Autor Danijel Folnegović - CEO 　　

Samo oko 2.5 posto zapremine ljudskog organizma　čini materija. To je ono što ostaje nakon kremiranja. Sve ostalo je energija - u vodi i mastima. Najjednostavnije rečeno - zdrav život je racionalno i ekonomično trošenje i nadoknađivanje energije. 　　 　

Ovaj optimalan proces energetskog protoka vrlo je precizno određen biološkim programom kojim je obuhvaćena svaka stanica.
Doktor Matijas Rat, na osnovi svojih proučavanja, ističe da se unos energije mora vršiti na dva nivoa: prvi nivo energetski priprema staničnu "tvornicu" za unos i preradu energetskih sirovina, a drugi dio je obrada energetskih sirovina iz kojih će se energija redistribuirati u sve organe. Slikovito rečeno - ako je centralni dio stanice "tvornica" koja koristi stanične energente za rad, njih nije dovoljno samo imati na raspolaganju, već ih treba i "potpaliti".

MIKRO I MAKRO NUTRIJENTI　
Za ovu "potpalu" stanične　tvornice mora se osloboditi bioenergija koja se skladišti u mitohonddrijama. U stvaranju ove bioenergije angažirani su mikronutrijenti gdje spadaju vitamini, minerali, elementi u tragovima, aminokiseline, dok se kao sirovine za obradu unose makronutrijenti - proteini, ugljikohidrati i masti.


Ljudski organizam je programiran da traži unos makronutrijenata i tada smo žedni, gladni ili se gušimo jer nam nedostaje kisik neophodan za oksidaciju. Ali, biološki program nije napravljen da nam daje signale da smo deficitarni u mikronutrijentima jer je priroda uredila da oni ulaze automatski sa hranom.


Nažalost, kada njih u hrani nema jer je zemljište istrošeno, životinje kojima se hranimo su proizvedene industrijski, baš kao i rafinirane masti i šećeri, onda u dužem vremenskom periodu dolazi do teškog deficita ovih mikronutrijenata ili su oni jednostavno neadekvatni za precizno programiran metabolički proces.


Stanična "tvornica" se ne može dovoljno "potpaliti" i sirovine koje u "tvornicu" ulaze ne obrađuju se adekvatno. S druge strane, mnoge neadekvatne sirovine, kao na primjer zasićene masti, stvaraju tešku "prljavštinu" i ometaju rastvaranje korisnih masti u vodi.

Tako se nedostatak mikronutrijenata manifestira već kao uznapredovala bolest. Jedna takva bolest je rak, tvrdi doktor Matijas Rat.

U kanceroznoj stanici sirovine koje stignu na preradu ne sagorijevaju, već počinju fermentirati. Posegnuti u takvom slučaju za dopunskim unosom mikronutrijenata - vitamina i minerala nije dovoljno. I to je suština istraživanja koje je radio doktor Matijas Rat.

Mikronutrijenti djeluju u procesu "potpaljivanja tvornice" na jednoj vrlo preciznoj podjeli zaduženja,　jednostavno - oni rade timski i samo efekt njihovog zajedničkog djelovanja je adekvatna energetska potpala stanične tvornice. Ovaj proces je doktor Rat definirao kao sinergijsko djelovanje mikronutrijenata.


Sinergija je više od　jednostavnog　zbroja energija. Jer uzajamna biokemijska reakcija dva ili više elementa proizvodi potpuno novu vrijednost koja nije samo njihov　jednostavan zbroj,　već mnogo više. Matematička formula bi bila da su 1+1=3. Ovaj sinergijski efekt tako ima ključnu ulogu u potpali stanične "tvornice" i mnogo je važniji od količine unjetih mikronutrijenata.
Većinu ovih mikronutrijenata naše tijelo ne može　samo proizvoditi pa se moraju stalno unositi. Dovoljno je da samo jedan ne funkcionira kako treba i uzajamno ovisan rad enzima je poremećen.


Vitamin C je jedan od ključnih mikronutrijenata, a ne može se proizvesti u organizmu. Zato je osnovni način djelovanja doktora Rata koncentriran na preventivi i to stalnim unosom ovih hranjivih sastojaka, ne pojedinačno već u adekvatnoj kombinaciji (po formuli) u ovisnosti od specifičnih potreba organizma tj. načina trošenja i ponovnog punjenja energijom. Djeca　koja rastu kao i ljudi koji pate od određenih bolesti imaju specifičan način punjenja organizma energijom.


Dr. Rat se bavi izradom adekvatnih hranljivih formula kako bi se potpuno zadovoljila potreba organizma za svim mikronutrijentima u svakom trenutku.
Ovo je doktora Rata dovelo i do otkrića formule kojom se može zaustaviti prekomjerno lučenje određenih enzima u kanceroznoj stanici koji su ispali iz kooperativnog procesa pa razorno djeluju na okolno vezivno tkivo (kolagen) i šire rak.


Pored　znanstvenog rada, doktor Rat je preko svoje fondacije "Rath Foundation" u javnosti iznio i žestoke optužbe na račun organiziranog i pogubnog djelovanja farmakomafije u Zapadnoj Europi koja sva istraživanja u staničnoj biologiji izokreće tako da sebi donosi profit, a milionima ljudi širom svijeta nove bolesti. U ovoj borbi koju Rat vodi već dva desetljeća　sve više se čuju i glasovi drugih　liječnika koji shvaćaju da　šutnja o pogubnom djelovanju farmaceutske mafije ima zaista dramatične posljedice te da se od pacijenata prave zamorčići i invalidi, a od　liječnika dželati.


Tako je državno tužilaštvo u Švedskoj upravo pokrenulo istragu kako bi se ustanovila moguća korupcija među članovima Nobelovog komiteta koji su dodijelili Nobelovu nagradu 2008. godine za fiziologiju njemačkom profesoru Haraldu zur Hausenu za otkriće da virus raka grlića materice uzrokuje humani papiloma virus. Ovo otkriće je omogućilo moćnim farmaceutskim koncernima Merck-u i GlaxoSmith Kline-u da na tržište izbace i reklamiraju　cjepiva Gardasil i Cervarix, iako nisu dovoljno testirane. Kada su im zbog toga upućene oštre kritike iz　znanstvenih krugova, Nobelova nagrada im je dobrodošla kao potvrda ispravnosti odluke.


Ali, ispostavilo se da su neki članovi Nobelovog komiteta istovremeno bili povezani s ovim farmaceutskim poslovnim poduhvatom.
Sjetite se samo kako su nedovoljno testirano cjepivo　Gadrasil najuticajniji mediji predstavljali kao "revolucionarno otkriće u prevenciji raka". U Srbiji je perfidno reklamirana na informativnim programima RTV B92, koju i kontrolira strani korporativni biznis.


Doktor Rat preko svoje "Rath Foundation" pokušava pokazati drugačiji pristup liječenju mnogih bolesti. Ova fondacija je od　nedavno prisutna i na Balkanu, a u Srbiji ima i svoj Internet sajt.

Doktori: M. Rat, A. Nedzviecki i T. Simoncini. Iako nisu nadri liječnici, već vrlo educirani i priznati doktori, medicinski establišment pod utjcajem farmaceutskog biznisa ne želi prihvatiti njihove metode liječenja raka. Zato su često izloženi medijskim napadima s ciljem da se profesionalno kompromitiraju i trajno udalje iz lječničke prakse. "Fondacija Rat" zato vodi　vlastitu kampanju protiv farmaceutskog kartela.


TRETMAN SODOM BIKARBONOM

Najveći problem farmakobiznisa je kada se pojavi lijek koji se ne može patentirati i koji je previše jeftin. To je slučaj s terapijom koju provodi dr. Tulio Simoncini, onkolog iz Rima koji koristi sodu bikarbonu. Po njemu, soda bikarbona je za stanice　raka pravi cijanid. Kada prodre u kanceroznu stanicu, soda bikarbona je naglo alkalizira pri čemu u stanicu naglo uleti mnogo više molekula kisika nego što zakiseljena kancerozna stanica to može podnijeti. Prema Simonciniju soda bikarbona je trenutni ubojica tumora. Čitav tretman u nekim slučajevima (kada je stanicama　raka lako pristupiti) traje samo nekoliko dana. Već smo rekli da je pH balans izuzetno važan u procesu razmjene materije. Mjerenjem pH vrijednosti zapravo se određuje brzina biokemijskih reakcija u tijelu, odnosno brzina enzimske aktivnosti kao i brzina kretanja elektriciteta kroz tijelo (odnosno vodu). Što je viša pH vrijednost u　tekućini ili u supstanci, elektricitet putuje sporije i više se zadržava zbog većeg otpora. Kroz kiselu sredinu prolazi znatno brže. Kada kroz pH vrijednost kažemo da je sredina kisela - to označava nešto vruće i brzo. Alkalna sredina je, biokemijski rečeno - spora i hladna.

Doktor Simoncini je otkrio i da　rak izaziva kandida gljivica, ali o ovome ćemo više u sljedećem nastavku.


Još 1973. jedno istraživanje obavljeno u Jeruzalemu uporedilo je kancerozno tkivo dojke s nekanceroznim tkivom ostalih organa istog tijela i pokazalo se da je koncentracija toksičnih kemikalija kao DDT (insekticid) i PCBs ( koji se koristio u hladnjacima) bila povećana u odnosu na ostala tkiva.


"Dio svake uspješne terapije u liječenju raka zato mora biti detoksifikacija i hvatanje teških metala i skupljanje toksičnih materija koje svakog dana, na razne načine, ulaze u organizam", tvrdi doktor Simoncini.
Tu su živa, uranij, arsen, fluor, klor i sl. Sve ovo se unosi preko hrane i vode.
Iako se zna da su uzročnici　raka razne toksične stvari i da su oboljeli zapravo otrovani, jasno je kako na sve to djeluje dodavanje otrova iz klasične kemoterapije ili radijacija. I naravno, kirurgija s otrovnim anesteticima.

Ogromne količine pesticida danas se koriste na njivama.


Oksidativni udar koji sa sodom bikarbonom doživi kancerozna stanica posebno je opasan za mitohondriju (staničnu bateriju).

"Sama soda bikarbona je moćan lijek za rak, posebno u digestivnom sistemu počevši od usta pa do kraja debelog crijeva".Za rak izvan digestivnog sistema soda bikarbona nema efekta jer će veliki dio dok stigne do drugih organa već biti neutraliziran kiselinama u tankom crijevu.


Za ove tumore se zato koristi　tekućina koja se ubacuje u krv što, naravno, čini liječnik. Koristi se samo čista soda birakbona farmaceutski napravljena. Po protokolu doktora Simoncinija kod oralne primjene za vrijeme　prvog tjedna　tretmana ne smije se uzimati više od dvje kavene　žličice dnevno.
Za vrijeme drugog i trećeg tjedna ne više od jedne kavene　žličice dnevno. Ove doze se mogu prekoračiti samo uz　lječničku dozvolu. Ovakvo doziranje bikarbone sode iz ovog tretmana se ne smije koristiti više od tri tjedna.Za rak kože i druge eksterne kancere (uključujući i rektalni klistir) kada soda bikarbona dolazi u direktan kontakt sa kancerom, ove restrikcije ne važe.


Tretman sodom bikarbonom je u konfliktu sa Budvig dijetom, koju ćemo kasnije predstaviti. Već smo rekli da se spomenuti tretmani nikada ne kombiniraju i da se provode pod nadzorom liječnika.


TERAPIJA VITAMINOM C I SODOM BIKARBONOM

Ovaj protokol stvara mineralni askorbat (soli), verziju vitamina C koji se prilično razlikuje od normalnog vitamina C, koji je napravljen kao askorbinska kiselina. Mineralni askorbati kao sodijum askorbat, kalijum askorbat, kalcijum askorbat itd., mnogo su efektivniji i stanica ih više iskorištava. Stanica bolje koristi oba minerala i vitamin C kada se nalaze u mineralnom askorbatu.
Mineralni askorbat je odavno korišten za liječenje mnogih bolesti. Njime je liječen 1940. poliomelitis.


Miješanjem sode bikarbone sa askorbinskom kiselinom stvara se natrijum askorbat i ugljični dioksid. Miješanjem sode bikarbione s mineralnim solima, više sode bikarbone je na raspolaganju u tretmanu raka.
Po protokolu dr. Simoncinija, za mješavinu se koristi čist kvalitetan kristal ili prah vitamina C i destilirana voda i soda bikarbona. Nakon toga se prelazi na mineralni askorbat i sodu bikarbonu.
Stanice tada ne mogu razlikovati vitamin C i glikozu jer su one gotovo identične. Tako kancerozna stanica "guta" mineralni askorbat.
Kada se nađe unutar kancerozne stanice vjeruje se da se vitamin C ponaša kao prooksidant i on stvara hidrogenperoksid (koji ima molekulu kisika više). Tako je vjerojatno hidrogenperoksid taj koji ubija kanceroznu stanicu sa svojom dodatnom moleklulom kisika.


Normalne stanice imaju enzim katalazu koji tako stvoren razlaže hidrogenperoksid na vodu i kisik i molekule redistribuira dalje, ali kancerozna stanica nema katalazu i višak molekula kisika se zadržava u njoj i ubija je.


Kada je nivo šećera u krvi nizak, kancerozna stanica će prije uzeti vitamin C. Tako se šećer u vrijeme tretmana mora smanjiti na najmanju mjeru.
Uzimanje previše vitamina C može oštetiti bubrege. Zato se ne smiju uzimati veće doze od propisanih terapijom.


Ovaj tretman ne treba　biti primaran za rak izuzev raka digestivnog sistema. Ovo je prije svega　dopunski tretman za bilo koji drugi tip raka, napominje Simoncini.
Mineralni askorbat Vitamina C je vrlo efektan za rak kože jer stvrdnjava tumor i formira krastu, tako da krasta otpadne za oko dva tjedna,　　ovisno o veličini tumora.


Dr. Tulio Simocini još napominje: "Korisno je razmotriti ekstremnu osjetljivost gljivica na slane i elektrolitske tekućina. Ove tekućine, zbog njihove ekstremne difuzne sposobnosti, mogu dosegnuti sve micelijumske biološke oblike uključujući i one najsitnije. Soli i bikarbonati tada prave podlogu kompletno neorganskom pa tako eliminiraju i najmanju organsku garnituru koju gljivice mogu iskoristiti za prehranu. U ovom kontekstu soda bikarbona, koja se trenutno koristi kod dječje oralne kandidoze, izgleda da je jednostavno i moćno oružje sposobno za iskorjenjavanje, sprečavanje ili potpuno smanjivanje bilo koje neoplastične formacije gdje god je to moguće primjeniti".


"Rak je kiselina, posebno mliječna kiselina kao otpadni produkt zbog niskog nivoa kisika i otpadni produkt gljivica i plijesni", podsjeća doktor Simoncini.


BUDVIG DIJETA

Njemački biokemičar i farmakolog doktor Johana Budvig godinama je smatrana za vrhunskog europskog　znanstvenika u istraživanju raka.
Umrla je 2003. u 95 godini života. Sedam puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu. Možete već pretpostaviti zašto je nije dobila. Njen tretman u liječenju　raka farmakobiznisu ne bi donio ni centa.

Vjerovali ili ne "tajna" formula na kojoj je doktor Budvig zasnovala svoj lijek protiv raka je posebna dijeta u kojoj okosnicu čini kombinacija mladog kravljeg sira i lanenog ulja. I to nije slučajno.


U svojim biokemijskim istraživanjima　dr. Budvig se najviše bavila mastima i uljima dokazujući da industrijski obrađene masti i ulja razaraju staničnu membranu (prljaju je) i smanjuju električni napon u stanicama, što vremenom rezultira mnogim kroničnim bolestima. Najrasprostranjenije su bolesti srca, krvnih žila, dijabetes, rak...

"Zaprljani " krvne žile　kod arterioskleroze.


Budući da　je jezgra stanice pozitivno naelektrizirana, a stanična membrana negativno, u stanici je tako stvoreno magnetno polje. Zbog neadekvatnog odnosa u naelektriziranju neke obrađene masti umjesto da se rastvore u vodi i privuku u stanicu (apsorpcijom preko membrane) talože se na　vanjskom dijelu membrane.


Razlog tome je što kemijska obrada nezasićenih masti mijenja njihove osobine, jer iz njihovih molekula uklanja polje elektrona. Ovo polje elektrona membrana stanice mora imati da bi se masti rastvorile i prošle membranu.
Sposobnost masti da se sjedine sa proteinima kako bi se postiglo rastvaranje u vodi u svim　dijelovima tijela - tako je razorena.


"Stanična baterija (mitohondrij) je mrtva jer elektroni u tim mastima nisu više aktivni i ne mogu uploviti u kapilare i kroz finu kapilarnu mrežu", primjetila je dr. Budvig.
"Bez adekvatnog metabolizma masti svaki vitalni organ u svojoj funkciji je pogođen. To uključuje generacije novih stanica. Naše tijelo proizvodi preko 500 miliona novih stanica dnevno".
Dr. Budvig je istaknula i da u rastu novih stanica mora postojati dipolarnost između električno pozitivne jezgre (nukleusa) i električno negativne stanične membrane sa njenim visoko nezasićenim masnim kiselinama. U vrijeme stanične diobe i nove kćerke stanice moraju sadržavati dovoljno elektronima bogate masne kiseline na površini stanične membrane kako bi se kompletno podijelile iz stare stanice.
"Kada je taj proces prekinut tijelo počinje umirati. U suštini sve komercijalno obrađene masti i ulja zatvaraju električna polja stanice dopuštajući da smrtonosne bolesti nastanu u organizmu. Najprije nastaju problemi sa cirkulacijom što se kasnije razvija u mnoge druge bolesti".


Odličan primjer za to su tumori.

"Tumor se formira obično na sljedeći način: U tim dijelovima tijela koje je domaćin mnogim procesima rasta stanica, u koži i membranama, žljezdanim organima, na primjer, jetri i pankreasu i crjevnom sistemu - tu se proces diobe stanice zaustavi zato što nedostaje dipolarnost. Aktivne masti na površini membrane nisu prisutne i supstanca postaje inakvtivna prije nego što se proces diobe završi. Tada se formira tumor", tvrdila je doktorica Budvig.


Ona je smatrala da se ovaj proces može preokrenuti jednostavno pružanjem organizmu adekvatne hrane koja ispravlja zaustavljen proces rasta i diobe stanice. To čini da se tumor i tumori na kraju rastvore.


Dr. Buvig je otkrila da kada se kombiniraju laneno ulje, koje ima elektronima bogate nezasićene masti, i mladi kravlji sir, koji je bogat sulfur proteinom , kemijska reakcija koja nastaje čini da ulje bude rastvorljivo u vodi i lako absorbirano u staničnu membranu.


Dr. Budvig kaže: "...ono što nam treba su elektronom bogate visoko nezasićene masti. Trenutak kada dvije nezasićene dvostruke veze reagiraju zajedno u masnom kiselom lancu, imaju umnožen tj. jači efekt i u visoko nezasićenom mastima , takozvanim linolinskim kiselinama , pokreće se polje elektrona, jedno istinsko električno punjenje koje može brzo biti sprovedeno izvan stanice u tijelo, tako uzrokujući punjenje žive supstance - posebno u mozgu i živcima. Upravo su te visoko nezasićene masne kiseline koje igraju odlučujuću ulogu u funkciji respiracije u tijelu. Bez tih masnih kiselina, enzimi u udahnutom　zraku ne mogu　funkcionirati i stvara se zagušenje, čak i kada se daje ekstra kisik, na primjer u bolnicama. Nedostatak ovih visoko nezasićenih kiselina paralizira mnoge vitalne funkcije. Ne možemo opstati bez　zraka i hrane i ne možemo opstati bez tih masnih kiselina - dokazano je odavno".


"Elektroni u našem tijelu služe kao rezonantni sistemi za Sunčevu energiju i oni su istinski dio života. Čovjek je antena za Sunčevu energiju. Međusobno　djelovanje fotona i Sunčevih zraka i elektrona iz sjemenovog ulja u našoj hrani, rukovodi svim vitalnim funkcijama u tijelu", zapisala je doktor Budvig.

Ali umjesto da veći dio dana provodi na Suncu, današnji čovek najveći dio dana mora　provoditi u zatvorenom prostoru - uredu, tvornici, u automobilu, u kući.　Je li　u tom slučaju i naše napajanje energijom bitno smanjeno?


Ove korisne masti se danas komercijalno prodaju kao kompleks Omega 3, ali sjetite se da one moraju djelovati sinergijski sa svim ostalim elementima.


Na žalost, taloženje neadekvatnih masti na zidovima krvnih　žila je i glavni uzrok srčanog udara. I to je danas u modernom svijetu bolest broj jedan. Ali, i moderna kardiokirurgija je na ovome razvila unosan biznis jer oni začepljenje "čiste" nožem, razaranje tkiva nakon udara šivaju iglom i koncem. To što su moderne operacijske sale prepune najsuvremenijih uređaja, a kirurški noževi specijalne izrade sjajni i uglančani, doktori vrhunski educirani i licencirani, ne može sakriti u suštini　prevarantsku metodu "liječenja". Dugotrajni bolnički oporavak i skupi anestetici također su dio biznisa.


U kemoterapiju i radijaciju doktor Budvig nikada nije vjerovala: "Odlučno izjavljujem da uobičajeni bolnički tretmani danas, u slučaju rasta tumora, najizvesnije vode pogoršanju bolesti i ubrzavaju smrt, a kod zdravih ljudi brzo prouzrokuju rak".


Budvig dijeta ima svoj vrlo precizan protokol i svi koji je　žele koristiti moraju je se strogo pridržavati. Iz svega iznjetog vidjeli ste kako je biokemijski proces u organizmu napravljen da funkcionira perfektno. Tako se i popravak ovog procesa mora provesti u perfekciji. Napomenut ćemo samo da se mora koristiti laneno ulje čija je svježina očuvana držanjem u hladnjaku, a ne na polici. Precizan protokol dijete se može naći na Internetu i u knjigama dr. Budvig. On obuhvaća i namirnice koje se u vrijeme dijete moraju izbjeći. Dr. Budvig također preporučuje da se uvijek koristi sirovo neobrađeno mlijeko i to najbolje kozje. U pasteriziranom mlijeku su praktično svi korisni enzimi uništeni.

***

DIJETA ZA PSE OBOLJELE OD RAKA

Budući da　mnogi hrane kućne ljubimce konzerviranom i toksičnom hranom, i oni su postali žrtve　raka (iako ne puše i ne izlažu se pretjerano suncu). Evo jedne najjednostavnije dijete za pse za koju kažu da djeluje: Jedna　jušna　žlica lanenog ulja i pola šalice mladog bijelog kravljeg sira. Psu se daje tri puta dnevno oko deset tjedana. (Ne znam da li vrijedi i za mačke).


"Mnogi visoko obrazovani pojedinci su zaprepašteni i iritirani činjenicom da ozbiljna medicinska stanja mogu biti izlječena mladim kravljim sirom i lanenim uljem", primjetila je Budvig.

Ali je zapanjujuće da mnogi obrazovani pojedinci , čak i leiječnici, i dalje vjeruju da se ljudski organizam može liječiti sječenjem, trovanjem i zračenjem, primjećuje moja malenkost.