Nisu još sve pjesme napisane

nisu još pretekle moje riječi

dok padaju prve jesenje kiše

tvoje se srce,tvoja se duša liječi

 

Olovku opet uzmi u ruke svoju

ne uzimaj sumnju,strah nek te ne svlada

i pjesmu napiši još koju

jer ti si moje svjetlo,ti si moja nada

 

Ljubav moja u tebi diše

anđeli te brižno prate

iako ti sada govorim tiše

moći će da razumiju,moći će da shvate

 

Učini najbolje što se može

ja ću ti prave riječi dati

ti reci samo,smiluj se Bože

u nevjerici,ja ću uz tebe stati

 

Ikad te budu proklinjali,kleli

ne osuđuj,sve im oprosti

podignuti ću svoj barjak bijeli

jer na zemlji draga,svi smo samo gosti

 

I mir,koji nije sa ovoga svijeta

u tebe,u njih će ući

vječnost,rascvast će se poput cvijeta

prije no što vas povedem svojoj kući