjelesna egzistencija čovjeka u odnosu su s cijelim univerzumom, zvijezdama, suncem i planetima. Isto tako malo kao što je čovjek ograničen na svoje fizičko tijelo, što ga Goethe smatra odjećom duše i duha, ni zvijezde ne možemo shvatiti besmislenim, trodimenzionalnim vrijemeprostor-kontinuum, okruženima gomilama. Goethe je nebeska tijela prije držao vanjskim, tjelesnim manifestacijama nadnaravnih bića: viših, ne-ljudskih inteligencija koji u svojim putanjama isijavaju duhovne, kvalitativno vrlo uzvišene sile.

Niti oni, upućeni u znanje o staroj mistici, niti moderni okultisti, makrokozam nisu shvaćali u pojmovima prostora i vremena, već su ga promatrali više kao sfere transcendentalne svjesnosti. Pristalice obredne magije, bez obzira na to bijele ili crne, svoju svijest nastoje proširiti na stanje što ga nazivaju "astralnom svjetlošću" planetarnih sfera. Svrha njihovih magičnih obreda je kanaliziranje kozmičkih sila ili njihovo "reflektiranje" iz dubina vlastitoga bića. A kao pomoć u ostvarivanju toga cilja kod obreda koriste cijeli niz znakova, simbola, boja i oblika koji bi magičaru trebali olakšati komunikaciju s osobitim silama kojima bi on htio služiti.

Sljedeće glavno načelo zapadnjačke magije je vjera u to da dovoljno uvježbana ljudska volja može ostvariti doslovno sve. Citat velikog teologa Josepha Glanvilla iz sedamnaestog stoljeća sažima to učenje na divljenja vrijedan način: "A volja se nalazi u onom što ne umire. Tko poznaje misterije volje sa svom njenom snagom? Jer Bog je samo snažna volja koja svojom upornošću prožima sve stvari. Čovjek se ne predaje anđelima ili u krajnjem slučaju smrti, osim slabošću vlastite volje.