MARTINUS O SAHRANJIVANJU
Pitanje : Koliko je bitno za naš organizam ili tijelo da li je pokopano ili kremirano nakon smrti ?
Odgovor : Oba ta oblika odlaganja mrtvih životinjskih organizama su vrlo nesavršene pojave, jer oba predstavljaju narušavanje ciklusa samoga života. To su samo privremena rješenja koja postoje isključivo zbog nesavršenstva ili, gledano iz kozmičke perspektive, zbog još uvijek niskog stupnja moderne kulture. Jedina stvar koja može biti sahranjena bez stvaranja sukoba ili prekida ciklusa života je mineralna tvar, što ovdje znači tvar koja se prirodno osušila i u sebi ne sadrži nimalo vlage.
Spaliti životinjsku tvar znači spaliti život ili živa bića, iako ona predstavljaju, u odnosu na nas, samo mikro-život ili mikro-bića.
Krajnja posljedica toga je da kremiranje predstavlja kršenje šeste zapovijedi : «Ne ubij» i u odgovarajućoj mjeri predstavlja uzrok toga da mi nismo zaštićeni od iste ili slične sudbine.
U višoj kulturi budućnosti, zbog mnogo većeg poštivanja svega živog koje će tada čovjek imati, on će tretirati leševe na takav način da će oni prolaziti kroz proces tijekom kojeg će život moći napustiti materiju na prirodan način. Hermetički stvorenom izolacijom od svega što može uzrokovati truljenje i od neodgovarajuće temperature i vatre, dakle od svega što može uzrokovati neprirodno raspadanje, čovjek će stvoriti takve uslove da tvar ili leš može priječi iz svojeg životinjskog stanja u mineralno stanje i tek nakon toga će se raspasti na neprirodan način.
Pitanje : Kada čovjek može birati samo između uobičajenog sahranjivanja ili kremiranja, koji od ta dva oblika sahranjivanja treba izabrati ?
Odgovor : Od ta dva oblika sahranjivanja uobičajeno sahranjivanje predstavlja manje zlo i zbog toga bi trebalo izabrati takvo sahranjivanje.
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1989.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (23.03.2010.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
