Svojevremeno sam imala mnogo problema sa želučanim tegobama, od gastritisa do osjećaja nadutosti poslije jela, neprobavljanja hrane, bolova i slično. Paleta neugodnih simptoma je bila jako široka. Tada sam "pukim slučajem" naletjela na informaciju o čaju od pelina (po R. Breusu) i odlučila ga isprobati. Priznajem da nisam gajila velika očekivanja, ali sam, kao i obično, bila otvorena za rezultate koji bi mogli uslijediti. Bila sam ugodno iznenađena. Tegobe su se smanjile još istoga dana, bolovi su gotovo istog trenutka postali podnošljivi, a nakon nekoliko dana sam se osjećala dobro. Još i danas posegnem za tim pripravkom, kada se to pokaže potrebnim. Bitno je znati, da je pelin oduvijek bio poznat kao "želučani lijek" još kod naših djedova i baka, ali većina ljudi ga još uvijek nepravilno priprema, uglavnom tako da bude prejak i posljedično gorak i neukusan za piće.

Čaj pripremam tako, da dva decilitra vode provrem na štednjaku, potom uzmem prstohvat pelina (veoma malo, koliko stane između palca, kažiprsta i srednjeg prsta) i spustim na cjedilo, kojem potom uronim u provrelu vodu za veoma kratko vrijeme (otprilike, dok nabrojim do tri) i izvadim. Tako pripremljen napitak se pije mlačan, u gutljajima, tijekom dana.

Olakšanje tegoba uslijedi veoma brzo. Tako pripremljen čaj nije gorak, u stvari, gotovo je bez boje i okusa, što je ujedno i znak da smo ga dobro pripremili. Prejak čaj je žuto obojan i gorak za piće. Pelin u prevelikim i prejakim količinama može biti štetan.

Takav čaj se uzima nekoliko dana zaredom. Kod blažih i povremenih, prolaznih tegoba mi pomaže i samo jednodnevna terapija.

Dobro je napomenuti, da je pelin odličan kod nedostatka apetita, jer podstiče izlučivanje želučanih sokova, samim tim i apetit. U vrijeme kada sam ga počela uzimati sam vidno smršavila jer zbog bolova i mučnine nisam mogla jesti. U svakom slučaju je korisno u našoj kućnoj zbirci imati i tu dragocjenu, svima dobro poznatu biljku.