Generacijo moja

dijete u vama nanovo se budi

iako niste više bezbrižna djeca

već ozbiljni,odrasli ljudi

i misli,poput leptira u prošlost lete

nanovo tek vjetar lista bilježnice stare

osmjesi vaši puni su sjete

dok gledate požutjele spomenare.

U stare klupe,rado biste sjeli

spužvom obrisali pokoju vlas sijedu

davne ljubavi nanovo sreli

i kredom ispisali  na ploču

sve naše sudbine po redu.

I bili opet djeca razigrana,mlada

što balon plavi hvataju u letu

ostaje vam ipak zapretana nada

da se niste uzalud darovali svijetu.

Dok vam život vješto,mrežu svoju plete

zaustavite časkom osmijeh na licu

i pomilujte srcem,u sebi to dijete

kao plahu,preplašenu pticu.