Otkako je probilo Kristovo tijelo, Koplju sudbine je tijekom dvije tisuće godina pripisivana zapanjujuća okultna moć.

Knjiga »Koplje sudbine« bilježi legendu i njezino ispunjenje u propasti Rimskog Carstva, u takozvanom Mračnom dobu i tijekom dinamičnog 20. stoljeća. Opisuje sudbine brojnih znamenitih povijesnih ličnosti koje su posjedovale koplje, od Heroda Velikog pa do Adolfa Hitlera, te govori o njihovim pokušajima mijenjanja povijesti korištenjem njegovih okultnih moći za dobro ili zlo.

Koplje sudbine se poistovjećuje s Kopljem Svetoga grala koje se spominje u srednjovjekovnim sagama. Gral je prikazan kao jedinstven put Zapada k ekspanziji uma - primjenjiv u današnje vrijeme jednako kao i na dvorovima kralja Artura i Karla Velikog. Posljednja poglavlja knjige opisuju veliku bitku iza zavjese 20. stoljeća. Po prvi puta knjiga objašnjava sotonistički razvitak i sposobnosti Adolfa Hitlera, autentično i dokumentirano, tumačeći kako je podupirao svoje ciljeve i osvajanje svijeta praksom crne magije.

Trevor Ravenscroft rođen je u Engleskoj 1921. Nakon završetka vojnog koledža u Reptonu i Sandhurstu, postaje časnik posebnih postrojbi u Drugom svjetskom ratu. Prilikom pokušaja atentata na generala Rommela, zarobljen je i prebačen u Njemačku, gdje boravi od 1941-1945.

Triput je neuspješno bježao iz logora. Nakon rata studira na St. Thomas Hospital i postaje novinar. Dvanaest godina proučava povijest kod dr. Waltera Johannesa Steina, provodeći obimna istraživanja za pisanje ove knjige. Prije smrti, 1989. godine, predavao je povijest u Londonu i Edinburghu.

Naslov originala: The Spear of Destiny

SADRŽAJ

PREDGOVOR

PROLOG

Nastanak jedne legende

UVOD

U početku bijaše sjećanje

PRVI DIO

Talisman moći i objave

1. POGLAVLJE

Talisman moći

2. POGLAVLJE

Koplje sudbine

3. POGLAVLJE

Kušnja Adolfa Hitlera - Arijevski bog ili nadčovjek?

4. POGLAVLJE

Napomene đavla

5. POGLAVLJE

Abeceda grala s crnom magijom

Drogama prouzročena vizija Adolfa Hitlera

DRUGI DIO

Čovjek koji je bio gladak među nogama

6. POGLAVLJE

Glas iz krila

"Čuvajte se lažnih proroka"

7. POGLAVLJE

Antikrist Protokola

Plan zadobivanja vlasti

8. POGLAVLJE

Prorok cara Wilhelma

Sin admirala kojeg su progonili demoni

9. POGLAVLJE

Papa u sjedištu vojske

Zapleteni putovi sudbine

Noti corpore, tarnen spiritu et virtuti

10. POGLAVLJE

Munjeviti rat iz milosrđa

Neizbježna sudbina

11. POGLAVLJE

Osvrt

Pogled u budućnost

12. POGLAVLJE

Muškarac koji je bio gladak među nogama

Klingor dvadesetog stoljeća

13. POGLAVLJE

Demonski majstor pjevač

Lovac na štakore iz prenoćišta

TREĆI DIO

Krv i pepeo

14. POGLAVLJE

Ime na kamenu

Slijed naraštaja reinkarnacije

15. POGLAVLJE

Devina grba i nedokučiv smiješak Sfinge

Nova tehnika povijesnog istraživanja

16. POGLAVLJE

Jednom u tisuću godina

17. POGLAVLJE

Dva lica majstora magije Klausa Haushofera

18. POGLAVLJE

Tajna doktrina

Podrijetlo arijske rase u Atlantidi

19. POGLAVLJE

Kritična prekretnica vremena

Oruđa Luciferovih četa

20. POGLAVLJE

Agarthi i Šambala

Zli blizanci

21. POGLAVLJE

Koplje kao simbol kozmičkog Krista

Hitlerov najveći neprijatelj

22. POGLAVLJE

Dvojnik

Heinrich Himmler, anti-čovjek

23. POGLAVLJE

Hitler poseže za Longinusovim kopljem

EPILOG

BIBLIOGRAFIJA

Fotografije ( c/b )

PREDGOVOR

Ova fantastična knjiga obiluje misticizmom, okultizmom, fenomenom reinkarnacije i mnogim drugim nepojmljivostima.

No, kako da se čovjek približi fenomenu zvanom Hitler? To je uz pomoć čistoga razuma nemoguće. Tko može shvatiti ljudsko biće koje je sposobno izdati zapovijed za uništenje pet milijuna ljudi čiji je jedini grijeh činjenica da pripadaju drugoj rasi? Ljudi, toliko nam sličnih da im se morala prilijepiti žuta zvijezda da bismo ih mogli razlikovati od nas.

Ovdje netko izdaje zapovijed da se ljude u gomilama tjera pred cijevi streljačkih vodova ili u tvornice smrti plinskih komora.

Ovdje netko svijet tjera u rat koji će proždrijeti četrdeset i pet milijuna ljudskih života.

Netko tko svijetu, koji u nevjerici zuri, urla: "Pa ako i ne budemo sposobni pobijediti, tada ćemo - i sami propadajući - za sobom povući u propast pola svijeta, i nitko se neće veseliti pobjedi nad Njemačkom. Nećemo kapitulirati, nikada! Možemo propasti. Ali za sobom ćemo povući svijet i sve ćemo zapaliti..."

Ravenscroft ne pokušava racionalno objasniti ludilo čovjeka o kojemu C. J. Burckhardt, u svojoj knjizi "Moja dancinška misija 1937-1939", kaže: "Iz njega laže", čime želi natuknuti da je Hitler bio čovjek opsjednut zlim silama. Ravenscroft pokazuje kako jedan propali čovjek u sebi gaji razornu mržnju prema čovječanstvu. Kako u sebe upija sve destruktivne misli vremena, obični medij, ne samosvojni mislilac, ali medij koji preuzete misli elementarnom silom baca u svijet. Autor oko mita o "svetom Koplju sudbine" koje je za Hitlera magični fetiš moći tka sudbinu progonjenog, u najvećoj mjeri neslobodnog čovjeka.

Legenda kazuje da je navodno rimski vojnik Longinus probo bok raspetoga Krista. To koplje, zajedno sa Svetim križem i ostalim relikvijama, pronašla je carica Helena (oko 257-336) koja je kao prva carica putovala u Svetu zemlju. Kralj Henrik I (919-936) stekao je jedno koplje obavljeno legendom, kako pripovijeda Liutprand iz Cremone (Antap I. V„ pogl. 25):

"Burgundski kralj Rudolf, koji je nekoliko godina vladao u Italiji, to jekoplje dobio na dar od grofa Samsona... Za to se koplje tvrdi kako je nekada pripadalo Konstantinu Velikom, sinu svete Helene koja je pronašla laj životonosni križ. A na vrhu... (koplja) nalazili su se križevi od čavala zabijenih kroz ruke i noge našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Kralj Henrik, kao bogobojazan čovjek i ljubitelj svake svetinje, kada mu je odaslao izaslanike pokušavajući ga steći po bilo koju cijenu i tako si pribaviti najnepobjedivije oružje i neprestanu pobjedu nad vidljivim i nevidljivim neprijateljima, nije tako skoro doznao da Rudolf posjeduje toliko neprocjenjiv nebeski dar. Budući da je kralj Rudolf na sve načine dao do znanja da takvo što nikada ne bi učinio, kralj Henrik ga je, jer ga na to nije mogao potaknuti darovima, pokušao zaplašiti prijetnjama, pa se zakleo mačem i ognjem opustošiti mu cijelo kraljevstvo."

Kralj Burgundije toj se prijetnji pokorio te je poslao kralju Henriku koplje. Ovaj je platio kraljevsku cijenu. Odrekao se područja između Aarea, Jure i Reußa što su graničila s Burgundijom, zajedno s južnim Elzasom, uključujući Basel i njegovo zalede. Nije samo pobožnost bila ta koja je kralja Henrika natjerala za koplje platiti tako visoku cijenu.

Liutprand iz Cremone otkrio nam je da je to koplje burgundskom kralju Rudolfu poklonio u Italiji moćni grof Samson. Prema langobardskim predajama koplje je pripadalo znamenju kraljevske vlasti i moglo je predstavljati zahtjev za vlašću. Zahvaljujući Widukindu iz Corveyja poznato nam je da je kralj Henrik neposredno prije smrti namjeravao otputovati u Rim. "Konačno, kada je podjarmio sve narode u okolini, odlučio je otići u Rim, no budući da ga je spopala bolest, taj je pohod izostao."

(Widuk. I. pogl. 40)

Tako se sveto koplje iz sakralnog prostora uzdiže u politički svijet moći i osvajanja. Jer, na putu u Rim sveto bi koplje, poimence u carskoj Italiji, bilo dokazani znak vlasti. Otada je koplje pripadalo njemačkom krunskom blagu. Henrik I ostavio ga je u nasljedstvo svom sinu, caru Otonu Velikom.

On je 10. kolovoza 955. s kopljem u ruci odjahao u svoju sudbonosnu bitku na Leškome polju. Pod njegovom magičnom zaštitom izvojevao je krvavu pobjedu nad Mađarima i istovremeno hegemoniju nad Europom.

Widukind dokumentira: "I nakon što je tako govorio, posegne za štitom i svetim kopljem i kao prvi okrene konja prema neprijatelju, ispunjavajući istodobno zadaću najsmionijeg ratnika i najodličnijeg vojskovođe." (Widuk. III. pogl. 46)Sveto koplje, nadopunjeno čavlima što su bili probili Isusove ruke i noge i jednim iverom s drva križa, sa saskih je kraljeva prešlo salijevcima, a od njih dinastiji Staufena. Ono je bilo znak vlasti i carska relikvija implementirana u legendu i duhovno-mistični svijet srednjega vijeka.

To sveto koplje, to "koplje sudbine" bilo je ono što je mladi i osiromašeni Hitler godine 1912. promatrao u svjetovnoj riznici Hofburga i što ga je bacilo u stanje transa.

S obzirom da je prihvatio moć vjere Svetoga koplja, prepustio se cijelom krugu pangermanskih svjetonazora.

Od Houstona Stewarta Chamberleina preuzeo je ideju njegovanja arijske više rase. Samo čistoća krvi bila je odlučujuća za pripadnost toj gospodskoj kasti koja je upravljala svijetom i određivala sudbine.

Sve druge rase smatrane su robovima, osuđenima na život u sužanjstvu, ili rasama koje su - u slučaju Židova - morale biti istrijebljene. Te misli vodile su ravno u Auschwitz, Dachau, Buchenwald i sva ostala sramotna mjesta takvoga tipa.

Hitleru je duhovni, ili bolje rečeno sotonski materijal, prvenstveno pružalo društvo Thule, nalik masonskim ložama, okupljalište svih nacionalnih, pangermanskih i antisemitskih sekti. Tom krugu pripadali su i kasniji članovi NSDAP-a: Dietrich Eckart, Georg Feder, Rudolf Hess i Alfred Rosenberg. Od Georga Federa Hitler je preuzeo krilaticu "Lomljenje kamatnog ropstva". Razmislimo li pomnije o toj sintagmi, riječ je o besmislenom pojmu koji bi značio kraj bilo kakvog novčarskog i financijskog gospodarstva.

Dietrich Eckart, nadareni novinar i autor, oko Hitlera je izgradio kult vođe. Eckart je, vjerujući da je on odabran da bude oruđe Antikrista, odveo Hitlera na dvojbene putove okultizma. Određen je period proveo u ludnici, no to mu je pružilo priliku za insceniranje igrokaza koje nije htjela prihvatiti nijedna pozornica.

Na samrtnoj je postelji kazao: "Slijedite Hitlera! On želi plesati, ali ja sam taj koji je intonirao melodiju."

Alfred Rosenberg, koji je 1946. u Nürnbergu kao jedan od začetnika rasne mržnje osuđen na smrt, bio je Hitlerov duhovni mentor.

Karl Haushofer, bivši visoki bavarski časnik, a potom profesor geologije, Hitleru je približio teoriju o životnom prostoru.

"Prostor", objašnjavao je on, "nije samo oruđe vlasti; on je vlast sama.

Političku geografiju namjeravam koristiti kao oružje koje će potaknuti Njemačku da ispuni sudbinom joj dodijeljenu ulogu."Haushofer je nekoliko godina proveo u Japanu. Ondje je, u skučenosti prenaseljenog otočkog svijeta, pronašao potvrdu svojih shvaćanja o životnom prostoru. Usprkos tomu, zaključci koje je iz toga izvlačio bili su krivi. Japan i Savezna Republika Njemačka, dvije nacije koje su u borbi za svoj životni prostor izgubile Drugi svjetski rat, postale su - ograničene na još skučeniji životni prostor - najsnažnijim gospodarstvima i izvoznicima na svijetu.

Pravo arijskog čovjeka na životni prostor neprimjetno se pretočilo u pangermansko rasno ludilo, koje je profesora Karla Haushofera navelo da za Židove kaže: "Oni čovjeka samo oponašaju, ali oni ne pripadaju istoj vrsti."

Vođa SS-a, Heinrich Himmler, nadmašio je profesora izjavljujući: "Židovi su od nas udaljeni jednako kao i životinje." No, Adolf Hitler pokazao je da je od nekadašnjeg učenika postao majstor, koji je utvrdio: "Židove ne promatram ni kao životinje, oni su od životinja udaljeniji nego što su one od nas. Stoga nije nikakav zločin istrijebiti ih, jer oni čak ni ne pripadaju čovječanstvu."

"Kako je to bilo moguće?" pitaju mlađi starije koji su doživjeli Treći Reich.

"Kako je to moguće?" uzvikuju stariji kada vide zapaljene turske stanove i opustošena židovska groblja, te mlade Nijemce, obrijanih glava u padobranskim čizmama i crnim kožnatim jaknama, ruku uzdignutih na Hitlerov pozdrav.

Kako je to bilo moguće - kako je to moguće? Ova knjiga, "Koplje sudbine" odgovara na ta pitanja.