O RITUALIMA I CEREMONIJAMA

Zrnca za razgovor uz vino, pivo i rakiju…

Kakav je samo dan iza nas! Bremenit do daske; od prvih znakova proljeća preko predsjedničkog ustoličenja, traženja ponuda za podno grijanje, gacanja po kašastom snijegu i blatu u pratnji pasa do gledanja spusta na Olimpijadi... I piši ti onda sada kolumnu! Totalno sam ispražnjena; i mentalno i emotivno i tjelesno. U biti, osjećaj je odličan i u meni izaziva potrebu da se zahvalim onima gore što su mi dali da uživam u još jednom okretaju Zemlje oko osi.

 Sve više razumijem stare ljudi koji zastanu u poslu kad crkvena zvona raspolove dan kako bi Bogu zahvalili za vrijeme koje im je dano i sve vas koji se pomolite anđelima čuvarima, Višoj sili, Univerzumu, Logosu, Matrici, Ocu-Majci Jedno, duhovnim vodičima, unutarnjem djetetu, Budi, Krišni, Alahu, zvijezdi i Mjesecu, Velikom Duhu, Izvoru svega…prije nego što na večer sklopite oči i utonete u okrepljujući san.

Sve su to mali, sitni obredi koje obavljamo ponekad posve automatski, a jednako su važni baš kao i oni veliki, društveni, kakvom smo, na primjer,  danas svjedočili na Markovom trgu. Prvi predsjednik Republike koji odlazi u penziju i novi predsjednik koji obećava…Ma nije uopće bitno hoće li ili neće ispuniti obećanja, važno je nadati se i trajati. A rituali su tu da nas vode iz dana u dan, da nam organiziraju eventualne praznine i spriječe nas u razmišljanju o besciljnosti života.

Neki kažu da je britanski imperij preživio do današnjih dana upravo zahvaljujući bezbrojnim ritualima, ceremonijama, obredima, obljetnicama, sjećanjima na ovo i ono, proslavama… Ljudi znaju biti opčinjeni sudjelovanjem u masovnim  precizno planiranim i minuciozno uvježbanim ceremonijama koje od njih iziskuju  tjelesnu, umnu i osjećajnu predanost i pažnju.

Čini mi se da je toga bilo danas u priličnim količinama na Markovom trgu: glavni junak koji polaže zakletvu, iza njega grčki korus, ispred njega dična publika…Zastave, cvijeće, snajperisti, postrojena straža, top s Griča, crkvena zvona i čak dvije zborske pjesme koje slave ni više ni manje nego VINO! Jeste li to primijetili? Črn-bel, črn-bel i Lado, lepi lado, daj nam vinca rumena…Ili tako nešto, u tom stilu. Što će samo o nama misliti taj cijeli diplomatski kor i strani uzvanici – da smo narod vinopija kad na predsjedničkoj inauguraciji samo pjevamo o vinu? A mi smo u biti narod pivopija! Kakva lažna informacija, čista maja…Ili se možda varam? Jer možda su rakijaši u većini?

U toj nerješivoj trilemi, ostavljam vas da večeras uživate u svojim malim obredima prije zasluženog sna. Sutra je i onako novi dan. I prilika za novi ritual.