PJESNICI

 

   Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari

     Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

 

 

Preobraženja
(1918 - 1920)

Tatjani posvećeno

 

Ova je pjesma tako jednostavna, lijepa i istinita. Tragam za tom jednostavnom ljepotom u pjesmama naših poeta i poetesa, na magicusu, no nekako nailazim na previše egzaltacije, kao da riječi i rečenični sklopovi postaju svrha samima sebi. Ovo nije kritika, nego samo konstatacija...

A.B.Šimić lijepo kaže da ... pjesnici,  istina jesu čuđenje u svijetu...., ali i ... oni idu zemljom...., a naši pjesnici kao da su odlijepljeni od zemlje..., naravno ne svi..., imamo na svu sreću i onih koji svojom poezijom osvjetljavaju put u ovoj dolini suza i pomažu čovjeku u njegovom mučnom posrtanju kroz život...

Zašto ovo pišem?

Gledam i čitam učestala tapšanja i pljeskanja među našim pjesnicima, a čitam i one koji samo spuste svoju pjesmu poput novčića na dlan prosjaka i odu ne osvrćući se, dali su što su imali za dati i dalje se ne brinu oko toga...   

Ovaj mjesec nam je tema mjeseca ... Povratak jednostavnosti..., pa  bi možda trebali svi preispitati i kod sebe i kod drugih....jednostavnost izraza...., a ne samo nekritično i bezrezervno pljeskati jedni drugima...

Samo su jednostavni ljudi istinski veliki, samo jednostavne riječi prenose velike poruke...