Neprestano mislim na one

koji su bili istinski

koji su se još od utrobe majčinske

sjećali povijesti duše

kroz hodnike svjetlosti

u kojima su ure sunca

Beskrajna i raspjevana

čija je ljupka ambicija bila

da im usne još taknute ognjem

pričaju o Duhu

od glave do pete umotane

u ruho pjesme

I koji su sa proljetnih grana zgrtali

želje

što su im padale po tijelu poput latica

Nadomak snijega,nadomak Sunca

u najvišim planinama

Gle kako im ime slavi

ustalasana trava

I konfeti bijelih oblaka

I šaptaji vjetra na nebu

što osluškuje

Imena onih koji su se za života borili

koji su u srcu nosili središte

za život ognja

Rođeni od Sunca,kratko su putovali

prema Suncu

i sa sobom u zraku

ostavili plamteći trag

ispisan svojom slavom