mislim da te nisam zaboravio

iako je mnogo vremena proteklo

od nasega zadnjega susreta

kada sam ljubio usne tvoje male

i od vjetra bure ispucale

kada sam zagledao u grudi tvoje majusne

i mislio da mi je sada Sunce

i nebeske zvijezde

Mjesec i Sunceve planete

da ljepotu tvoju

na svoje privijem skute

sva bi moja snaga

postala od zrna manja

jer bi udahnula zadnji dah

moga zica

i iz grudi i srca

izvukla posljednji bozanski prah

moje ljubavi komadica

i ja bih sasvim nejak i slab

napokon uz obraz tvoj

prinio majcin crveni mak

mislim da te nisam zaboravio

ali ostade misao jedna mala

da vise nisi sama

nego da si kao jedna zapeta

u knjizi vjecnoj

kojoj su bozanski dani

kao tvoje oci sjajni

i kao lice tvoje nasmijani

zlatan gavrilovic kovac