U knjizi BOG GOVORI Meher Baba govori o stanjima svijesti:
Sve duše (atme) su bile, jesu i bit će u Najvišem Jastvu (Paramatmi).
Duše (atme) su sve Jedno.
Sve duše su beskonačne i vječne. One su bez oblika.
Sve duše su Jedno; ne postoji razlika među dušama, niti u njihovom bivstovanju i postojanju kao duša.
Postoji razlika u svjesnosti duša; postoji razlika u nivoima svijesti duša; postoji razlika u iskustvu duša i prema tome postoji razlika u stanjima u kojima se duše nalaze.
Većina duša je svjesna grubog tijela (šthula šarira); neke duše su svjesne suptilnog tijela (prana šarira); malo je duša svjesno mentalnog tijela (um ili manas); a samo nekoliko duša je svjesno Jastva.
Većina duša ima iskustva grube sfere (svijeta); neke duše imaju iskustva suptilne sfere (svijeta); malo duša ima iskustva mentalne sfere (svijeta); a vrlo malo duša ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Većina duša je na grubom nivou (anna bhumika); neke duše su na suptilnom nivou (prati bhumika); malo duša je na mentalnom nivou (mano bhumika); a veoma malo duša je na nivou iznad mentalnog nivoa (brahmajñāna).
Većina duša ima jake okove; neke duše imaju slabe okove; malo duša ima veoma slabe okove; a vrlo malo duša nema okove uopće.
Sve ove duše (atme) s različitim svjesnostima, različitim iskustvima i različitim stanjima su u Najvišem Jastvu (Paramatmi).
Ako su, dakle, sve duše u Najvišem Jastvu i sve jesu Jedno, zašto onda postoji razlika u svjesnosti, stupnjevima/nivoima, iskustvima i stanjima svjesnosti?
Ta razlika postoji zato što duše imaju razne i različite impresije (samskare).
http://www.drsha.com/site_map.php
Većina duša ima grube impresije; neke duše imaju suptilne impresije; malo duša ima mentalne impresije; a veoma malo duša nema impresije uopće.
Duše koje imaju grube impresije, duše koje imaju suptilne impresije, duše koje imaju mentalne impresije i duše koje nemaju bilo kakve impresije, sve su u Najvišem Jastvu i sve su one Jedno.
Duše sa grubim impresijama imaju svjesnost o grubom tijelu (sthula sharira) i imaju iskustvo grube sfere (fizičkog svijeta).
Duše sa suptilnim impresijama imaju svjesnost o suptilnom tijelu (praničko tijelo) i imaju iskustvo suptilne sfere. Duše sa mentalnim impresijama imaju svjesnost o mentalnom tijelu (manas ili um) i imaju iskustvo mentalne sfere. Duše koje nemaju impresije imaju svijest o Jastvu (duši, atmi) i imaju iskustvo Najvišeg Jastva (Paramatme). Tako, duše sa grubim impresijama imaju iskustvo grube sfere preko grubog (tj. fizičkog) tijela; to znači da one proživljavaju razna i različita iskustva kao što su gledanje, slušanje, mirisanje, jedenje, spavanje, pražnjenje crijeva i mokrenje. Sve su ovo iskustva grube sfere.
Duše sa suptilnim impresijama preko suptilnog tijela prolaze uzastopno kroz iskustva tri nivoa suptilne sfere i na ta tri nivoa one imaju samo iskustva gledanja, mirisanja i slušanja.
Duše sa mentalnim impresijama preko mentalnog tijela ili uma, u mentalnoj sferi imaju samo iskustvo "gledanja", a to gledanje je zapravo viđenje Boga.
Duše koje nemaju impresije preko Jastva doživljavaju bezgraničnu moć, bezgranično znanje i bezgranično blaženstvo Najvišeg Jastva. Duša koja je svjesna grubog tijela nije svjesna suptilnog tijela, nije svjesna mentalnog tijela i nije svjesna Jastva.
Duša koja je svjesna suptilnog tijela nije svjesna grubog tijela i nije svjesna mentalnog tijela i nije svjesna Jastva. Duša koja je svjesna mentalnog tijela nije svjesna grubog tijela, nije svjesna suptilnog tijela i nije svjesna Jastva. Duša koja je svjesna Jastva nije svjesna grubog tijela, nije svjesna suptilnog tijela i nije svjesna mentalnog tijela.
Duša koja ima iskustvo grubog svijeta nema iskustvo suptilnog svijeta, ni iskustvo mentalnog svijeta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Duša koja ima iskustvo suptilnog svijeta nema iskustvo grubog svijeta, ni iskustvo mentalnog svijeta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Duša koja ima iskustvo mentalnog svijeta nema iskustvo grubog svijeta, ni iskustvo suptilnog svijeta, niti ima iskustvo Najvišeg Jastva.
Duša koja ima iskustvo Najvišeg Jastva nema iskustvo grubog svijeta, ni iskustvo suptilnog svijeta, niti ima iskustvo mentalnog svijeta.
Drugim riječima, duša koja je svjesna Jastva i ima iskustvo Najvišeg Jastva nije svjesna grubog tijela, suptilnog tijela ni mentalnog tijela i nema iskustvo grube, suptilne i mentalne sfere (svijeta).
To znači da duša mora izgubiti svijest o grubom, suptilnom i mentalnom tijelu da bi stekla svijest o Jastvu i doživjela iskustvo Najvišeg Jastva. Međutim, sve dok je duša pod utjecajem grubih, suptilnih, ili mentalnih impresija ona ima svijest o grubom, suptilnom, odnosno mentalnom tijelu, te neizbježno i stalno proživljava gruba, suptilna i mentalna iskustva.
Razlog za to je jasan: sve dok je svijest duše pod utjecajem grubih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te grube impresije preko grubog tijela.
Slično tome, sve dok je svijest duše pod utjecajem suptilnih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te suptilne impresije preko suptilnog tijela.
Isto tako, sve dok je svijest duše pod utjecajem mentalnih impresija, ona nema drugog izlaza osim da proživi te mentalne impresije preko mentalnog tijela.
Kada grube, suptilne i mentalne impresije iščeznu odnosno u potpunosti nestanu, svijest duše se automatski i neizbježno usmjerava i sabire/koncentrira na sebe samu i tada duša nema drugog izbora osim da uđe u iskustvo Najvišeg Jastva. Dakle, gruba, suptilna i mentalna tijela nisu ništa drugo do sjene duše. Grube, suptilne i mentalne sfere (svjetovi) nisu ništa drugo do sjene Najvišeg Jastva.
Gruba (fizička materijalna), suptilna i mentalna tijela su ograničena, imaju oblike, podložna su promjenama i uništenju. Grubi (fizički materijalni), suptilni i mentalni svjetovi su nestvarni; oni nisu ništa, oni su uobrazilja i ništavni snovi. Jedina stvarnost je Najviše Jastvo (Paramatma).
Zato, kada duša sa svojim grubim, suptilnim i mentalnim tijelom proživljava grube, suptilne i mentalne svjetove, ona tada, zapravo, u stvarnosti doživljava sjene Najvišeg Jastva uz pomoć svojih osobnih sjena. Drugim riječima, duša u svojoj ograničenoj i uništivoj formi proživljava obmanu, ništavnost, uobrazilju i ništavne snove.
Kada duša doživi iskustvo Najvišeg Jastva svojim osobnim Jastvom, jedino tada stvarno doživljava Realnost. Kada je duša svjesna svog grubog tijela, tada se ona identificira s grubim tijelom i sebe smatra grubom/fizičkom. To znači da beskonačna vječna duša koja je bez oblika, umišlja/opaža da je ograničena, smrtna i sadržana u obliku. Impresije (sanskare) su uzrok ovog neznanja. U početku, duša koja je vječno u Najvišem Jastvu, preko impresija prvo stječe neznanje, a ne Znanje.
Kada, u skladu sa određenim impresijama, duša poprimi određeni oblik (tijelo = šarira), ona osjeća i doživljava da je ona taj određeni oblik. Duša u formi kamena doživljava sebe kao kamen. Prema tome, duša vremenom doživljava i osjeća da je metal, biljka, crv, riba, ptica, životinja, muškarac ili žena. Bez obzira na tip grubog oblika i bez obzira na njegovu vanjsku formu, duša se spontano spaja s tim oblikom, izgledom i vanjskom formom, i doživljava da je taj oblik, ta pojava i ta vanjska forma.
Kada je duša svjesna suptilnog tijela , ona tada doživljava kao da je ona to suptilno tijelo. Kada duša postane svjesna mentalnog tijela, ona tada doživljava da je to mentalno tijelo. Samo zbog impresija (nuqush-e-amala ili sanskara), duša, koja nema oblik, ta Bezgranična Duša, doživljava da je stvarno to grubo tijelo (sthula sharira) ili suptilno tijelo (prana) ili mentalno tijelo (manas ili um).
Dok proživljava grubi svijet preko grubih formi, duša se spaja i odvaja od bezbroj grubih oblika. To spajanje i odvajanje od grubih oblika se naziva rođenje, odnosno smrt.
Samo zbog impresija, ta vječna, besmrtna duša, koja postoji u stvarnosti bez rađanja i bez smrti, mora bezbroj puta proživjeti rođenje i smrt.
Sve dok je duša prisiljena da zbog impresija prolazi kroz ta bezbrojna iskustva rađanja i umiranja, ona ne samo da mora doživljavati sam grubi svijet koji je sjena Najvišeg Jastva i koji je nestvaran, već mora iskusiti i sreću i bijedu i vrlinu i porok grubog svijeta.
Duša koja je slobodna i koja je izvan sreće i bijede, vrline i poroka, samo zbog impresija neminovno mora proživjeti iskustva bijede, sreće, poroka i vrline.
Do sada smo utvrdili da samo grubi oblik duše, dok doživljava grubi svijet, proživljava iskustva rađanja i smrti, sreće i nesreće, vrline i poroka; ali, grubi oblik duše je sjena duše, a grubi svijet je sjena Najvišeg Jastva.
Prema tome, sva iskustva rađanja i smrti, vrline i poroka, sreće i nesreće koje duša proživljava nisu ništa drugo do iskustva sjenki. Stoga je sve što je proživljeno na taj način nestvarno.
U Stvarnosti, Atma je Paramatma.
Da bismo pojasnili ˝atma-Paramatma˝, Paramatmu usporedimo s beskrajnim oceanom, bezgraničnim oceanom, a atmu s jednom kapi u tom oceanom. Atma nije nikada izvan ovog bezgraničnog oceana (Paramatme). Atma nikada ne može biti izvan Paramatme, jer je Paramatma beskonačna i bezgranična. Kako bi se atma mogla naći ili postojati izvan bezgraničnosti bezgraničnog? Prema tome, atma je u Paramatmi.
Pošto smo ustanovili najvažniju činjenicu da je atma u Paramatmi, krenut ćemo korak dalje i reći da atma jest Paramatma. Kako?
Zamislimo, na primjer, beskrajni ocean. Zamislimo također da smo izdvojili ili izvadili jedan djelić iz tog beskonačnog prostranstva tog bezgraničnog oceana. Iz toga proizlazi da ta kap oceana, dok se nalazi u bezgraničnom oceanu, prije nego što se izdvoji iz njega, jest taj ocean i u tom bezgraničnom oceanu bez obala ne postoji kao djelić tog oceana, jer svaki djelić oceana, kada nije ograničen granicama jedne kapi, jest bezgranični ocean.
Tek kada se jedan djelić oceana izdvoji iz bezgraničnog oceana, ili se iz njega izvadi kao jedna kap, tek tada taj djelić oceana poprima svoje izdvojeno postojanje kao kap tog oceana bez obala i tek tada na taj djelić oceana počinjemo gledati kao na jednu kap bezgraničnog oceana
Drugim riječima, taj beskrajni, beskonačni, bezgranični ocean sada promatramo kroz jednu kap tog beskrajnog, beskonačnog, bezgraničnog oceana. U usporedbi s tim beskrajnim, beskonačnim oceanom bez granica, ovaj djelić oceana, ili ova kap djelića oceana je najograničenija i najkonačnija, s neograničenim ograničenjima. Drugim riječima, taj djelić koji je beskonačno slobodan spoznaje da je beskonačno ograničen.
Slično tome, atma, koju smo usporedili s jednom kapi beskrajnog oceana, naizgled stječe izdvojeno postojanje, mada u stvarnosti nije izvan neograničenosti neograničenog, izvan neograničene Paramatme koju smo usporedili s beskrajnim, beskonačnim, bezgraničnim oceanom. Međutim, baš kao što djelić oceana zadobija svoja ograničenja time što se pojavljuje u vidu kapi koja postoji u obliku mjehurića na površini oceana i kao što taj mjehurić daje tom djeliću oceana prividno izdvojeno postojanje u odnosu na beskonačni ocean, tako i atma, koja jest u Paramatmi i jest Paramatma, prividno doživljava da postoji izdvojeno od beskonačne Paramatme, kroz ograničenja mjehurića (neznanja) kojim atma sebe obavija. U trenutku kada se mjehurić neznanja rasprsne, atma ne samo da pronalazi/otkriva sebe u Paramatmi, već doživljava Sebe kao Paramatmu.
Kroz to ograničenje koje stvara mjehurić neznanja koji je stvorila sama atma, atma prividno zadobiva izdvojeno postojanje u odnosu na Paramatmu. Upravo zbog te samostvorene izdvojenosti od beskonačne Paramatme, atma, koja je beskonačna, neograničena i beskrajna, prividno doživljava sebe kao najkonačniju, s beskonačnim ograničenjima.
http://www.youtube.com/watch?v=dUpN5th6tzg&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=iE4Zfywd5hI&feature=related
bglavac
edin.kecanovic
