O jednoj staroj istini pisano je u raznim vremenim i na raznovrsne načine; pjesnički i književno-umjetnički, filozofski, mistički, pisalo se u sklopu religijskog opredjeljenja te je zapisano unutar vjerskih objava. Neki suvremeni autori su toj ''spoznaji'' pristupili teoretski dajući joj oblik zakona, a danas je i nekolicina znanstvenika(čiji broj raste) u svoj svjetonazor prihvatila tu pomalo ''heretičnu'' ideju kako um kontrolira materiju. Ideju koja je zdravorazumski dio svih starih svjestkih medicina. Formulacija 'um kontrolira materiju' ovisi o tome kako osoba tumači te opisuje taj fenomen. Terminologija također predstavlja varijablu, a termin 'um' mijenja se kroz prostor i vrijeme sa onima 'duh', 'duša', 'duhovno tijelo', 'nesvjesno' 'thetan' i mnogi drugi - ovisno o predaji. Suvremeni zapadnjak voli svoju znanstvenu terminologiju, iako je ova spoznaja stara koliko su i ljudska ili bilo kakva umska bića.
Ovaj tekst nije namijenjen kako bi se hvatao u koštac sa širokim pregledom mnogobrojnih uobličavanja toga uvjerenja, koje se grana po čitavoj oficijelnoj povijesti čovječanstva (u budizmu, kršćanstvu, hinduizmu i dr. pa sve do danas poznatoga zakona privlačenja, 'Biologije Vjerovanja' dr. Liptona te suvremenih duhovnih učitelja) koja je samo kap u oceanu povijesti Zemlje, a kamoli Svemira. Namijenjen je opisu samo jedne prisutne i bolno očite potvrde koja ilustrira nadmoć našeg uma i vjerovanja na naš biološki organizam. Ovo je naravno samo jedna od mnogo manifestacija te sile. Riječ je o placebo i nocebo učinku. Stara vijest, ali svježi podsjetnik da se najveća čuda ne događaju pod skalpelom, već upravo u duhu i umu.
Čitajući nekoliko jednostavno i čitko ispisanih stranica posvećenih placebu iz Biologije Vjerovanja dr. B. Liptona podsjetio sam se koliko i sam, donekle uvjetovan svjetovnom paradigmom koja kroji društveno prihvatljivu odjeću, uzimam pod uobičajenim taj naoko posve običan fenomen koji odavno jasno i glasno govori svima da su 'čudesna' izlječenja moguća te dokazana činjenicom ogromnoga broja oboljelih i samoizliječenih slučajeva u kojima apsolutno nikakvi lijekovi nisu korišteni.
Svaki placebo učinak vjersko je izlječenje. Zar to bi trebalo biti očito svima!? Ono pak ne dokazuje niti se bavi dogmama ili uvjerenjima same metafizike, ali svakako dokazuje da puko vjerovanje (ako je prisutno i postojano) ima sposobnost izliječiti čovjeka. To vjerovanje nije ništa više ili manje mistično od 'banalnog' vjerovanja kako primate lijek od kojega ćete ozdraviti. Vjere u ozdravljenje. To je 'učinak percepcije' - kako i sam dr. Lipton navodi citirajući svoga prijatelja Rob Williamsa koji se bavi energijskim sustavom psihološkog izlječenja poznatog kao PSYCH-K. Sam dr.Lipton taj fenomen naziva 'učinkom vjerovanja'.
'Placebo učinak' ili 'učinak vjerovanja' možemo smatrati domicilnim ovosvjetovnim primjerom toga kako vjerovanje oblikuje i mijenja vidljivo, mjerljivo i naposljetku materijalno postojanje kakvim (iako posve pogrešno) smatramo naše tjelesno zdravlje. Isto dakako vrijedi i za mentalna stanja koja su sama po sebi i lijek i ono što valja mijenjati.
Sa znanstvene strane možemo općenito reći kako se u procesu između vjerovanja i fizičkog stanja događa razmjena energije. Točnije, energija više frekvencije(umske ili podsvjesne ili duhovne razine) se spušta na tjelesnu. To se zapravo događa uvijek i stalno, ne samo kod placeba ili noceba. Naše energetsko tijelo (čiji imprint iščitava i naša magnetna rezonanca) prožima naše fizičko, iako postoji u mnogo širem spektru te ima svoju dinamiku. Sudeći da je materija oblik energije, a naše misli proizvod elektromagnetskog djelovanja mozga postaje očito kako je u pitanju energetska 'igra'. Najrasprostranjenija igra u ljudskome svijetu, upravo jer je i svako nastajanje i nestajanje promjena energetske konfiguracije. Prvi zakon termodinamike nalaže da u svakom procesu kompletna količina energije u svemiru ostaje jednaka.
Aristotel je primjerice od davnih dana naučavao hilemorfizam; doktrinu o promjeni kao prelasku potencije(mogućnosti) u akt(ostvarenost). Ono što nije u aktu ili ostvareno, to je u potenciji. Nastajanje i nestajanje samo su promjene ili rekonfiguracije oblika jedne te iste supstancije. Supstancija kao stari filozofski termin koji predstavlja samostalno 'biće' kao nositelja svojstava danas se često naziva - energija. Bezbrojne promjene i procesi kojima svjedočimo u svemiru, na zemlji, okolišu te u nama samima mogli bi se na fundamentalnom nivou uzeti kao izmjene energija. Posve je dakle logično i očito kako energije ili 'stvari' utječu jedne na drugu. U svemiru ne postoje oštre granice, već samo spektri, nivoi, preljevi, pretakanja, prijelazi, frekvencije. Naše misli također imaju svoj energetski potpis jer su, na strogo fizičkoj razini, kreirane od elektromagnetskog organa.
Na znanstvenoj osnovi teza prema kojoj energija svijesti ima sposobnost mijenjanja energije tijela, stanica ili energiju našeg psihičkog stanja posve je plauzibilna. Zbog toga joj sve više znanstvenika i poklanja pažnju, svaki u skladu sa svojim područjem i poljem djelovanja. Većina zapadnjaka još je uvijek u 'dogmatskom drijemežu' ili strahu sudeći kako je svijest jedan od ''znanstvenih misterija'' te koncept blizak religiji od kojih se mainstream znanosti nažalost većim dijelom teži ograditi.
Zbog čega dakle medicina kao egzaktna znanost kojoj je cilj bio, a nadamo se da još uvijek dobrim dijelom jest čovjekovo zdravlje i boljitak - i dalje tretira placebo kao sporednu anomaliju ili sugestivnost labilnih ljudi, a u novije vrijeme čak i kao prijetnju u ispitivanju učinkovitosti lijekova?!? Stanični biolog dr. B. Lipton smatra ''da je medicinsko odbacivanje uma po kratkom postupku rezultat ne samo dogmatskog razmišljanja nego i financijskih razloga… Nedavno sam na svoje razočaranje otkrio da farmaceutske kompanije proučavaju pacijente koji reagiraju na tablete šećera sa ciljem da ih eliminiraju iz ranih kliničkih ispitivanja lijekova. Farmaceutske proizvođače neminovno smeta što se u većini njihovih kliničkih ispitivanja placebo uzorci, 'lažni lijekovi', pokazuju jednako djelotvornima kao i njihovi dizajnirani kemijski kokteli.''
Oko jedne trećine, a nekada čak i do 50% bolesnih ispitanika pri ispitivanjima pokazuju ''učinak percepcije'', medicinski placebo te ozdravljaju od tegoba koje obuhvaćaju sve od mehaničkih problema sa koljenom pa sve do depresije. Dr.Lipton čak referira na eksperiment gdje su vršili placebo kirurške zahvate, jer se uobičajeno mislilo kako u kirurgiji nema mjesta placebu. Ista nadmoć uma nad materijom pokazala se na djelu. Ljudi sa dijagnosticiranim osteoartritisom koljena koji su zbilja operirani te oni koji su samo dobili lažne šavove i lokalnu anesteziju umjesto operacije, a nisu 2 godine doznali za to - imali su jednaku stopu i jednaki postotak oporavka. Nije ni čudo kako neki povjesničari smatraju povijest medicine poviješću placebo učinka. Čak i najčudnije ideje poput pijavica, puštanja krvi i brojnih drugih polučivale su određene pozitivne rezultate. Doista povijest placeba.
Po kliničkim ispitivanjima o kojima je riječ; 80% onoga što se prodaje sa antidepresivima od strane 8.2 milijarde dolara vrijedne industrije antidepresiva jeste upravo uvjerenje i sigurnost kako su oni taj učinkoviti lijek ozdravljenja. Njihovi slavni selektivni inhibitori unosa serotonina ('selective serotonergic reuptake inhibitors') kao dizajn i formula predstavljaju pak ostalih 20% učinka.
Profesor psihologije Irvin Kirsch izjavio je za Discovery Health Channel: 'razlika između reakcije na lijekove i reakcije na placebo u prosjeku je bila manja od 2 boda na kliničkoj ljestvici koja ide od pedeset do šezdeset bodova. To je vrlo mala razlika. Ta je razlika klinički beznačajna'. Nije ni potrebno naglašavati kako jedna od legalnih mafija ovoga svijeta, FDA(food and drugs administration), nije željela objaviti ove rezultate.
Djelovanje suprotno placebu, kada um gaji negativne sugestije koje mogu škoditi zdravlju, zovemo nocebo. U medicini naravno doktori imaju odgovornost tj. poziciju sa koje odašilju sugestije, stručna mišljenja te placebo - nocebo učinke. Sudeći kako ih velika većina ne obraća pozornost na potencijalnu štetnost noceba ili u nju uopće ne vjeruju (iako su njome izloženi od najranijih dana obrazovanja) često su skloni nepotrebno obeshrabriti pacijenta slijedeći rezon distancirane iskrenosti i iluzorne objektivnosti spram njegovog/njenog stanja i budućnosti. Čini se kako je obrazovana pretpostavka samo fragment udaljena od 'objektivne istine', koja je inače rezervirana za religijske dogme.
Osobno imam prijatelja čijem je ocu dijagnosticiran rak želuca prije skoro 14 godina te je podvrgnut operativnom zahvatu. Neko vrijeme nakon toga jedan mu je liječnik rekao kako ima oko 6 mjeseci života te izjavio kako će se jednostavno, citiram: ''polagano gasiti kao svijeća''. Zavaljujući svim faktorima u igri koje možemo domisliti, bio to Bog, obitelj, podrška, vjerovanje ili biološka izdržljivost, njegov otac i dan danas je živ i onkološki je zdrav te vodi svoj obiteljski život unatoč svemu. Sudeći kako su mu odstranili gotovo cijeli želudac a crijeva su uz pomoć oralnog unosa enzima do danas preuzela višak enzimskih funkcija (tijelo je doista čudesan i fleksibilan sustav) jede većinu hrane koju je jeo i ranije, odlazi u šoping, šetnje, povremeno vozi bicikl sa svojom suprugom iako naravno više ne posjeduje jednaku fizičku izdržljivost koju je posjedovao prije bolesti i operacije. Ukratko, nadživio je ovu netočnu i možebitno pogubnu nocebo dijagnozu mnogo puta, a negativna sugestija koja je obitelji tada donijela dosta jada na sreću nije imala presudan utjecaj na bolesnika. Ovaj primjer samo je jedan u moru onih gdje doktori i liječnici, kao starogrčki ćudljivi bogovi dijele, nude i uvjetuju čovjekove preostale tjedne, godine ili desetljeća, ne obazirući se na stanje, snagu duha ili uma te utjecaj na pacijenta i njegovu obitelj.
Naime; "uznemirujući slučajevi noceba sugeriraju da liječnici, roditelji i učitelji mogu uništiti nadu programirajući vas da vjerujete u to da ste nemoćni." Dok god se ljudsko tijelo bude promatralo kao zasebni mehanički stroj, koji funkcionira strogo po njutonovskim zakonima, kao Dekartovo 'res extensa' stoji odvojen od uma i ljudske psihe te dok god se jeftinije i učinkovitije metode liječenja i postizanja općeg dobra ne budu tretirale kao odlične vijesti neovisno o interesima korporacija ili njima unatoč - do tada optimistički čekamo polaganu preobrazbu ka tome cilju. Dok god se jedan od glavnih uzročnika bolesti ili zdravlja, um, bude kirurški odstranjivao iz jednadžbe zdravlja kao cjelovitoga pojma - dotad čekamo. Čekamo da taj štetni zapadnjački trend (medicina zapada povijesno je stara koliko i jedan trend ili hir) razgradi i okrene svojem korijenju, jer medicinom se ljudi bave puno puno duže nego što mnogi pretpostavljaju.
Sudeći kako je sama svijest, a posebice kolektivna svjesnost kao predmet proučavanja na rubnim dijelovima znanosti, završit ću poput dr. Liptona koji je citirao Mahatmu Gandhija, čije riječi dolaze iz oblasti 'neovlaštenih' saznanja te vjerskih izvora, a koji su počeli šetati po zadnjoj od mnogo pozornica svijeta, tvrdoj znanosti:
Vaša vjerovanja postaju vaše misli
Vaše misli postaju vaše riječi
Vaše riječi postaju vaša djela
Vaša djela postaju vaše navike
Vaše navike postaju vaše vrijednosti
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina
Napisao: Robert Marinković
bglavac
edin.kecanovic
