“Plivaju dvije ribe jedna kraj druge i sretnu stariju ribu koja pliva u suprotnom smjeru. Ona im kimne i reče:
“Jutro, momci. Kakva je voda?”
Nakon pozdrava, dvije mlade ribe plivaju dalje neko vrijeme, a onda u jednom trenutku jedna pogleda drugu i upita je:
“Što je to, *ebote, voda?”
…Poanta priče o ribama je jednostavno u tome da su obično najočitije, najvažnije stvarnosti one koje je najteže vidjeti i o njima govoriti…
…takozvani stvarni svijet neće vas obeshrabrivati u tome da funkcionirate po “defaultnim” postavkama, zato jer je takozvani stvarni svijet svijet ljudi i novca i moći i on sretno bruji u bazenu straha i ljutnje i frustracije i htijenja i obožavanja jastva.
Naša vlastita trenutna kultura naslijedila je te sile na način koji nam je, s jedne strane, omogućio izvanredno blagostanje, komfor i osobnu slobodu - slobodu da budemo vladari naših malih kraljevstva u lubanjama, sami u centru stvaranja. O toj se vrsti slobode može reći mnogo toga pohvalnog.
No, s druge strane, postoje i druge vrste slobode, i o toj vrsti koja je najdragocjenija često nećete čuti mnogo u vanjskom svijetu htijenja i postizanja…
Najvažnija vrsta slobode uključuje pažnju i svjesnost i disciplinu, i sposobnost da nam stvarno bude stalo do drugih ljudi..na male zgodne, ne-seksi načine, iznova i iznova.
Stvarna vrijednost stvarnog obrazovanja leži u svjesnosti; svjesnosti onoga što je stvarno i potrebno, a ne vidi se prostim okom u svijetu oko nas, tako da se stalno iznova moramo podsjećati:
“Ovo je voda.”
David Foster Wallace
bglavac
edin.kecanovic
