PROČITANO

706

PUTA

OD 14.01.2018.

Glad

Tisuću Riječana svakodnevno vodi surovu borbu protiv gladi. Prije su uglavnom red za ručak činili samci, a sada ga čine cijele obitelji. Na vrata pučkih kuhinja sve više kuca nezposlenih mlađih ljudi

BITKA ZA ŽIVOT VODI SE SVAKODNEVNO U SVE VEĆIM REDOVIMA ZA JEDAN DNEVNI OBROK U PUČKIM KUHINJAMA

Tisuću Riječana svakodnevno vodi surovu borbu protiv gladi

Prije su uglavnom red za ručak činili samci, a sada ga čine cijele obitelji. Na vrata pučkih kuhinja sve više kuca nezposlenih mlađih ljudi

Siniša PUCIĆ Snimio Sandro RUBINIĆ

Uoči podjele hrane u pučkoj kuhinji na Potoku

Čim dolazim ovdje vjerujte mi da jedva krpam kraj s krajem. Da mi nije ovog jedinog toplog obroka u danu, ne znam kako bih preživio. No, kada pogledam oko sebe i vidim da ima još mnogo drugih kojima je isto tako teško ili još teže u životu, onda je lakše podnijeti ovu bijedu i neimaštinu. Koliko god da čovjek razmišlja o svom životu, nikada ne bi pomislio da će doći na ovu razinu, biti ili ne biti, hoće li imati komad kruha i žlicu juhe da preživi dan. I tako svaki dan, priča nam gospodin Slavko, koji je na blagdan Tijelova porciju hrane potražio na jedinom mjestu u Rijeci gdje je može dobiti – pučkoj kuhinji časnih sestara milosrdnica.

»Sveti Vinko«
Njegova priča najbolje oslikava sudbine svakodnevnih posjetitelja ovog mjesta u Kresnikovoj ulici, Kuće utočišta »Sveti Vinko«, gdje najsiromašniji građani među siromašnima znaju da su njezina vrata osim nedjelje uvijek otvorena. I ovdje nije važno je li netko alkoholičar, beskućnik, narkoman, bio nekad bogat i ugledan član ovog društva ili rođen kao istinski siromah, važno je samo jedno – da je čovjek, koji vapi za onime što nikada u svijetu bogatom hranom ne smije biti luksuz. No, kako svugdje, tako i kod nas, teško je bogatom sloju ljudi zamisliti da je sve veći broj onih kojima svakodnevne brige nisu peglanje kartica, ljetovanja ili pak novi automobil, već surova borba protiv gladi. I gledajući one koji strpljivo čekaju u svakim danom sve dužem redu makar za tanjurom prežgane juhe, čini se kao da taj rat nikada neće završiti, kao da svakim danom uzima sve više ljudskih života od kojih rijetko tko izađe iz njega kao pobjednik. Stoga ne čudi da je mnogima, koji mogu svakodnevno Bogu zahvaljivati što ne dijele sudbinu oko tisuću ljudi koji se hrane u Kresnikovoj, u nekoj od četiri pučke kuhinje na području grada Rijeke, prihvatilištu za beskućnike ili pak po kontejnerima za otpad, u današnje vrijeme postalo vrlo lako zamisliti sebe s poslužavnikom i zdjelicom jedinog dnevnog obroka što će im netko darovati. A za ostatak dana, tko te pita imaš li što za pojesti.

Novi siromasi
Već treću godinu kćeri Svetog Vinka, ljubitelja siromaha, nastavljaju njegov rad, bezuvjetno pružajući pomoć gladnima kruha. U tome ih ne mimoilazi borba s vlastitom nemoći oko osmišljavanja i podjele obroka. Jer, voditeljica s. Danijela Sinčić prije nego iza 13 sati otvori vrata Kuće utočišta zna da već neko vrijeme ispod 70-ak gladnih siromaha ne može očekivati, već samo više, uvijek nekog novog. Uz nezaposlenost kao glavni razlog dolaska mnogih po pomoć kod sestara milosrdnica, nerijetko se može vidjeti psihički oboljele odrasle građane, koji zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta osuđeni su na lutanje po gradu, a u potrazi za hranom, rado dolutaju ovamo.
    – Ova kriza koja nas je sve pritisnula, najviše se odražava na onima koji imaju najmanje, našim siromasima, kojih, nažalost, ovdje možete vidjeti sve više. To nam dodatno stvara probleme jer brinemo hoćemo li ih uspjeti sve nahraniti. Zahvaljujući Županiji, Nadbiskupiji, povremenim donatorima i pouzdanjem u Božju providnost, nekako uspijemo svakome dati nešto za jelo. Znam samo da ih manje neće biti, već samo može biti više. Kako su sestre sve starije i nemoćnije, neki od sadašnjih i bivših korisnika su ujedno volonteri što im dobro dođe kao radna terapija, ističe s. Danijela, voditeljica, poslužiteljica hrane, duhovnik i p

Subvencije za podstanare

    Mnogim ljudima koji preživljavaju od stalne državne pomoći bilo bi još i gore da nema socijalnog programa Grada Rijeke. Iako u mnogim segmentima pomoći najsiromašnijima skroman, taj program mnogima ipak dosta znači. Gradska uprava onima koji se nalaze u teškoj egzistencijalnoj situaciji osigurava različite oblike pomoći – od podmirenja raznih troškova stanovanja kao što su najamnina i podstanarina, do odvoza kućnog smeća. Najviše sredstava odlazi za subvenciju podstanarina za više od 600 samaca ili obitelji, što Grad stoji gotovo pola milijuna kuna 425 tisuća kuna, a najmanje za plaćanje struje, za komunalnu naknadu ili za potrošnju plina.

Repete za najstrpljivije

    U danima u tjednu u pučkim kuhinjama korisnike čeka kuhan obrok, pripreman i dostavljen od Crvenog križa, dok se u petak za vikend dijeli i lunch paket. Ako hrane ostane, profitiraju oni koji strpljivo čekaju na repete do kraja. Upravo, petkom je najveći broj onih koji dolaze kako ne bi ostali bez kakvog-takvog obroka za subotu i nedjelju, kada pučka kuhinja ne radi. Pravilo je da onaj tko se ne pojavi dva dana zaredom, treći dan gubi pravo korištenja ove usluge, sve dok to ponovno ne aktivira putem Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke. Za teško pokretne i nepokretne korisnike, Crveni križ dostavlja obrok na kućnu adresu.

Caritasove pučke kuhinje

    Situacija s brojem korisnika pučke kuhinje nije ništa manje vedrija u drugim hrvatskim gradovima, naprotiv, u nekima je još čak i gora, što uvelike ovisi o stopi nezaposlenosti koja je u nekim županijama puno veća nego na Kvarneru gdje tamnu sliku siromaštva koliko-toliko osvjetljava sezonski rad. Treba i uzeti u obzir da pravo na besplatni obrok nije predviđen u socijalnim programima nekih od hrvatskih gradskih uprava. Stoga, mnogi spas pronalaze u Caritasovim pučkim kuhinjama, jedinim mjestima gdje siromasi mogu nešto pojesti. Tako je primjerice Caritasova pučka kuhinja u Osijeku dosegnula broj od 200 korisnika, dok ona u Varaždinu svakodnevno priprema i besplatno podijeli čak 265 toplih obroka. Caritas Šibenske biskupije pak ima dvije pučke kuhinje – u Šibeniku se dnevno kuha 175, a u Kninu 130 obroka. U Zagrebu osim dviju gradskih pučkih kuhinja, topli obroci u organizaciji Caritasa dijele se na četiri lokacije. Uglavnom, svi gradovi bilježe neprestani porast korisnika.

rijatelj riječkih siromaha. Sve to je ona i još mnogo toga drugo što ovim ljudima nedostaje, jer uz hranu za tijelo, siromasima više nedostaje okrijepa za dušu, osmijeh, stisak ruke i lijepa riječ, za čim današnje društvo neutaživo žeđa.

Redovi u podne
Ista slika dočekala nas je na Belvederu, Zametu, Potoku i Pećinama, kvartovima gdje su smještene gradske pučke kuhinje. Točno u podne kada ovi distributivni centri za građane koji ispunjavaju socijalni uvjet Grada Rijeke počnu s radom, ne manjka gužve pred vratima. Neki od korisnika satima prije čekaju trenutak kada će ih ljubazne djelatnice spomenutih klubova obrokom uslužiti, da bi ga ponijeli kući, ukoliko je imaju, ili na nekom drugom mjestu blagovali ručak, što je često i doručak i večera. Naime, jedino u zametskoj pučkoj kuhinji, smještenoj u prostorijama kluba za starije i nemoćne osobe, čovjek može objedovati – kao čovjek. Ovdje smo zatekli Marlen Mikac Marić, koja koordinira radom sve četiri pučke kuhinje te osmijehom i blagošću razoružava svakog eventualnog korisnika koji je »ustao na lijevu nogu«.
    – Zabrinjavajuće je da broj korisnika pučke kuhinje iz mjeseca u mjesec sve više raste, u prosjeku devet novih korisnika, odnosno 17 dodatnih ručkova. Inače, pučka kuhinja je idejno zamišljena za pomoć prvenstveno starijim socijalno ugroženim građanima i obiteljima, a sve je veći broj radno sposobnih, a nezaposlenih pojedinaca, nažalost i brojnih mladih ljudi. Još uvijek najviše je onih iznad 50 godina. Zanimljivo je da nezaposleni, koji su nedavno iznenada postali naši korisnici, ne gunđaju o jelu što se dijeli, za razliku od »socijalaca« kojima često nije po volji, ističe Mikac Marić.
    Prije su uglavnom red za ručak činili samci, a sada ga čine cijele obitelji. Jedan problem je uspješno riješen, a to su agresivne psihički bolesne osobe, kojih se uz pomoć zaštitara uspjelo ukloniti, posebno iz pučke kuhinje s Belvedera.

Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/

------------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/