Zato promatrajte – rano ujutro kada ste svježi nakon dugog, dubokog spavanja, a svijet se upravo budi, ptice počinju pjevati, a sunce se diže. Ako osjetite kako vas taj trenutak okružuje, kako u vama raste prostor, samo se spustite u njega. Sjednite tiho pod stablo, uz rijeku, ili u svoju sobu i samo postojite – nema se što drugo raditi. Samo se veselite tom mjestu i nemojte pokušati produžiti trenutak.
Kad saznate u čemu se sastoji trik, pojavit će ih se još više. Tada vas počne prožimati jedna vrsta sklada. Počinje se razvijati ljubavni odnos između vas i onog prostora koji se zove tišina, vedrina, mirnoća, mir. I veza postaje sve dublja. Konačno, napokon, ona je uvijek i tamo bila. Uvijek možete sklopiti oči na trenutak i pogledati je, ona je ondje. Možete je gotovo dodirnuti, ona postaje opipljiva. Ali to je umijeće. Ono se ne uči, već upija.
bglavac
edin.kecanovic
