Bljeskom oceanske dubine se iskri tajanstvena slika,

zrcali se davna snaga, boginja Sirenina lika

što ga trenu straha i tuge nebo dade,

jecaje svjetla vremenu krade

odsjaj u rondelu snova,

tugaljiva elegija životnoga zova,

titraj kojim nebo zemlju ljubi, to vanzemaljsko djelo,

iskričava uzavrelost, drhtaj srama, to bezvremeno nebesko tijelo.

 

 

U dubini još malo snene svijesti, ona ljubav zove,

budi čežnje, želje, sanje božanski smjelo.

Strahovi i tuge tad zaboravom plove,

gube se u suzama rijeke zlatne,

sjajem utiru ruševine blatne.

U kozmičkom bilu iskri tajnovito vrelo,

more pjeva davnom željom, svemirske duše djelo,

iskričava uzavrelost, drhtaj srama, to bezvremeno nebesko tijelo.

 

 

 

Čuvarica Okeanosova hrama, podmorja stražarica tajna,

raspjevana utjeha samoći, sa Olimpa baklja sjajna,

ljepotica mora sa sedefom i biserjem u kosi,

zagrljajem vala i pjene bjesu prkosi,

daruje san tkan od struna časti,

onkraj dobrote izjedren iz božanske vlasti.

Smiraj tajanstvenih dubina, Posejdonove volje djelo,

iskričava uzavrelost, drhtaj srama, to bezvremeno nebesko tijelo.

 

http://sretan-trenutak.blogspot.com