Kucnuo je čas kada Evropljani moraju prelomiti, i odlučiti za što su. Da li su za eksploatatorski sistem liberalnog kapitalizma, sa njegovom lažnom demokracijom, ili su za socijalno pravedni sistem, znači za samoupravni socijalizam. Prije dvadeset godina pobijedila je kontrarevolucija i sile mraka. Uništili su i obezvrijedili sve tekovine socijalizma, do zla boga ponizili malog čovjeka, uvjeravajući ga da je kapitalizam savršeni sistem.

A daleko je od savršenstva. Malo je reći da je kapitalizam nepravedan sistem, u kojem opstaju samo lukavi i prevaranti, i u kojem se pošteni rad obezvrjeđuje. Kapitalistički sistem je jedna farsa i lakrdija, koja ljudima maže oči i uvjerava ih da žive u blagostanju, a žive u bijedi, i duhovnoj i materijalnoj, goroj nego u bilo kakvom socijalizmu. Milioni ljudi širom Evrope u ovoj recesiji (namjerno izazvanoj od strane svjetskih oligarha) ostaju bez posla, i zapadaju u stanje beznađa. Kapitalizam je nečovječni sistem, on ljude namjerno šalje na burzu rada, kako bi se stvorila 'rezervna armija rada' o kojoj je govorio i Marx. Njima je stalo samo do toga da ljude mogu da ucjenjuju, i da im nameću bilo kakve uvjete rada, i da im ne plaćaju prekovremene sate rada, da im sklapaju ugovore samo na određeno vrijeme, tako da ljudi moraju da žive i da rade u strepnji od toga, što će biti sutra.

Kapitalizam tjera ljude da se prezadužuju, uzimajući kredite od banaka, a onda, kada se na umjetni način izazove recesija, oni koji ostanu bez posla moraju  bankrotirati, te im se bez milosti oduzima krov nad glavom. Dovoljno je da se pogledaju statistike, pa da se vidi da u SAD, koja se inače smatra 'oličenjem blagostanja', da svake godine dožive bankrot na stotine hiljada obitelji, da bivaju bačeni na ulicu, i da postaju društveno smeće, sa kojim se nitko ne želi baviti. Ono što zabrinjava jest to što ljudi zapadaju u jedno stanje apatije, u kojem se očekuje dolazak nekakvog mesije, nekakvog Isusa koji će ih izbaviti od njihovih nevolja.

Nikakav mesija neće doći. Sudbinu buduće evropske države krojimo sami, kako stanovnici onih zemalja koje su već članice, tako i stanovnici onih zemalja koje tek čekaju na članstvo. Pa i to primanje se svodi na nekakvo ponižavajuće cjenjkanje, oko nekakvih birokratskih formalizama, a ne oko nekakvih kriterija recimo ekonomske razvijenosti i uravnoteženosti. I opet je znači na djelu farsa i lakrdija. Evropljani se moraju probuditi iz sna, i da shvate da su - vol. Da, oni su vol, kojeg Elite bezdušno uprežu i eksploatiraju. A vol ne zna koliko je jak. Vol ne zna da bi mogao da jednim pokretom, koji ga čak ne bi stajao ni prevelikog napora, ubiti onog koji ga je upregao. E, isto se tako milioni Evropljana sada trebaju dići, i zajednički poduzeti revoluciju. Da postanu svjesni koliko su jaki, i da postanu svjesni da se samo ujedinjeni mogu da suprotstaviti moćnicima koji su ih upregnuli. Evropski socijalisti moraju se ujediniti,  ponovo vratiti izvornim principima revolucionrne borbe, pa ako je potrebno da se late i oružja, i krv neka se lije, ali da se uspostavi pravda, i na Zapadu, i na Istoku.