MARTINUS ODGOVARA NA PITANJA ČITATELJA
Smisao karme nije kažnjavanje
Pitanje : Za mene predstavlja problem to da čovjek može biti kažnjen u ovom životu za loše stvari koje je napravio u prošlim životima, ali kojih se ne može sjetiti.
Odgovor : To nije stvar pamćenja. Brojni su mi ljudi rekli : «Od kakve je to koristi kada se toga ne sjećamo» ?» Oni ljudi koji završe u zatvoru sigurno se sjećaju da su bili u zatvoru, no kada izađu iz zatvora i dalje nastavljaju sa krađom, laganjem i ubijanjem. Ljudi čine brojne stvari u ovom životu koje su pogrešne. Oni to znaju i oni se toga dobro sjećaju, ali oni to ipak čine. Ne, sav bol i sve patnje koje je čovjek doživio ostavljaju posljedice. Oni ljudi koji su strahovito patili u prošlom životu, kada sretnu nekoga u ovome životu tko pati na isti način, moći će mnogo bolje razumjeti tu osobu. Ukoliko su oni patili u nekoliko života, oni će odmah razumjeti kako se ta osoba osjeća. Ukoliko vidim da je netko slomio nogu, tada osjetim bol i u svojoj nozi. Čovjek na taj način može postati vrlo osjetljiv. Sposobnost suosjećanja raste potpuno automatski u skladu sa doživljenim patnjama i to postaje univerzalna ljubav. To je ono što čovjeka čini nesposobnim da nanosi patnju drugima. On će radije sam patiti nego dozvoliti da drugi pate. Molitva i sudbina Židova
Pitanje : U Bibliji je rečeno da «Mnogo može molitva pravednika ako je žarka» (Jak. 5:16). U vezi sa time razmišljao sam o Kristovim riječima na križu kada se molio za svoje neprijatelje i rekao «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.» Židovi, koji su u svome neznanju progonili i razapeli svojeg spasitelja, usprkos toj molitvi nisu mogli pobjeći od grijeha svojih otaca koji su naslijedila njihova djeca iz treće i četvrte generacije (kao što također rečeno u Bibliji), jer još uvijek smo svjedoci kako su Židovi izloženi mržnji i proganjanju.
Želio bih pitati da li se uzrok tom proganjanju nalazi u zločinu koji su počinile prethodne generacije (koji se sastojao u Kristovom raspeću i smrti) i ako je tako, zar to proganjanje neće prestati sa utjecajem novog impulsa svijeta ?
Odgovor : S obzirom da je molitva želja, a želja, gledano iz okultne perspektive, predstavlja oslobađanje duhovne energije, koje, ukoliko je želja dovoljno snažna, na kraju dovodi do uslišanja molitve, iako možda na nevidljivi način, molitva «može mnogo». No, s obzirom da molitva jednako može služiti tami kao i svjetlosti, čovjek treba biti vrlo oprezan da njegova molitva, koja ovdje znači bilo kakva želja, nije takve prirode da će njeno ostvarenje uzrokovati bilo kakvu neugodnost ili patnju drugim bićima, jer će u tom slučaju to biti «crna magija» i kao takva će se na kraju vratiti svojem izvoru sa odgovarajućim neugodnim ili mračnim posljedicama.
Proganjanje Židova mnogo je manje rezultat njhovog razapinjanja spasitelja svijeta Isusa Krista već je rezultat njihovog nepopustljivog očuvanja njihove religije, koju još nisu prevazišli, ili njihovih tradicija, koje su za Zapadnjake zastarjele. Da je židovski narod bio prijemljiv za kršćanstvo, kao što je ono osobno došlo od spasitelja svijeta i da ga je u potpunosti prihvatio u svojem najčistijem obliku, ne može se poreći da bi Židovi bili oslobođeni od brojnih patnji i da bi danas bili vodeći narod na svijetu po pitanju najvišeg religioznog područja života.
Ovdje ne mogu ići u naročite okolnosti koje su dovele do činjenice da su ne Židovi, već «pogani» prihvatili kršćanstvo; samo ću spomenuti da su godine patnji i nevolja za Židove bile rezultat naročito neuravnoteženog odnosa između njihove inteligencije i osjećaja i da je taj odnos ispravljala patnja. Priča o patnjama Židova biti će gotova kada oni postupno postignu prirodnu ravnotežu između inteligencije i osjećaja u svojoj svijesti ili psihi.
No, dozvolite mi da odmah kažem da proganjanje Židova nije kršćanstvo.
Napredni čovjek unutar kršćanstva, poput samoga Krista, samo može ignorirati raspeće i sa zahvalnošću se sjećati povijesti ovoga naroda, koji je postao pokretač kozmičke zrake svjetlosti kroz koju će sada sve generacije na Zemlji biti blagoslovljene. Tko je moj bližnji ?
Pitanje : Tko je moj bližnji ? Da li su to samo ljudi ili su to također i stanice ili mikrobića koja žive u mojem tijelu ? I zašto ja trebam voljeti svoje bližnje ?
Odgovor : Ako bi pojam «bližnji» uzeli sasvim doslovno, to je zapravo oznaka za mjesto. U tom smislu naš bližnji je biće koje nam je najbliže po pitanju fizičkog prostora. Kao što nam je poznato, neko nam biće može biti toliko blizu da može dodirivati naše tijelo, kao što može biti udaljeno tisućama kilometara.
Kada se kaže da trebamo voljeti svojeg bližnjeg kao samoga sebe, to doslovno znači da prije svega trebamo voljeti biće ili bića koja se nalaze unutar našeg područja opažanja i koja ne možemo ne doživljavati ili opažati. Mi ne možemo direktno opažati bića koja žive tisućama kilometara od nas. Njihov način života ne može nam biti toliko jasan kao način života ili sudbina bića koja se nalaze pred našim očima, ušima i drugim osjetilima.
Svako živo biće, a to su biljke, životinje i ljudi, koje se nalazi unutar područja našeg osjetilnog opažanja, predstavlja točku fokusa ili glavni predmet ljubavi na koju upućuje zakon ljubavi. Kada bi sva bića na tom lokalnom osjetilnom području ostvarivala taj zakon i kada bi stoga svatko predstavljao radost i blagoslov za svakoga, carstvo nebesko bi već odavno postalo stvarnost na Zemlji.
S obzirom da poznata živa bića : biljke, životinje i ljudi nisu jedina živa bića koja postoje blizu nas, već samo predstavljaju stanovnike naročite zone, naime «međukozmosa», dok postoje milijarde bića u drugom prostoru, naime «mikrokozmosu», ta će bića, kako čovjek počne opažati i razumjeti njihovu prisutnost, također doći pod pojam «bližnji». I ovdje će postati važno pitanje ljubavi prema bližnjem. I ova bića također treba voljeti, jer će u protivnom ovdje izbiti tama ili pakao. To nije tako teško razumjeti kada vidimo da se ovdje radi o milionima živih bića : stanicama, molekulama itd. koje sačinjavaju naše fizičko tijelo. Mi smo direktno povezani i imamo međusobni odnos sa tim mikrobićima kroz naše tijelo, koje predstavlja boravište ili svemir za ta bića.
Mi već znamo da ukoliko jedemo pogrešnu hranu i konzumiramo pogrešna pića, ukoliko ne spavamo dovoljno i preforsiramo se teškim radom, patit će naše opće zdravstveno stanje. Tada unutar našeg tijela haraju bolesti, otrovanja, nastaju tumori, dolazi do živčanog sloma itd.
Kao što postoji rat i Armagedon tamo gdje se mi međusobno ne volimo, tako i ovdje postoji rat i Armagedon, patnja i uništavanje, kada mi ne volimo ili ne predstavljamo blagoslov za mikrobića u našem organizmu. Zbog toga je apsolutno neophodno da volimo svoja mikrobića kao što volimo same sebe.
Prema tome, čovjekov odnos prema mikrobićima biti će vrlo važna karika u novom svjetskom moralu duhovne znanosti, iako je taj odnos bio potpuno ignoriran u religioznim propisima iz prošlosti. No, pored mikrokozmosa i međukozmosa postoji još jedno kozmičko područje za živa bića. To područje je nazvano «makrokozmos».
Mi se nalazimo u vrlo važnom međusobnom odnosu sa stanovnicima tog kozmosa. U tom slučaju mi smo naročito povezani sa makrobićem koje ima Zemlju kao svoj organizam. To biće zemlje, kao i ostala makrobića, živi u vremensko-prostornom opažanju sasvim drugačijih dimenazija od našeg vlastitog vremensko-prostornog opažanja. Minute i sati ovih bića za naša osjetila predstavljaju tisuće ili milione godina. Mi zbog toga ne možemo direktno komunicirati sa njima. Njihovo područje životnih iskustava nalazi se toliko iznad našeg vlastitog životnog područja kao što se naše nalazi iznad naših mikrobića.
No, iako mi ne možemo razmjenjivati misli i riječi sa našim vlastitim makrobićem ili bilo kojim drugim, ipak postoji način na koji mi možemo stupiti u direktni, potpuno dnevno-svjesni kontakt sa najvišim stvaralačkim životom u makrokozmosu. Sva makrobića, kao i međukozmička i mikrokozmička bića predstavljaju organe u jednom velikom biću. S obzirom da to veliko biće ima sva postojeća živa bića kao svoje organe, kao instrumente za opažanje i govor, ono može komunicirati ne samo na svim jezicima svijeta, već i na svim jezicima svih planeta i makorbića, kao i svih postojećih mikrobića. Podrazumijeva se samo po sebi da ono također može komunicirati i sa svakim pojedinim čovjekom.
To roditeljsko biće dakle govori ljudima kroz ljudska bića. Ono govori životinjama kroz životinje. Ono govori kriminalcima kroz kriminalce, kao što govori svecima kroz svece. Ono se može prilagoditi svačijoj valnoj duljini i tako sa svakime stupiti u kontakt. To biće poznajemo pod pojmom «Bog». Kada se biće moli ili vapi Bogu, tu molitvu ili taj vapaj čuje ovo ili ono fizičko ili duhovno biće, koje u skladu sa gore iznesenim predstavlja Božji instrument opažanja i biće neminovno dobiva pomoć.
No, ponekad je pomoć samo mentalne prirode i biće ne primjećuje uvijek da je njegova molitva bila uslišana. S obzirom da je taj vječni Bog naš bližnji od apsolutno životne važnosti, ovdje možemo razumjeti vječni zakon ljubavi u onom obliku u kojem smo ga dobili iz prošlosti i koji će u obliku duhovne znanosti u nepromijenjenom obliku biti prenošen u budućnosti : Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i čitavim umom svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe. To je ostvarenje svih zakona.
Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1995.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (27.04.2010.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
