MEB: Grupe solidarne potrošnje – zajedništvom protiv recesije Problem cijena ekoloških proizvoda (i cijena hrane uopće) pritišće na Balkanu jednako i proizvođače i potrošače. No iako volimo vjerovati da živimo u najgorim zemljama na svijetu gdje se eto, ništa ne može bez promjene vlasti i politike, rješenja su ipak moguća. Početi mijenjati međusobne i lokalne ekonomske odnose jedan je od prvih i važnih koraka. Sredinom devedesetih godina u Italiji i Sjevernoj Americi počinju se širiti grupe formirane prema vrlo sličnim modelima primjenjivim posvuda u svijetu. Predpostavlja se da je model nastao u Japanu jer je tamo takvih grupa najviše. Njihov cilj je poticanje ekološke proizvodnje udruživanjem potrošača koji kupuju direktno od lokalnih ekoloških poljoprivrednika i međusobnim povjerenjem stvaraju sigurnost cijena i kvalitete. U Italiji ih zovu "gruppo di acquisto solidale" ili skračeno G.A.S. – u doslovnom prijevodu grupe solidarne potrošnje, a u Americi "Community Supported Agriculture" ili poljoprivreda koju potiče zajednica. Model je u biti sastavljen od grupe potrošača i grupe (ili pojedinca) proizvođača. Više informacija možete naći na stranicama talijanske mreže takvih grupa (http://www.retegas.org) odakle smo preveli značajnije: "Kad jedna grupa ljudi odluči razmisliti o načinu vlastite potrošnje i o zajedničkoj kupovini, služeći se načelima pravde i solidarnosti, tada ona stvara jedan GAS. Cilj GAS-a je baviti se kupnjom dobara i usluga trudeći se da se ostvari ljudskiji koncept ekonomije, to jest bliži realnim potrebama čovjeka i okoline, formuliranjem etike konzumiranja na kritičan način koji bi trebao zbližavati osobe, a ne da ih odvaja i da se, umjesto potrošačke izolacije, zajednički koriste vrijeme i resursi." Ideja uglavnom kreće od grupe potrošača iz grada povezanih iz raznih motiva. Najrašireniji motiv je razvijanje i prakticiranje kritične potrošnje. Kritičnom potrošnjom smatra se potrošnja koja ne podliježe reklamnim porukama, već ocjenjuje i bira proizvode na bazi kriterija koje određuju potrošači, a ne marketing. Važan kriterij je etičnost proizvodnje, što uključuje poštivanje čovjeka i okoliša. Kupljeni proizvodi ne smiju biti proizvedeni ne mareći za osnovna ljudska prava što je, osim rijetkih iznimaka, ustaljena praksa. Osim izbora ekoloških proizvoda ulogu u brizi za okoliš ima i lokalna potrošnja jer se time smanjuje zagađenje, potrošnja energije (smanjeni transport i sl.) i broj posrednika između proizvođača i potrošača. Ako proizvodi stižu u velikim količinama i ako obitelji podijele proizvode na "na domaći način", uvelike se smanjuje količina nepotrebne kartonske, staklene ili plastične ambalaže. Kako živimo u vremenima širenja globalizacije i otvorenog tržišta od velike je važnosti usmjeriti kupovinu i prema kriteriju solidarnosti te poticati kupovinu od sitnih proizvođača. Oni bi inače završili zgnječeni svime onim sto je "Extra Large" (multinacionalne kompanije, veliki proizvođači, široka distribucija...). Podsjetimo da je u Hrvatskoj primjerice prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva između tri i pet ha što domaću proizvodnju čini nekonkurentnom u razmjerima svjetske tržišne ekonomije. Upravo su mala gospodarstva najveći čuvari ruralnog kulturnog krajobraza u svoj njegovoj raznolikosti. Kao kupci imamo moć i odgovornost da sami kreiramo politiku odbijanjem kupovine u velikim supermarketima i izravnim poticanjem lokalnih malih proizvođača kupnjom njihovih proizvoda. Lokalna potrošnja vraća nas prirodnom ritmu, što je za organizam povoljnije. Priroda nam uglavnom sama servira ono što nam treba u vrijeme kad nam je najpotrebnije.
Ekološki proizvodi najčešće znatno odudaraju od konvencionalnih okusom i količinom vitamina i ostalih sastojaka koji hranu čine zdravom. Udruživanje u grupe znatno olakšava pojedincu snalaženje i odabir pravih proizvoda po najpovoljnijoj cijeni jer se unutar grupe brže šire informacije i ljudi potiču jedni druge. Stvara se"klima" gdje je takav način kupovanja normalan i nema osude da je osviješten kupac cjepidlaka ili razmažen i sl. U tom smislu susreti i sastanci grupa mogu postati pravi trenutak razmjene i međusobnog obrazovanja. Ujedno dolazi i do ograničavanja osjećaja frustracije i slabosti koji proizlazi iz življenja unutar kapitalističke kulture, gdje se akumulacija i ponovna investicija kapitala proživljava na ekskluzivan i totalitaran način. Priču dakle započinje grupa motiviranih potrošača koji traže ekološke proizvođače (ukoliko ih već ne poznaju) i nakon što steknu povjerenje u njih jamče im redovit otkup proizvoda (npr. povrće se prema dogovoru plaća svaka tri mjeseca). Takve grupe su ponajprije neformalne i razlikuju se, pa su sva pravila stvar međusobnog dogovora. Cijene se također dogovaraju tako da su u pravilu niže nego u supermarketima na što proizvođač može pristati radi jamstva otkupa većih količina i smanjenih troškova posrednika i marketinga. U obzir se uzima i solidarnost prema proizvođaču, pa im se izlazi u susret u slučaju prirodnih katastrofa, loših godina i sl. Proizvođači isto tako trebaju biti solidarni i spremni na otvoren dijalog. I jedni i drugi mogu imati različit udio u GAS-u, pa neki o njemu u potpunosti ovise, dok drugi na taj način podmiruju samo dio potreba ili plasiraju samo dio proizvoda. Proizvođač redovito isporučuje na dogovoreno mjesto, ujedno i mjesto sastanka. Takva mjesta su također raznolika - od posebnih skladišta u većim GAS-ovima do sasvim neformalnih sastajališta poput dječjih igrališta. Pregovori i dogovori odvijaju se stalno. GAS Calci u okolici Pize je na primjer organizirao radionicu nenasilne komunikacije, dok je GAS u gradu Viareggio počeo koristiti facilitatora u svojim sastancima. Komunikacija je generator i pozitivnih i negativnih iskustava, a osim kupnje, grupe odgovorne potrošnje često organiziraju i različite razmjene (dječjih igračaka i robice, rabljenih stvari...), sajmove i drugo. Vratite li film vlastitog života dvadesetak godina unatrag sjetit ćete se da je slična ekonomska logika udruživanja bila i kod nas nekad prisutna, samo ne za ekološku proizvodnju jer je tada gotovo i nije bilo. Sindikati su primjerice organizirali zajedničku nabavu pilića ili svinjskih polovica, ponekad zelja i jabuka. Prodaja mljekarskih proizvoda često se odvijala na kućnom pragu, bez famoznih vitrina, naravno i u povratnim staklenim bocama (bez otpada!). Organizirala su se i susjedstva jednostavno šireći informacije. U vrijeme recesije koja nas sa svih strana steže i brojnih ekoloških problema čiji smo svjedoci ne smijemo dopustiti napuštanje stare balkanske snalažljivosti u rješavanju problema. U jednom kompleksnom sustavu poput ovoga u kojem živimo, čak i jedna mala promjena mogla bi uzrokovati cijeli niz nepredviđenih rezultata.
Poveznice za više informacija: http://meb.ekosela.org/ - Mreža Ekosela Balkana (MEB)
http://en.wikipedia.org/wiki/
Community_Supported_Agriculture
http://en.wikipedia.org/wiki/
Solidal_purchasing_groups
Kategorija : Ekosela Projekti u regionu Zajednice Održivi razvoj Poslednji blog postovi ovog korisnika
MEB: Grupe solidarne potrošnje – zajedništvom protiv recesije Richard Dawkins - Why are we here ? Uvod u nanotehnologiju i njene mogućnosti i rizike
Teorija evolucije: Šta ona jeste a šta nije ?
Jacque Fresco : Ljudska tačka gledišta
Aleksandar Bogojević: Suštinski deo uspešnog obrazovanja leži u razvijanju sposobnosti mladih za kritičkim rasudjivanjem Psywar: The Real Battlefield Is Your Mind Zahvaljujući internetu Top Down kontrola informacije nestaje Ostajemo nezvanično Ex-Yu poglavlje Vozite li se ? Zdravstvene koristi vožnje bicikla
bglavac
edin.kecanovic
