Nekoje korekcije knjige.........

　

　

　

　

I

　

　

　

U toj knjizi nisam spomenuo da je kulturni svijet dao silne pare za zastitu toga grada tako da je I svaka kamena osnova iz koje je sagraden obrambeni zid posebno snimljena I utefterena na primjer kao sto su takoder ti strani strucnjaci presjekli tvrdavu Svetog Ivana I odvojili je od zida za nekih pola metra kako bi se sacuvalo oboje. Pa je opet nebrigom i nepaznjom lokalnog stanovnistva, objescu I rasipnistvom doslo do takva njegova ruiniziranja , propadanja I srozavanja da je to nevideno u kulturnoj Europi. Jer se meni cini da je rijec o temeljitijim socijalnim I povijesnim procesima ali I velikoj kolicini neznanja I bahatosti pa nam je ustvrditi da je od povlacenja Turske sa prostora Balkana I gubljenjem nezavisnosti Dubrovacke Republike pod Marmontom zapravo izgubljena esencija toga grada te da krenuse nekoje tendencije u posve drugacijem pravcu nego sto smo to ocekivali. Tako danas nitko vise tamo ne znade da je Minceta bila prvotno cetvrtasta kula a da ju je onda veliki Juraj Dalmatinac sacinio ovalnom kao sto prosti puk kojeg je danas ponajvecma ne znade da je tvrdava Lovrijenac bila drvena pa se kao fort lukavo izlagala neprijatelju kamuflirana velikim stablima mediteranskog bora, kao sto ne znade da ispod grada nekada bijase more pa da se more povuklo pace puk naspe zemlje tuda I napravi lijepi park. I da su nam Kase takoder obrambena sastavina a ne go kamen bez ikakva smisla I svrhe. Ima Grad dakako razlika u odnosu na Mletke a to je danas najbolje uociti ako se malo pazljivije zagledamo u fontane I druge kamene ornamente gdje stari majstori ostavise traga nacionalne posebitosti, esencijalnosti I dusenosti narodne pa ako je u Mletaka to Venecijanski lav to je u Raguzi domaci list. A taj list kojem zaboravih ime ima jedan jako lijepi miris jer imade u Gradu Raguzi puno lijepijeh trava pa da su stavili bilo koju kao znak nacionale posebitosti ne bi pogrijesili. Nego nam je I Onofrijeva cesma razlomljena I tesko na zivotu ostala kao I mnoge druge gradnje jer bahatost, okrutnost, neznanje I grabez ophrvase mnoge te se svi stadose okretati samo prema zlatu I imanju zaboravljajuci rijeci I svjetovanje nasega presvetoga dubrovackoga muza kako amor nije amor, zlato je amor tocerec da bi Gradu bilo bolje okrenuti se dobru, napretku , radu I pameti a ne dangubeci I ratujuci kanda samo ratom moze nas glas daleko dosegnuti pa nas svi kulturni narodi vise poznaju po zlu nego po dobru. Pa se cini da nije dovoljno svake veljace u godini otici u Svetoga Vlaha na grlicenje nego da nam je isto tako preko potrebno da se istine Svetoga Zavjeta pomno izucavaju I pamte jer su smjerovi u zivotu nas nejakih bicami na koje sam Bog pogleda I upute za zivot I djelovanje, razboritost I znanje jer se pokazuje danas da su mnogi sa bozjeg puta skrenuli I da je ta pogubna tendencija fakat citave Europe gdje mladez izgubi svaki osjet za samoga Boga I premudroga Tvorca , Ravnatelja I Svedrzitelja svijeta.

　

 

　

　

Ia

　

　

　

Isto nam je tako rijeti da vise u nasoj Raguzi nitko ne znade da je mala uvala Kolorina ili takozvano kupaliste Sulic koje ima takvo lokalno ime prema porodici koja zivi u njegovoj blizini jedna takva lokalna arogancija te nam jedan biotop nulte kategorije ima oznake lokalnog karaktera mada mu je znacenje daleko drugacije. Tako bi nasi ljudi najposlje trebali uvidjeti da ovu uvalu I dalje treba nazivati njenin pravim imenom naime uvalom Kolorina a ne kako to bijase do sada imenom jedne hrvatske porodice hrvatskih prominenata drugog I treceg reda. Ta je porodica Sulic mahom porodica muzicara pa otac svirase violinu, jedna kcerka violinu kao I otac jer to ne moze biti drugacije, druga kcerka klavir dok je njihov sin svirao violoncelo. Dakle ovi ljudi zivjehu od glazbe ali je pitanje da li su zivjeli I za glazbu. Jer se dogodi da citava porodica najposlje otputuje u Svicarsku jer tamo navodno franak kapa ali ne ostvari nikakvo ime jer za to treba prije svega veliki talenat. Njihova je majka za mene znala govoriti: "A njega je majka svagda cistog drzala." Dunque, nitko danas u Raguzi ne znade da je ta uvala Kolorina nekada bila mali porat za galije natovarene kozom pa se tu u davno doba Republike prevozila I stavila koza. Tako su danasnje nastambe Jagode Buic za koju svatko zna, jer da je ona toboze umjetnik koji se bavi tapiserijama svjetskog glasa, zapravo nekada, u to davno doba, bile stavionice koze a danas su privatan posjed na kojem ta Jagoda Buic ostvaruje rentu afitavanjem strancima koji nijesu Dubrovcani. Medutim se cinije da bi citav taj prostor biotopa Kolorina trebalo unekoliko vratiti na stare fundamente I pretvoriti u muzej Republike kako I dolikuje historiji I znacenju njegovu. Jer ne valjade da nam Dubrovcani niti o svojoj povijesnici nista ne znadu vengo treba ustrajati na vivaldu nase narodne kulture I nacionalne bastine. I tako nam je rijeti da su ovi brutalni fakti oko nase duhovne I intelektualne stvarnosti Grada kao I napor mnogijeh njegovih ucenijeh ljudi ali I stranaca koji nam ne zele nikakova zla da ozivimo nase nacionalno I duhovno jezgro nakon desetljeca propasti I stagnacije I uznastojanje oko toga jezgra jeste krvni izazetak svake dozrele filozofije. Jer je stalna teznja visega dusevnoga zivota da se ono probije do stvarnosti I realiteta I do najprikladnijega izraza I do neke uzvisene rijeci koja ce biti obuhvacena u cjelini, dovrsena I zaokruzena u Istini same sebe. Mucno probijanje nase I borba za tu najdublju I najdalju rijec iznosi nam pred oci I na danje svijetlo jednu filozofiju koja se kako vidimo postupno formira prema najvisem I jedinstvenom dusevnom cutilu zivota u kojem jedino mozemo moci dozivjeti najvisu sintezu znanja sveopcega svijeta . U tom smislu u povijesno kulturnom razvoju Grada Raguze ukazuje se stoga filozofija redovito najzrelijim produktom nase kulture. Mnoge su kulture, mnoge medu njima I Europske prosle bez toga biljega zrelosti I zato danas mozemo s punim pravom rijeti da je samo onaj narod doista imao I dosegnuo svoju kulturu koji je I filozofiji I znanosti prinio svoj dio. A Grad Raguza svakako to jest mada imade I ova druga istina. Naime nasa nacionalna kultura jos kanda da ceka novi, zreli filozofski I znanstveni naputak I to cekanje kanda traje vec stoljecima pa se cinije da je to cekanje ostalo I do danas mada bijase momenata kada je izgledalo da je Grad krenuo novim I sigurnim putevima. Ali ne treba da smo nestrpljivi jer je nestrpljiva filozofija najmanje filozoficna. Dunque, valja nam u Gradu razviti osjet za nova razvojna polazista I uporista iz kojih ce da izbije novi nas ogranak na stablu nove covjecanske filozofije. I mozda ne treba a niti ne valja svagda ici starim utrtijem stazama vec bi mozda valjalo krenuti novima koje ce onda vremenom postati najvise kulturne tecevine, a pogotovo tecevine znanstvene I filozofske. Stoga valja da nam se u Gradu stvore takove prilike koje ce pogodovati razvoju filozofske individualnosti I posebitosti koje su mozda decenijama pa I stoljecima bile zatomljene u dubinama naseg nacionalnog bica I koje su svagda latentno egzistirale u nasoj opcekulturnoj individualnosti. Tako da nam se ne desi da nam stranci kazu kako smo u filozofiji okasnili, jako okasnili.

　

　

　

　

　

　

II

　

　

　

Gospoda je Susilo za koju su vezani nekoji vazni momenti u zivotu naroda u nekijem elementima izvrsila kratke redakcije ili intervencije u ovoj knjizi. Medutim to nijesu bile velike intervencije nego 7 manjih greskica koje su se nadale dok je pisac radio na tekstu kao na primjer zamjena rijeci "intiman" sa rijeci "prisan" istog znacenja jer toboze da je ova posljednja varijanta prava hrvatska varijanta jer danas svaka susa otamo ima sto reci o svom jeziku pa se cinije da u Hrvata ima onoliko gramatika koliko I ljudi. Zato je svagda bilo jako puno hrvatskih gramatika ali nikada slaganja medu njima jer se svatko ponaosob predstavlja najpametnijim I strucnim u tim pitanjima. I iako Hrvati imadu dijalekata I takozvanu dijalektalnu knjizevnost odnosno literaturu koja je pisana narjecjem doticnog lokalnog kraja ili provincije to je najvise problema predstavljao napor standardiziranja hrvatskog jezika u kojem procesu su se dijalekti specificno orijentirali I kretali. U novije doba bilo je u Hrvata pokusaja da se na osnovu ceskih gramatika I gramatika drugih slavenskih jezika sacini jedan fundamenat na kojem bi se mogla dalje graditi zgrada suvremenog hrvatskog knjizevnog jezika pa se cini da je ta zgrada dobrim dijelom zgotovljena literarnim djelom Matosa I Krleze jer Hrvati danas govore Matosevim I Krlezinim jezikom. Tako nema danas mjesta za bilo kakve nedoumice u tom pogledu nego toboze literarni rad Mile Budaka treba smjestiti tamo gdje mu je davno bilo mjesto – u muzej vostanih figura. Isto tako enciklopedije koje su nastajale u Hrvata za doba NDH koje su prema nekijim glasovima toboze najbolje sto je u tom pogledu receno I sacinjeno isto tako treba smjestiti tamo gdje im je mjesto – u muzej starina. U mome iskustvu bilo je nekoliko momenata preko kojih sam ja direktno saznavao kakva nam je sve problematika vezana za hrvatski jezik a ja cu ovdje navesti takva dva primjera: Dunque, bijase to jedne prilike u Gornjoj Bistri nadomak Zagreba gdje stanovnistvo govori uglavnom kajkavstinu ali na nacin da nemaju pojma o standardiziranom hrvatskom jeziku jer ih nitko tome jeziku nije naucio jer je njima vaznija rakija ludara I zagorski spricer I u vrijeme jutarnjih sati dok sam cekao lokalni autobus koji bi me odbacio do Risova polja. I dok sam tako cekao priblizi mi se sa leda jedan lokalni covjek - roba negdje oko 45 godina pa mi tako stanemo razgovarati a on nakon nekog vremena postane nervozniji ali I nezgodniji jer nije mogao prepoznati kojim ja to jezikom govorim. Pa iako ja govorim standardiziran hrvatski jezik koji isto tako moze biti Boskovicevog tipa ali mozda nije starohrvatski to on primjeti: " Pa znate kaj mladi clovek, vi mi tak nekak cudno pripovedate, kao da nekako otezete, to ni pravi horvatski jezik." A ja bijah u cudu pa mu napomenem da to bas nije tako I bijah spram njega blag I krotak pa me on napusti na fini nacin. Drugi slucaj dogodio se ovdje na radio stanici 5EBI na hrvatskom programu gdje me jedna urednica hrvatskog programa Vlasta Krizaj, koja usput budi receno na tom istom radiju ima spomen plocu pohvale ugraviranu u najfinijem mesingu, upozori kako treba reci pravim hrvatskim jezikom "dragi slusatelji" a ne kao sto to ja cinim "dragi slusaoci" . Nadite mi tog strucnjaka za hrvatski jezik I jezikoslovnog savjetnika koji ce mi znati definirati razlike ovih pojmova! Da mogu podrignuti na papir to bih ucinio. Ovako mogu biti zadovoljan samo onim sto sam ja nazvao "znakovnim jezikom" sa otprilike Gggghhhhrrrraaaa.

　

　

　

　

III

　

　

　

　

Kao sto vec rekoh ta je Bozenka Susilo izvrsila redakciju moga teksta o Boskovicu. Jer toboze da je ona upucena u sve tajne toga jezika I te filozofije mada ima zavrsenu srednju komercijalnu skolu a svoje studije engleskog I talijanskoj jezika na sveucilistu u Zadru nikada nije dovrsila nego je taj studij napustila nakon prvog semestra jer je nesposobna za studije. Ali je sposobna da daje savjete I naputke kako treba raditi kada je rijec o hrvatskom jeziku, hrvatskom kamatnom sistemu jer je ona dugo bila zaposlena u zagrebackoj Banci u Zagrebu, o pudingu kojeg Dubrovcani zovu rozata I o jos kojekakvim drugim poslovima I stvarima. O psihijatriji na primjer. I ja je jednom dok je toboze citala moj esej o Lukacsu zapitam: "Daj reci mi draga Bozenka jesi li ti to razumjela, jesi li razumjela sto sam to ja napisao? " I moje je pitanje naizgled bilo bezazleno. A ona spusti pogled prema tekstu kojeg je drzala u svojim rukama, malo saceka pa udahne I onda ispusti specifican zvuk "Aaahhhhaaa". Jer u hrvatskom jeziku ima mnogo takvih specificnih zvukova, mnogo takozvanih "nedefiniranih fonema" kako bih ja to rekao.

　

　

　

　

　

　

IV

　

　

　

Duque, ta je Bozenka Susilo znacajna za Hrvatski narod jer je jedan njen bliski rod Predsjednik Indonezije.

　

　

　

　

　

　

V

　

　

　

　

S obzirom na cinjenicu da je vecina stanovnistva Istre njih 2/3 hrvatske I slovenske nacionalnosti nekako se danas prirodno nadaje da je to unekoliko hrvatski prostor I sfera hrvatskog uticaja mada gledano historijski cesto bijase drugacije sa Istrom. Medutim bi trebalo poraditi na skladnosti I harmoniji zivota talijanskog I hrvatskog zivlja na tom poluotoku s obzirom da dijele unekoliko iste ili slicne sudbine evo vecma stoljecima pa se cinije vaznim poraditi na tome I sa talijanske I sa hrvatske strane jer ne valjade da nam narod bude zapusten nasom nebrigom I nemarom. I ovoga puta kao I u mnogim drugim slucajevima za Europski drzavni momenat vrijedi ona latinska istina Historia est magista vitae sto ce reci da je bilo mozda I previse zla u nasim povjesnicama sa obje strane pa ako nas povijest icemu moze nauciti onda je svakako to da pravda i ravnanje naroda prema pravdi I pravednosti cini da drzava pozivi pod sjenom vladareve velicine I casti. Tako I u ovom slucaju valja da se u svakom pojedinacnom slucaju zloupotrebe te vlasti ili zbog neprimjerenog ponasanja naroda isto tako postuje jedna latinska istina I zahtjev: Fijat justicia pereat mundus jer je pravda I pravednost koliko I poboznost pa se pravdom I pravicnoscu priklanjamo Bogu Svedrzitelju svijeta pa onda svijet nece propasti nego cemo osigurati zivot za sve nas.

　

　

　

　

　

　

　

　

VI

　

　

　

Ja sam u ovoj knjizi spominjao ime Hermana Dalmatinca koji se pokatkada jos imenuje kao Herman Sclavus, Herman Secundus ili Herman iz Korintije. On je pak znacajan zbog svojih astronomskih rasprava ali I zbog prvog prijevoda Kurana sa arapskog jezika na latinski jezik odakle se kulturna Europa mogla upoznati sa ovim iluminatom muhamedanske vjere. Do sada je hrvatska historiografija uglavnom razmatrala Hermana hrvatskim piscem najstarije dobi ali iz moje knjige proizlaze takoder I neke cinjenice na koje bi valjalo upozoriti. Naime ja sam spomenuo da je nepoznati prepisivac djela De usu astrolabii u 13 stoljecu pripisao ovo djelo Hermanu iz Korintije koji je prevodio Euklida sa arapskog na latinski. I tada sam takoder napomenuo I uputio na cinjenicu da je dio Istre koji se podudarao sa nekadasnjom Rimskom Dalmacijom bio od sredine 10 stoljeca do sredine 11 stoljeca pod vlascu hrvatskih vladara dok je ostali dio sredisnje Istre bio pod franackom upravom I 976 prikljucen franackoj vojvodini Koruskoj ili Korintiji. Herman isto naziva Istru Koruskom odnosno Korintijom iz cega proizlazi da je Herman o kojem je rijec iz Korintije kao franacke drzave pa prema tome da je vjerojatno Talijan. Isto se tako cini da je ovaj bio mahom prevodilac I da je zivio prevodeci razna djela sa arapskog jezika na latinski I to od matematickih I astronomskih djela do teoloskih. Zapravo citav problem treba sagledavati u kontekstu srednjovjekovnih rasprava o upotrebi astrolaba I zato je bio jako vazan Ptolomej koji je o tome prvi pisao I kojeg je prvi preveo Herman o kojem je rijec 1143 godine I manje vise se tog Hermana spominje kao Dalmatinca isto kao sto se spominje ime Hermana iz Korintije koji je odgovoran za prevod druge latinske verzije arapskog Euklida. I u jednom I u drugom slucaju nailazimo na slicnost tematike naime relaciju Ptolomej Euklid pa se cini da je rijec o jednom I istom prevodiocu koji je prevodio I Kuran I da je rijec iskljucivo o prevodiocu a ne kako je do sada hrvatska historiografija I filozofija smatrala sustavnim filozofom I da je on takoder mozda ponajprije Talijan. To je jedno moje razmisljanje deducirano iz sadrzaja knjige o kojoj je rijec.

　

　

　

　

VII

　

　

　

Deducirajmo nanovo: prevodenje Euklida, Ptolomeja I Kurana sa arapskog na latinski jezik I to europskom covjeku koji je taj jezik naucio a niti jedan mu nije materinji je toliko opsezan posao da je nemoguce uz to jos biti sustavnim filozofom.

　

　

　

　

VIII

　

　

　

Sto se tice Frane Petrica ja bih samo rekao da je tu situacija jako slozena s obzirom da je ta porodica s vremenom mijenjala ime kao sto je to na primjer slucaj sa splitskom porodicom Petric I tu je dugosilazni naglasak na c iz kojekakvih historijskih, porodicnih, socijalnih I kojekavih drugih razloga. Ti su splitski Petric bili unekoliko moji poznanici jer je jedini njihov sin takoder bio plivacem Mornara. Plivao je prsno stil. Ali je vazno spomenuti da se Giordano Bruno osvrnuo na ovog svoga ucitelja u jednom svome spisu. Ja sam napisao u knjizi o kojoj je rijec da vapijesmo za jednim relevantnim prijevodom njegove Sveopce Nove filozofije ali da ostadosmo u neznanju za mnoga stoljeca I isti slucaj budne I sa njegovom knjigom La cita felicita cini mi se jer je ovdje rijec o klasicnim renesansnim nastojanjima kojima obiluje Europska Renesansa I koja je imala znacajne reperkusije na oblikovanje slicnih politickih ideja I u Islamu kao sto to pokazuje ponajbolje slucaj bosanskog muslimanskog pisca Hasana Kafi Pruscaka koji je bio najznacajnija osoba u znanstveno knjizevnom I intelektualnom zivotu bosanskih muslimana posljednjih decenija XVI I pocetkom XVII stoljeca. Poznat je po svom djelu o uredenju drzave I drustva Usul al-hikam fi nizam al-alam. Roden je u Pruscu a njegova knjiga se u prijevodu zove Temelji mudrosti o uredenju svijeta iz 1596 godine dok je Petriceva Sveopca Nova filozofija iz 1591 pa kako su oboje bili uceni ljudi pa k tome jos I Bosanci oboje to se cini da su I tematikama bili slicni kako I dolikuje istinskim Bosancima koji razmisljaju samo o drzavnim I nebeskim stvarima. Duque, taj je Giordano Bruno kako vec rekoh dugovao Petricu mnogo kao sto je vjerojatno I Petric nekome jako puno dugovao ali je Bruno o njemu rekao sve najgore pa kako svjedoce zapisi on svoga ucitelja nazove "pedantsko govno".

　

　

　

　

IX

　

　

　

I konacno Matija Vlacic Ilirik je bio Hrvat i protestant koji je bio jedan od vodecih lidera protestantskog pokreta u Europi tamo negdje u doba Europskih seljackih ratova. Docim je statisticki prosjek Hrvatske danas manje vise katolicki ali sa jednom Crkvom kojoj bi trebao neki preporod I stonorijet reforma kako ja I svjetovah svojevremeno tu Crkvu radovima velikoga crkvenoga reformatora, stranca ali Hrvata Ivana Ilicha koji rece da ukoliko Katolicka crkva kani prezivjeti u njenoj se strukturi moraju dogoditi velike promjene I on je izrazio svoju nadu da ce do tih promjena doci I da se one vec sada mogu predociti na nacin koji je u suglasnosti sa krajnje tradicionalnom teologijom. Neki kazu da je ovdje po srijedi neka "katolicka ljevica" kojoj je stalo do reforme katolickog svecenstva koje ipak ne zeli ugroziti tradicionalne vrijednosti kao sto su slobodno izbrani celibat, episkopalna struktura Crkve, trajnost svecenickog sluzbovanja ali bi valjalo rijeti da je I veliki kardinal iz Venecije Antonio Vivaldi koji je roden 4 Marta 1678 a koji je umro u Becu 28 Jula 1741 godine takoder bio,kako Talijani to kazu, Il Prete Rosso. Dunque, valja razvidjeti da se ta Crkva u Hrvata stonorijet modernizira pa ce meni onda biti moguce objaviti rad o Matiji Vlacicu Iliriku kod Hrvata iako je on protestant.

　

　

　

　

　

X

　

　

Eto to su neke korekcije knjige o kojoj je rijec I neke nuzne napomene a kada je covjek pri nuzdi onda mu ne treba pomoc.

 

 

 

 zlatan gavrilovic kovac