''Onoliko koliko meni dozvoljama širina moje svijesti i nekakvo iskustvo o tome, bitne razlike u samom pristupu iscjeljivanja nema, odnosno svi iscjelitelji znali o tome ili ne, služe se istom energijom, energijom koja potiće od istog Izvora pa je prema tome potpuno nevažno zove li se netko duhovni iscjelitelj ili nekako drugačije. Već smo često puta govorili o tome kako Univerzalna energija posjeduje i Univerzalnu svijest. Ona će na osobu koja prima energiju djelovati na svim nivoima, pa tako i na duhovnom, odnosno ići će tamo gdje je najpotrebnija. Kada orkestar svira neku prepoznatljivu melodiju to još uvijek ne znači da svira virtuozno, tako i iscijelitelji kada prenose energiju i ako k tome dodaje neku svoju specifičnost mogu postići i bolje rezultate. Razlike koje ipak postoje u shvaćanju iscjeljivanja jesu samo u našem umu a one se odnose u smislu u čije ime mi to iscjeljujemo. Tko smo mi koji iscjeljujemo i dali uopće mi to iscjeljujemo. Mnogi koji se bave iscjeljivanjem a ne rade na sebi u duhovnom smislu ili ne rade dovoljno na sebi, misle kako je njihova zasluga iscjeljivanja, no oni pak koji su svijesni postojanosti sveprisutnoga i sveprožimajućeg Boga, znaju da su samo kanali, da su u službi Univerzalne svijesti i da je njihova zasluga vrlo skromna a i ona je opet Božanske prirode. Prema tome ja smatram da smo svi u jednom, svi živimo po Volji Boga, pa tako i obavljamo neke zadatke zbog kojih smo tu. Netko veoma marljivo i s puno ljubavlju odgaja i podiže svoje dijete, netko pak vrši Božju volju iscjeljivanja. Niti jedno nije više vrednije od drugoga. I jedno i drugo ima svoj smisao i volja je Božja, svatko od nas ima svoj zadatak i dobro je kada ga ispunjavamo sa ljubavlju, tada uistinu ispunjavamo u potpunosti ono zbog čega i jesmo ovdje.
Dali onaj koji je došao u situaciju da traži pomoć može nešto u duhovnom smislu učiniti za sebe?
Veoma je važno da onaj koji je došao u situaciju da bude bolestan, shvati kako isto tako kako je obolio može i ozdraviti. Važno je znati da u nama prebiva Duh Božiji i da prožima svaku našu stanicu. To nam na neki način daje velike nade da ukoliko se istinski obratimo toj Božanskoj snazi i poistovjetimo sebe sa onim što u biti i jesmo, povratimo prijašnje stanje zdravlja i skladnosti. Kada se pojedinac uspije potpuno okrenuti k svojoj Božanskoj prirodi i počne slijediti Božanske zakonitosti, podređujući sve ljubavi i razumijevanju, tada i dozvoljava tim Božanskim snagama da djeluju. Kroz djelovanje tih Božanskih energija čovjek poprima višu vibraciju, dozvoljava Duhu da zavlada materijom, te na taj način svaka naša stanica poprima tu povišenu vibraciju i može se povratiti potpuni sklad. Isto tako da bi se zadržao potpuni sklad neko duže vrijeme moramo sebe promijeniti. Ako nas je to čisto ljudsko mišljenje i poistovijećivanje sebe s materijom dovelo u bolest, to sada znači da sebe moramo promijeniti. Prihvatiti ne samo umom već i srcem da sve prožima Bog i Božja ljubav, da sve ono što odašiljemo od sebe na isti način i dolazi do nas, da ljubavlju prizivamo ljubav a mržnjom mržnju, da je ovaj trenutak samo jedan maleni djelić puta naše Duše i da je svako dijelo koje učinimo jedna cigla u temelju kojeg izgradjujemo za daljnji Put.
Način razmišljanja kao mogući uzrok bolesti.
Ljudsko biće je sklono da sebi pripisuje sve zasluge. Ako je nešto stečeno u ovom životu, mislim na materijalna dobra, mislimo kako smo sve to mi sami stvorili. Međutim to je dio zablude kao što su i mnoge druge. Ako samo malo bolje razmislimo o svemu tome veoma lako ćemo doći do saznanja da smo sve to stekli samo milošću Božjom, jer nam je podarena sva sposobnost s kojom smo sve to stekli. Znači da već u samom početku griješimo ako mislimo kako smo sve to mi stekli. Samim takvim mišljenjem sebe smo programirali da budemo sebični. Osim toga misleći kako smo mi sve stekli, vežemo se za dobra koja smo stekli i zbog toga postajemo potpuno vezani za ovaj svijet. Obični čovjek sve svoje vrijeme provodi u mislima kako da si što više ugodi, kako da stvori sve veća materijalna blagostanja kako bi si što više ugodio. Iz tog izbora o temi razmišljanja može proizaći samo negativna misao. Već od ranog jutra nakon što je ustao iz kreveta, čovjek počinje razmišljati kako bi danas morao obaviti ovo ili ono, kako bi zaradio ovoliko ili onoliko novčanih jedinica kako bi si mogao opet za to nabaviti ovo ili ono materijalno dobro. Iako mnogi koji ovo čitaju mogu reći da pričam gluposti, jer će uvijek moći navesti razlog kako je način života o kojem govorim potpuno prirodan čovjeku, te da se drugačije ne može živjeti, već radeči i zarađujući za život, ja se u tome djelimično mogu složiti, ali tu potrebu života možemo postaviti na malo drugačije temelje, a to je svijesnost da je sve to što nam danas dođe, milost Božja. Jer u mnogo primjera možemo vidjeti kako sve ono što smo stekli tokom života ne znaci baš ništa, jer po Božjoj volji u trenutku naše smrti, sve to moramo ostaviti na ovom materijalnom nivou i ponijeti sa sobom nešto drugo a to nisu materijalna dobra, već duhovna. Upravo zbog toga, ujutro kada se probudimo neka prva misao bude Bog, pristanimo u sebi da nas današnjeg dana vodi Božja volja i sve što danas učinimo, učinimo zbog toga što je to u skladu sa Univerzalnom voljom, odnosno u skladu sa prirodnim tijekom. Na samo par trenutaka bismo trebali osvjestiti Božju ljubav u sebi, jer tražeći Boga van sebe teško da ćemo moći postati svjesni Boga u svojoj unutrašnjosti. Znači kroz naše neznanje, kroz stečeni odgoj i tradiciju, misleći da je Bog neki stari strogi gospodar, koji sjedi, živi i vlada iznad oblaka u nekoj neizmjernoj udaljenosti, potpuno odvojen od svoje djece nećemo niti truna otići dalje u spoznaji Boga osim što ćemo puni strahopoštovanja očekivati Njegov sud. Koliko je meni poznato do današnjeg dana, moć misli još nije istražena. Zbog toga nismo u stanju analizirati - kakvu vibraciju u stanicama izaziva pozitivna a kakvu vibraciju negativna misao. Na razna oboljena djelujemo izvana, unošenjem odredjenih lijekova u organizam, te na taj način sprečavamao eteričkim i duhovnim snagama u sebi da se same suprodstave bolesti. Prirodni sklad znači potpuno zdravlje na svim razinama i to bi nam trebao biti stalni cilj.
Što čovjek može učiniti u duhovnom smislu da si pomogne ako ipak dođe do određenog oboljenja?
Prvo što moramo preispitati jeste dosadašnji naš život, naše misli, riječi i djela. Trebamo u sebi iskreno utvrditi gdje smo to pogriješili, kuda smo to usmjerili svoje snage i kako ćemo sada kada znamo da ovaj način življenja nije bio za nas najbolji - promijeniti sebe. Način da u sebi pokrenemo duhovne snage a samim tim i duhovnog iscjelitelja je možda duži i teži način ali su zato rezultati daleko, daleko dugoročniji. I ne samo to, već takav način kod nas izaziva promjenu na svim nivoima, pokreče kod nas višu vibraciju i za trajno vrijeme osigurava zdrav i ispravan način življenja. Kada nam postane jasan uzrok našeg stanja, trebali bismo svojom vlastitom voljom pokrenuti sebe u ozdravljenje. Povući se u tišinu svoga srca, kako bi pokrenuli duhovne i iscliteljske snage u sebi te im dati mogućnost da postanu djelotvorne. S obzirom da je dosadašnji način života kod nas izazvao nižu vibraciju, potrebno je određeno vrijeme kako bi se sve te snage u nama probudile i počele vibrirati višom vibracijom. Strpljenjem, vjerom i molitvom, zatim promijenjenim načinom razmišljanja vrlo brzo se mogu pokrenuti duhovne snage u nama, ali to iziskuje i beskrajno povjerenje u Beskrajnog Boga. Ukoliko to možemo postići, tada ćemo moći i prihvatiti prvo ali i najvažnije postojeće stanje a to je ; "Gospodine neka bude volja Tvoja. Snagom svoga duha poklanjaš mi ublaženje i ozdravljenje ukoliko je to dobro za moju dušu." Ti najbolje znaš što je to što je potrebno mojoj duši. Ako kroz ovu bolest moja duša mora spoznati nešto što do sada nije spoznala, prihvaćam da sve svoje snage usmjerim k toj spoznaji."
Usmjerimo li se u svemu na Božansko, dobit ćemo Njegovu milost. Tko je shvatio da svaka naša stanica reagira na molitvu srca - jer je u svakoj stanici božanski život, taj zna za blago koje nosimo u unutrašnjosti sebe, za beskrajnog Duha, koji svime upravlja. Dajući da taj beskrajni Duh upravlja s nama, dajemo mogučnost volji Božjoj da u svemu bude sklad, pa tako i u nama.
Pred sam kraj da navedem samo primjer kako bi trebala otprilike izgledati iscjeljujuća meditacija i molitva. U svojoj najvećoj dubini srca obračamo se Beskrajnom Apsolutu; Gospodine i Bože moj, u tvojim rukama počiva duh moj. Mnogi moji postupci nisu odgovarali Tvojoj volji. Gospodine, pokušavam najiskrenije spoznati svoje zablude, slabosti i greške. Molim te pomozi mi da ih više ne činim. Daj mi snage da prepoznam sve svoje zablude a još više snage da ih savladam. Ti si Bože Duh Istine, pravednosti i Ljubavi. Ti vidiš sve naše slabosti, pa tako i moju. Pomozi mi da spoznam sve svoje negativne sklonosti i da ih se odreknem. Ti veliki Beskrajni Duše znaš što je to za mene najbolje i što je za moju Dušu dobro. Neka se u svemu očituje volja Tvoja. Posudu svoje Duše otvaram sada i ovdje za Tvoju svetu iscjeljujuću energiju. Prihvaćam svim srcem Tvoju mudrost, ljubav i Tvoju pravednost.
Kada se na ovaj iskreni način obratimo Beskrajnom i Sveprisutnom Bogu, legnimo ili sjednimo opušteni te nekoliko puta duboko udahnimo i izdahnimo. Otvorimo sada u svojim mislima vrata svijesti i predočimo si kako u nas struje eteričke snage iscjeljenja. Posebno svoju pažnju usmjerimo na oboljelo mjesto i saživimo se sa slikom kako Božje iscjeljujuće snage pojačano utječu i iscjeljuju svaku našu stanicu. Potpuno svjesno po volji Božijoj upravljajmo Njegovim iscjeljujućim snagama. Šaljimo ih tamo gdje su one najpotrebnije.
Sačekajmo strpljivo da osjetimo vibraciju: Kažimo i saživimo se; " Ja živim. Osjećam, Bože, Tvoje iscjeljujuće i Svete snage. Zahvalan sam Ti beskrajno na svemu. Na životu kojeg si mi udahnuo, na svim dobrim ljudima koji me okružuju. Zahvalan sam ti što jesam i što postojim. Hvala Ti, pozdrav, Vlado Magdić''
bglavac
edin.kecanovic
