Umjetnost ima mnoge puteve; ljubav se nosi u mnogim obli-cima. Vaši oceani su vaše boje, vaš brod je vaš kist i vaše bogatstvo je u vašem srcu.

Moncy Barbour

Umjetnost! Tko je shvaća? Sa kime se neko može savjetovati u vezi ove velike božice?

Ludwig van Beethoven

Umjetnost je više nego proizvod tvojih napora – to treba biti o osjećajima, životu, stavu, duši.

 Sergei Bongart

Umjetnost zgušnjava iskustvo koje svi mi imamo kao ljudska bića, i, oblikujući to, čini ga značajnim. Svi mi imamo urođe-nu potrebu za harmonijom i stru-kturama koje stvaraju harmoniju. U osnovi, umjetnost je potvrda života.  Trevor Bell

Umjetnost je smrznuti zen.

Reginald H. Blyth

Umjetnost uvijek bira individual-no, stvarno; umjetnost nije Pla-tonska.  Jorge Luis Borges

Umjetnost je garancija zdravog razuma. Ovo je najvažnija stvar koju sam ja rekao.

Louise Bourgeois

Umjetnost je manipulacija bez uplitanja.  Louise Bourgeois

Do sada još nije bilo nikakve umjetnosti. Umjetnost upravo započinje.  Constantin Brancusi

Umjetnost nije ogledalo usmjere-no prema stvarnosti, već čekić sa kojim je oblikujemo. 

Bertolt Brecht 1898-1956

Djelo umjetnosti je kao osoba: ima više od jedne duše u svojim prsima.  Alfred Brendel

Stvaranje umjetnosti je najopušta-jući, ispunjen užitkom, terapeut-ski stimulirajući način da prove-deš svoje vrijeme. Dok otpuštaš dio mozga kojeg je svrbilo da se toga poduhvati.  Harley Brown

Umjetnost je lijepa ali je kruta, kao religija bez svrhe. Gunter Brus

Umjetnost je rođena u pažnji. Njena porodilja je samo detalj. 

Julia Cameron

Da je cijeli svijet jasan, umjetnost ne bi postojala.  Albert Camus

Nemoguće je dati jasan prikaz svijeta, ali nas umjetnost može učiti da to reproduciramo – isto kao što svijet sebe reproducira u toku svog vječnog okretanja.

Albert Camus 1913-1960

Umjetnost je harmonija paralelna sa prirodom.  Paul Cezanne

Umjetnost nastaje iz umjetnosti: ja se sjećam kada sam bio na jednom prikazivanju Matisse-a i vidio kako je uzeo jednu svoju vlastitu sliku, radio na njoj i preobrazio je, i to je vodilo do sljedeće i sljedeće. Anthony Caro

Slika je djelo umjetnosti, ne zato što je to “moderno“, niti zato što je to “drevno“, već zato što je to iskreno izražavanje ljudskog osjećaja.  John F. Carlson

Što je to bilo koja umjetnost nego oblikovanje u kojem za trenutak zatvaramo sjajeći, varavi element koji je sami život.  Willa Cather

Cijela umjetnost je pokušaj da se ispolji lice Boga u životu.

Cecil Collins

Za mene umjetnost izgleda kao stanje duše, više nego bilo što drugo.  Marc Chagall

Umjetnost je veza između neke vrste poremećene mentalnosti i drugih koji kroz to ne prolaze.

John Chamberlain

Umjetnost je ono što dolazi  čo-vjeku, i stoji između njega i neu-moljivog svjedoka - djela.

Eduardo Chillida

Umjetnost zbog umjetnosti, bez svrhe, za bilo koju svrhu kvari umjetnost. Ali umjetnost doseže svrhu koja nije njena vlastita.

Benjamin Constant

Umjetnost, koliko god je to mogu-će, slijedi prirodu, kao što učenik oponaša svoga učitelja; tako tvoja umjetnost mora biti, kao što je bila, Božji unuk.

Dante Alighieri 1265-1321

Jednom sam se usudio upitati Picassa "Što je umjetnost?" odgovo -rio je, "Umjetnost je laž koja čini da vidimo istinu".  James Dickey

Postoji umjetnost čitanja, isto tako umjetnost razmišljanja, i umje-tnost pisanja.  Isaac D'israeli

Svaka umjetnost, bilo da nas za-dovoljava ili ne, pomaže da doda boju, ushićenje, užitak, ili tugu, i najčešće, osjećaj čuđenja našem životnom iskustvu.  

Henry O. Dormann

Umjetnost se obraća umu, a ne očima. To je uvijek bilo smatrano na takav način od primitivnih lju-di, i oni su u pravu. Umjetnost je jezik, instrument znanja, instru-ment komunikacije. Jean Dubuffet

Umjetnost nema postojanje kao istinoljubivost, kao istina.

Marcel Duchamp

Cijela umjetnost je autobiograf-ska; biser je autobiografija biser-ne školjke.  Federico Fellini

Umjetnost je bijeg od osobnosti.

T. S. Eliot

Umjetnost je samo aspekt našeg evolucijskog procesa usred duge borbe da spoznamo i sve zamisli-vo doživimo.  Nic East

Svako originalno djelo umjetnosti ima onoliko razloga postojati ko-liko to ima zemlja i sunce.-Umje-tnost je put tvorca njegovom djelu. - Umjetnost je ljubomorna ljubavnica, i, ako čovjek ima na-darenosti za slikanje, poeziju, muziku, arhitekturu ili filozofiju on je loš muž i slab skrbnik.

Ralph Waldo Emerson

Istina je da djela umjetnosti testi-raju promatrača mnogo više nego promatrač njih testira.Lawren Harris

Ovo razdvajanje, subjekt i objekt, je potrebno da nas učini svjesnim svjesnosti.  D. T. Suzuki

Što je stvarno dobro u vezi riječi "umjetnost", jeste to da "umje-tnost" jeste riječ kao i riječ "ljubav" ili "bog", ili bilo koja druga riječ. To transcendira tako mnogo stvari. . .  Tracey Emin

Što je umjetnost? Umjetnost je čovjekov odgovor, reakcija i po-sljedica toga nusproizvod svijeta oko njega kombiniranog sa nje-govim unutarnjim svijetom.

Gary T. Erbe

Umjetnost je najveća moguća raci -onalizacija naših najdubljih stra-hova, užitaka i instikata kao ljud-skih bića.

Martha Mayer Erlebacher

Bez umjetnosti pogled na svijet bi bio nepotpun.  Conrad Fiedler

Umjetnost je ljudsko uređivanje zamjetljive ili razumljive materije za estetičku svrhu.  James Joyce

Umjetnost je hrana čovječanstva. . . . Tako hitno, tako potpuno povezano sa pulsom osjećaja da  to postaje jedinstveni znak života, kada svaki drugi aspekt civiliza-cije doživljava neuspjeh.

Jamake Highwater

Umjetnost je jedno od nekoliko stvari u današnjem svijetu koji je potpuno osoban i originalan, i izražava ono što osoba jeste. To može nadahnuti osjećaje, izraža-vanje i strasti kod drugih. To je istinska vrijednost umjetnosti. 

Brent Heighton

Ja mislim o umjetnosti kao o ljepilu, kulturnom i društvenom ljepilu. To je jedan od načina koji je služio da nam pokaže stvari u koje mi vjerujemo i stvari koje slavimo; to je služilo da poboljša naše međuodnose jedne sa drugi-ma.  Eric Fischl

Kultura i civilizacija dva su nera-zdvojiva aspekta načina življenja društva, zemlje i nacije. Čovjek se može smatrati kulturnim ako se lijepo odijeva i kao takav pred-stavlja drugima - ali to ga nužno ne čini civiliziranom osobom. Civiliziranost se odnosi na način na koji nacija misli i osjeća; na njezin razvitak ideala kao što su neubijanje, suosjećanje, iskrenost i istinoljubivost. Kultura je cvijet, dok je civilizacija miris tog cvije-ta. Čovjek može biti siromašan, ali može istovremeno biti civiliziran.

Kulturan ali ne i civiliziran čo-vjek, nije od pomoći društvu jer mu nedostaju unutarnje kvalitete i vrline koje obogaćuju rast osobe i nacije. Kultura je izvana, civiliza-cija iznutra. U modernom svijetu potrebno je integrirati ova dva pojma.  Swami Rama 1925-1996

Umjetnost ima znanje i vještine, i spoznavši ih znači biti indirektno protiv kulture koja je protiv zna-nja – današnje masovne kulture, koja teži da stvori mnogo potro-šnih slaboumnika.

Matthew Collings

Umjetnost može biti istinita Umjetnost predstavljajući odgova -rajući vanjski simbol neke činje-nice unutarnjeg života.

Margaret Fuller

Drevna umjetnost je bila tiranin Egipta, ljubavnica Grčke i sluški-nja Rima.  Henry Fuseli

Sila Umjetnosti leži u trenutnom utjecaju na ljudsku psihologiju i u svojoj aktivnoj zaraznosti.

Naum Gabo

Umjetnost je cvijet života i, kao sjeme, to daje nazad život.

Remy de Gourmont

U svijetu u kojem je obrazovanje pretežno ver­balno, visoko-obrazo -vanim ljudima je skoro nemogu-će obratiti ozbiljnu pažnju na bilo što osim riječi i poj­mova. Za to uvijek ima novca, uvijek postoje dokto­rati o tome, o učenoj glupa-riji istraživanja o onome što je, za znanstvenike, problem nad proble-mima: tko je utjecao na koga da kad kaže što?

Čak i u ovom dobu tehnologije cijeni se verbalna humanistika. Neverbalna humanistika, vještina da se izravno bude svjestan danih činjenica našeg postojanja, gotovo se sasvim zanemaruje. Katalog, bi -bliografija, konačno izdanje ip-sissima verba (ipsissima verba latinski-njegove točne riječi; vla-stite riječi) nekog trećerazrednog sti­hoklepca, ogroman indeks svih indeksa - svaki pravi aleksandrin-ski projekt sigurno se odobrava i dobiva financijsku podršku. Ali, kada je u pitanju to da se otkrije kako vi i ja, naša djeca i unuci, možemo postati osjetljiviji, inten-zivnije svjesni unutarnje i vanjske stvarnosti, otvoreniji Duhu, ma-nje skloni da, psiho­loškim zlou-potrebama, sebe napravimo tjele-snim bolesnicima, više u stanju kontrolirati vlastiti au­tonomni živ-čani sustav - kad je u pitanju bilo koja vrsta neverbalnog obrazova-nja temeljitijeg (i vjero­jatnije pra-ktično upotrebljivog) od švedskih vježbi, nijedna zaista cijenjena oso -ba s bilo kojeg cjenjenijeg sveuči -lišta ili crkve neće učiniti ništa oko toga. Ver­balisti su sumnjičavi prema neverbalnom; raciona­listi se boje date, neracionalne činjeni-ce; intelektu­alci se boje da je "ono što primamo okom (ili na bilo koji drugi način) nama strano i kao takvo ne treba nas suviše impresi-onirati". Osim toga, ovo pitanje obrazovanja na polju neverbalne humanistike ne ukla­pa se ni u jedan postojeći pretinac. Nije ni religija, ni neurologija, ni gimna-stika, ni moral ili građansko pravo, čak ni eksperimentalna psihologi-ja. Pošto je tako, taj predmet za akademske i eklesijastičke svrhe ne postoji i može se potpuno igno-rirati ili prepustiti, s nadmoćnim smiješkom, onima koje farizeji ver -bal­nog pravovjerja nazivaju čuda -cima, nadriliječnicima, šarlatani-ma i nekvalificiranim amaterima. "Uvijek sam smatrao," pisao je Blake s dosta gor­čine, "da su Anđeli tako tašti da govore o sebi kao jedinima mudrim. To čine sa samouvjerenom nadu­tošću koja proizlazi iz sustavnog razmišlja-nja". Sustavno razmišljanje je ne-što bez čega, i kao vrsta i kao pojedinci, nikako ne možemo. No, ukoli­ko želimo ostati razumni, ne možemo niti bez izravnog opaža-nja, što nesustavnijeg to bolje, unu -tarnjih i vanj­skih svjetova u koji-ma smo rođeni.

Ta dana stvarnost je beskraj koji nadilazi svako razumijevanje, a ipak dopušta da se izravno i u nekom smislu potpuno shva­ti. To je transcendencija koja pripada drugom redu, a ne ljudskom, a ipak se može osjetiti kao imanen-tno, iskustveno sudjelovanje. Biti prosvijećenje biti svje­stan, uvijek, totalne stvarnosti u njenoj imanen-tnoj različitosti - biti je svjestan, a ipak ostati u stanju preživjeti kao životinja, misliti i osjećati kao ljudsko biće, pribjeći gdje god treba sustavnom razmišljanju. Naš je cilj otkriti da smo oduvijek bili tamo gdje tre­bamo biti. Na nesre-ću, sami sebi izuzetno otežavamo taj zadatak. U međuvremenu, me-đutim, postoje neza­služene milosti u obliku djelomičnih i prolaznih shva­ćanja. . .

- Pred kraj svog života Akvinski je iskusio Ispunjenu kontempla-ciju. Nakon toga se odbio vratiti radu na svojoj nezavršenoj knjizi. U usporedbi s ovim, sve što je pročitao, što je dokazivao i o če-mu je pisao ­Aristotel i Rečenice, Pitanja, Prijedlozi, veličanstvene Sume - nije bilo ništa bolje od trica i kučina. Za većinu intele-ktualaca takav totalni štrajk ne bi bio preporuč­ljiv, čak bi bio mo-ralno pogrešan. Ali je Anđeoski Doktor obavio više sustavnog razmišljanja od dva­naest običnih Anđela i već bio zreo za smrt. Zaslužio je pravo, tijekom tih po-sljednjih mjeseci svoje smrt­nosti, da se okrene od pukih simboli-čnih trica i kuči­na ka kruhu nasu-šnom stvarne i čvrste Činjenice. Za Anđele nižeg reda i s većim izgledima na dugovječnost, mora postojati povratak kučini.

Ali čovjek koji se vrati kroz Vrata u Zidu neće nikad biti sasvim isti kao i čovjek koji je kroz njih izišao. Bit će mudriji, ali manje nadmen, sretniji, ali manje samo-zadovo­ljan, skromniji priznavaju-ći svoje neznanje, ali bolje opre-mljen da razumije odnos riječi prema stvarima, sustavnog razmi-šljanja prema nedokučivoj Miste-riji koju ono pokušava, vječito uzaludno, spoznati.  

Aldous Huxley 1894-1963 – VRATA PERCEPCIJE - Raj i Pakao, 1954

Umjetnost je jezik koji može tran-scendirati riječi. Ona može preni-jeti neverbalnu svjesnost umjetni-ka promatraču. Ron Gang

Istinito djelo umjetnosti se obično ne dopada na prvi pogled, jer po-kazuje nedostatnost kod gledaoca

Umjetnost će uvijek biti umje-tnost.  Johann Wolfgang Goethe

Umjetnost mora dotaknuti naše živote, naše strahove i brige – prizvati naše snove i dati nadu mraku.  Frederick Hart

Djelo umjetnosti je trag veličan-stvene borbe. Cijelo vrijeme je shvaćeno.  Grace Hartigan

Pod utjecajem zvuka i ritma, opije -nost je zarazna. Tako ako jedan učenik zapadne u mistično stanje, ono postaje lakše za ostale.

Samuel Lewis – TOWARD A SPIRITUAL BROTHERHOOD

Umjetnost je, nakon svega, samo trag – kao trag stopala koji poka-zuje da je netko hodao hrabro i u velikoj sreći.  Robert Henri

Umjetnost stvaraju nevini, umje-tnost stvaraju nemoralni. . .

Arthur Clement Hilton

Svi umjetnički oblici, uključujući slikanje i muziku i poeziju, jesu nosači za nas svih da sudjelujemo u tome što smo živi. Što god do-daje bogatstvu iskustva što smo živi jeste umjetnost. Quang Ho

Djelo umjetnosti ulazi u život isto tako kao i drugo ljudsko biće – komplicirano, ispunjeno sa tonom   i značenjem, misterioznim, zavo-dničkim, opsesivnim i lijepim. Nema načina da se kontrolira kako će to biti korišteno, kako će to biti pročitano, i to je dio njegovog uzbuđenja.  Budd Hopkins

- Svrha civilizacije je, uglavnom sastavljena od osjećaja i slika koje predstavljaju taj ideal, održati vje-ru u postojanje idealnog savršen-stva. Drugim riječima, civi­lizacija je produkt umjetnosti, stvorena je radi objektivnog ostvarivanja naše vizije duhovnog savršenstva.

Proizašla je iz umjetnosti vjere. Mi zaustavljamo njen osvajački pohod prihvaćanjem realizma kao vlastitog kulta, zaboravljajući da je realizam najgori oblik neistine, jer u sebi sadrži zrnce istine.

Nalikuje propovijedi kako samo u mrtvačnici mo­žemo shvatiti zbilj-nost ljudskog tijela - iako se ono savr­šeno razotkriva kroz život. Sve velike ljudske činjenice su okružene neobuhvatljivim ozra-čjem iščekivanja. Nikada nisu potpune ako iz njih izostavimo ono što bi moglo biti, ono što bi trebalo biti, ono što dosad nije dokazano mada se naslućuje, ono što ukazuje na besmrtnost. Sve to boravi u neiscrpnom višku poje-dinca, transcendirajući sve raspr-šene činjenice o sebi.

Realizam je životinja u Čovjeku, čije je bivanje najobič­nije protje-canje vremena; njegova je stvar-nost čovjek u njemu, s vječnim životom kao podlogom. Stijene i krista­li, sasvim usklađeni s onim što jesu, zadržavaju kao "nije­me bezosjećajne stvari" neku vrstu inertnog dostojanstva u svojem tvarima ograničenom realizmu; dotle nedolično i bolesno rastu ljudske istine šireći smrtonosne ba -cile čim ih se odvoji od njihovog stvaralačkog ideala - ideala božan­skog Čovjeka. Nesaglediva je razlika između tonova kao običnih činjenica i glazbe kao istine izra-žavanja. Glazba, iako se sastoji od ograničenog broja tonova, sveje-dno pred­stavlja vječno. Čovjeku je dano stvarati glazbu duha uklju­čivši sve zvukove vlastite psiholo-gije, ali ona, nepažnjom ili iskri-vljenjem, lako može postati niz zastrašujućih šumo­va. U glazbi se čovjek razotkriva, a ne u buci.

- Naš impuls da izrazimo Univer-zalnog Čovjeka rađa umjetnost i književnost.

- Svijest o stvarnom unutar mene traga za vlastitom potvrdom Stvar -nog izvan mene. Ako promašim, ja u meni je deprimirano. Kad su naša okruženja monotona i nebi-tna, ne stvaraju emocionalni doži-vljaj u našem umu, postajemo sami sebi neodređeni. Jer, mi smo poput slika čija je zbiljnost potpo-mognuta suosjećajnošću pozadi-ne. Kazna koju trpimo pri osamlje -nom samopovlađivanju sastoji se u prepreci odnosa između stvar-nosti i stvarnog u nama, uzroku-jući da ovo drugo postane nepri-mjetno u izmagli­ci pasivnog ma-štanja: naša je osobnost zamu-ćena, unizivši se prestali smo se družiti sa sobom.

Raspon našeg znanja uvećava se s povećanjem broja informacija; svijet osobno­sti raste tijekom širokog doživljaja našeg osobnog ja u na­šem osobnom svemiru kroz saživljavanje i imaginaciju. Kao što je ovaj svijet, koji se može spoznati kroz zna­nje, ograničen zahvaljujući našem neznanju, tako je i svijet osobnosti, koji naše ja uspijeva dosegnuti, također ome-đen granicama našeg saživljavanja i imaginacije.

U maglovi­tom sumraku bezosjećaj -nosti veliki dio našeg svijeta na­likuje nam procesiji lutajućih sjena. Sukladno razinama naše svijesti više-manje smo sposobni identifi-cirati se sa svijetom, ako ne u po-tpunosti, onda makar djelomično; naš se užitak nalazi u onome s čim smo sjedinjeni.

Mi preko umjetnosti izražavamo zanos tog sjedinjenja, stoga nam je kao ljudima svijet predstavljen značajnim. Ja posjedujem fizičko, kemijsko i biološko ja; moje se znanje o tome širi uvećavanjem znanja o fizičkom, kemijskom i biološkom aspektu svijeta. Imam osobno ja, koje komunicira s osje-ća­jima, osjetilima i imaginaci-jom, dopuštajući da ga se oboji željama i oblikuje maštom.

Znanost nas tjera da se bavimo ogromnošću spoznatlji­vog svijeta; duhovni nas učitelj navodi da dušom pojmimo beskrajni Duh koji se nalazi u dubinama kretanja i promje­njivosti činjenica svijeta; naša nas umjetnička priroda poti­če na izražavanje osobnosti u pojav-nom svijetu, stvarnosti postojanja usklađenoj sa zbiljom u nama.

Tamo gdje nema posvemašnjeg osjećaja sklada, stranci smo čija nostalgija nikad ne zamire. Napo-kon, čovjek je po prirodi umje-tnik; nikad ne prima pasivno i doslovno umom fizičko obličje stvari oko sebe. Na djelu je nepre-stana prilagodba, pretvor­ba činjeni -ca u ljudski zamišljaj uz stalni utjecaj saživljava­nja i imaginacije. Životinja zna rodno tlo; čovjek ima vla­stitu zemlju, krajolik oso-bnog ja. To nije isključivo fizička vizija; posjeduje umjetnički sklad, donosi neprestano stva­ranje.

U toj zemlji, pošto mu je svijest slobodna, čovjek širi svoje odno-se, proizašle iz stvaralačke osobno -sti. Želi li biti djelotvoran mora poznavati činjenice i njihove zako -ne. Kako bi bio sretan, mora os-tvariti skladnu vezu sa svim stva-rima s kojima kontaktira. Naše je stvaralaštvo prilago­đavanje odno-sa. Veliki ljudi naše povijesti nisu nam u sjećanju kao statič­na činje-nica već živuća povijesna predo-džba. Uzvišene su­gestije proiste-kle iz njihovih života stapaju se u plemenitu dosljednost u pričama prenošenim tijekom mnogih doba. Ljudi s kojima živimo neprestano se mijenjaju u nama, po­stavši stvarniji nego bi to bili suhopar-nim odražavanjem zbilje.

Ljudski ideal ženstvenosti i ženski ideal muškosti stvoreni su u mašti mentalnim grupiranjem osobina i po­našanjem sukladno našim nada-ma i željama, pa muškarci i žene svjesno i nesvjesno teže takvom ponašanju. U stvari, oni postaju stvarni ako uspiju odraziti te ideale u sebi. Ka­zati kako su ovi ideali nestvarni i zato neistiniti u našem je slučaju pogrešno. Pravi je život čovjeka u stvaralaštvu, ono

predstavlja njegovu vječnost.

Stoga je prirodna ljud­ska nezainte

-resiranost za stvari koje samo postoje; moraju imati neku uzvi-šenu vrijednost, tek tada ih svijest doživlja­va stvarnima. Ljudi nisu istiniti u odvojenosti svoga ja, nji­hova im mašta prezentira viziju vlastitog veličanstvenijeg bića.

Možemo usvojiti istinu aktivnim preoblikovanjem njenih međuod-nosa. Takvo je djelovanje umje-tnosti; jer stvarnost nije zasnova-na na zbiljnosti predmeta, već na načelu odno­sa.

Istina je beskonačnost praćena metafizikom; činjenica je besko-načnost praćena znanošću, dok je stvarnost prikaz beskonačnog koje osobi prenosi istinu. Naša je stvar-nost ljudska; predstavlja ono čega smo svjesni, ono čime smo dota-knuti, ono što izražavamo. Kada smo ovoga potpuno svjesni, uje-dno smo svjesni sebe i to nam pruža zadovolj­stvo. Živimo kroz to, neprestano šireći granice.

Umjetnost i književnost potvrđuju ovu stvaralačku aktivnost, temelj­nu u čovjeku.

Ali, s tim je povezana zagonetna činjenica da, iako se po­jedinci pokušavaju izraziti odvojeno, nji-hov uspjeh nikad nije pojedinačan. Ljudi moraju pronaći, osjetiti i u svim svojim stvaralačkim djelima predstaviti Vječnog Čovjeka, stva-ratelja. Njihovo oplemenjivanje je neprestano razot­krivanje transcen -dentnog čovječanstva. Kad god pogriješi radi se o pogreški umje-tnika, pogreški izražavanja; pa će zato ona civilizacija čiji pojedinci iskrivljuju prikaz sveop­ćeg išče-znuti. Napokon, Čovjekova istina je Stvarnost. On pripada svim vre-menima, i bilo kakvo pojedinačno ludilo ljudi protiv Čovjeka neće dugo opstati. Čovjek se žestoko trudi za vječnost održati vlastiti osje­ćaj stvarnosti; pokušava je učiniti neuništivom.

Svijest o ovom ja je intenzivna, pa je povezujem s besmrtnošću. Ne mogu zamisliti da je nije bilo ili da će prestati postojati. Sve su stvari koje doživljavam stvarnima na sličan način vječne, i odatle vrijedne jezika prepunog trajnih izraza. Svi znamo za pojedince čiji je običaj ispisivati vlastito ime po zidovima veličanstvenih građe-vina. Na taj otužan način povezuju vlastita imena s umjetničkim djeli-ma koja pripa­daju svim vreme-nima i svim ljudima. Naša glad za reputa­cijom uzrokovana je željom da ono u nama postane objek­tivna stvarnost.

Neartikulirani je čovjek beznača-jan, poput tamne zvijezde čije se postojanje ničim ne može potvr-diti. Njemu jedino umjetnik može dati na vrijednosti, ne radi njegove izuzetnosti, već zbog čudesne či-njenice da jest ono što zasigurno jest, da u sebi nosi vječnu zago-netku posto­janja. Moj je kineski prijatelj, šećući sa mnom ulicama Pekin­ga, obuzet strastvenim entu-zijazmom nenadano uzviknuo:

"Gle, eno magarca!" Radilo se o očitoj činjenici da je to po svemu bio krajnje običan magarac, nije bilo nužno nikakvo posebno pred-stavljanje. Ovo me zabavilo; ali i navelo na razmišljanje. Ta životi-nja, općenito se smatra, i nema baš preporučljivih osobina, te zato ne mislimo o njoj. Pogled mi je bio nefokusiran, okružio sam se uobičajenim asoci­jacijama; ni ne razmišljajući bio sam siguran da poznajem tog magarca, iz tog ga razloga gotovo nisam ni opazio.

Ali moj prijatelj, jer je posjedovao umjetnički duh Kine, nije ga podvrgnuo jeftinom dojmu, već ga je uspio iznova vi­djeti i prepoznati kao stvarnog. Kad kažem stvar-nog, pod tim mislim da se nije nalazio na rubu svijesti, vezan uz nekakvu skučenu definiciju, već se bez teškoća povezao s njego-vom maštom, uobličivši se u viziju, osobiti sklad lini­ja, boja, života i kretanja, čime mu je postao prisan. Omo­gućiti magarcu ulazak u sobu za crtanje strogo je zabranjeno; ipak, ništa nam ne brani osigurati mu mjesta na slici, ona bi se mogla uz uzdahe izložiti na zidu takve sobe. Jedino svjedo-čanstvo istinitosti umjetnosti nala-zimo kad nas natjera da izjavimo: "Vidim". U Prirodi možemo proći pokraj magarca, ali ga u umje-tnosti moramo raspoznati čak i ako je u njemu iskrivljena priroda njegove vrste, čak i ako mu glava sliči gljivi, a rep palminom listu.

U Upanišadama alegorijska priča spominje kako su dvije ptice sje-dile na istoj grani; jedna se hra-nila, a druga gledala­. Ovo je pri-kaz vječnog ja i konačnog ja. Ptica koja promatra doživljava vrhunski zanos, jer je u pitanju čist i neo-graničen užitak. U čovjeku postoje obje ove ptice, objektivna sa svo-jim bavljenjem životom, te subje-ktivna sa svojom neosobnom rado -šću sagledavanja. . . .

 - Djeca su zbog nepatvorenosti svoga doživljaja neposred­no pri-sna s ovim svijetom. To je prvi veliki dar koji dobiva­ju. Moraju ga prihvatiti naga i jednostavna, i nikad više ne smiju izgubiti moć neposredne komunikacije s njim. Radi našeg savršenstva moramo biti vitalno primitivni i duhov­no civilizirani; trebali bismo imati dar prirodnosti s prirod­nim i ljud-skosti među ljudima.

Rabindranath Tagore -

ČOVJEKOVA VJERA, 1931