eonima lutam sama
oko mene pusta tama

kad na srodnu dušu naletim
kako da se ne raspametim ?

puštam lonce, muža, dijete
zaboravi na me svijete

odnijet će me u visine
gledat će me iz blizine

vječnost ćemo dostizati
nitko neće pristizati

ništa mama, ništa tata
nemam cajta ni za brata

moja duša nebu stremi
a u meni ti ekstremi

crno bijelo povazdan
ekran mi je umoran

prsti mi se pletu
sjest ću u raketu

pfiiijuuuuuuuuuuuuuuuu...

do raja ću naći put
kroz praskozorja violetna
i nitko neće biti ljut
jer prvo ću skuhat gulaš sjetna...

i ostavit ga na ledu krutom
a tad ogrnut ću se kaputom
koji je poput čarobnog plašta
i odnijet će nas na krilima mašta

( a možda u led ide i pašta ? )