PROLJEĆE ŽIVOTA

Gle, budiš  se opet u proljeće rano

a svud oko tebe razno cvijeće cvijeta

a u tebi želja, sve da omirišeš,

pa letiš ko pčela, od cvijeta do cvijeta

Srkala si nektar, mirisala miris,

al odjednom sumnja, sklopi tvoja krila.

Nebi'l bilo bolje, da si miris dragi

ili nektar slatki, s jednog cvijeta pila ?

Ne žuriš li možda, previše kroz život

pa te život dušo, ne može ni stići

a možda te negdje, čekala toplina,

a zbog žurbe svoje, ne možeš joj prići ?

I jesen već stiže, kad plodovi zriju

a hoće li cvijet tvoj, slatki plod donijeti,

il' će vjetar hladni, i mrazevi rani

hladnoćom svojom, latice mu spaliti.