Živo je jednom čovjek koji nikada nije čuo za Boga. Jednoga dana, neko je zakucao na njegova vrata.
                        Čovjek je otvorio vrata i suočio se sa došljakom koji je rekao, “Došao sam vam govoriti o Bogu”. Čovjek je bio iznenađen, jer on nije znao da takva osoba uopće postoji. “Tko je Bog? Gdje Ga ja  mogu  sresti?” Gost je odgovorio, “Morate doći u  Kršćansku Crkvu. To je jedino mjesto gdje Istinski Bog obitava, i tu Ga možete sresti. Doći ću sutra  i odvest ću vas do Njega.”

 

       

                                                    

Čovjek je zatvorio vrata i posvetio se svojim svakodnevnim obvezama, i potpuno je zaboravio na neočekivanoga posjetioca. Zatim, nešto kasnije,  opet je neko drugi pokucao na vrata, “Došao sam vam govoriti o Bogu”,  reče novi posjetilac. “Ovo je druga osoba danas koja mi želi govoriti o Bogu”, pomisli čovjek, koji nije znao ništa o Bogu-Kreatoru. “To je Bog? Gdje Ga ja  mogu  sresti?”
“Morate doći u Muslimansku Mosque (Džamiju). To je jedino mjesto gdje Istinski Bog boravi, i jedino Ga tamo možete naći. Doći ću sutra da vas odvedem do Njega”, reče drugi posjetilac.                          
Čovjek je bio iznenađen, ali nije mnogo obraćao pažnju na ovoga posjetioca. Nešto kasnije, opet je neko zakucao na njegova vrata.

 

 

 

“Došao sam vam govoriti o Bogu”, reče treći posjetilac. “Tko je Bog?  Gdje Ga ja  mogu  sresti?”  kada se toliko svuda govori o Njemu?”, zamolio je čovjek.
“Jedino u Hindi Hramu Istinski Bog prebiva, i jedino Ga tamo možete sresti. Doći ću sutra da vas odvedem do Njega”.
Poslije treće posjete, čovjek je zaista počeo razmišljati o Bogu. Njegova želja da sretne Boga je jako porasla, i postala je žudnja za nečim tako nepoznatim i tako bliskim u isto vrijeme.

 

Čovjek je razmišljao u sebi, “Posjetioci će doći sutra. Kojega od njih bi trebao slijediti.? Gdje ću pronaći Istinskoga Boga?” Okretao se je i bio uznemiren cijele noći u krevetu, pokušavajući donijeti odluku sa kim i gdje da ide. Skoro je svanjivalo kada je on konačno zaspao i doživio je prelijepi san. 

 

 

            U snu se je našao na divnoj zelenoj livadi. To je bila skoro ista livada na kojoj je on proveo mnogo lijepih trenutaka u svome djetinjstvu igrajući se sa djecom, rođacima i poznanicima, na travi i sa cvijećem; to je bilo vrijeme kada on nije sumnjao tko je i što bi trebao raditi. Dan je bio sunčan i topao.

Sijedio je na travi prekrštenih nogu, a jedan čovjek, jako sličan njemu, sjedio je nasuprot njemu.
            “Tko si ti?”, pitao je čovjek.    “Ja sam Bog, i ti znaš to.”
“Ne. Ja ne znam ništa o Tebi. Ali sam Te htio sresti i upoznati. Gdje  Te mogu naći?”
“Ja sjedim upravo ispred tebe. Ti Me nikada ne možeš naći, jer Me nikad nisi ni  izgubio.”
“Ne, Bože! Ja sam tek danas čuo o Tebi, kada su tri čovjeka htjela da me odvedu Tebi. Molim Te čekaj me. Sutra, ću otići sa  Kršćaninom do crkve da naučim nešto više o Tebi.” 

 

            “Ja te neću čekati, jer Ja te nikada nisam napuštao. Ja sam uvijek sa tobom, i ti to znaš.”
“Ne, Gospode! Molim Te čekaj me. Ako Te ne mogu naći u crkvi, otići ću u Muslimansku. Otkrit ću tko si Ti, i doći ću Tebi.”

 

“Ti  nikada ne možeš doći do Mene, niti Me ikada možeš napustiti, jer mi smo Jedno.”
“Ne, Gospode! Kako je to moguće? Ja ne znam ništa o Tebi. Otići ću u Hindu Temple (Hram). Naučiću sve o Tebi, a onda ću  Te slaviti i obožavati.
Gospodin se nasmijao i reče, “Ti si kao knjiga sa praznim stranicama. Ti ne sadržiš ni jednu crtu, riječ ili sliku. Možeš otići kod  Kršćana, i oni će pisati u tvojoj knjizi, njihove priče o Meni. Možeš otići kod Muslimana, i oni će napisati njihove priče o Meni u tvoju knjigu. Hindusi će također imati nešto o Meni  napisati u tvoju knjigu.”

“Počni svaki dan svoga života, koji je kao prazna stranica u tvojoj knjizi, sa Ljubavlju, Istinom, Mirom, Nenasiljem i Ispravnim Delovanjem, tada će tvoja priča o Bogu biti istinita!”

               “Dakle  i ti možš da postaneš pisac, jer si Me danas sreo. Tako da možeš napisati svoju osobnu priču o Meni u tvojoj knjizi, koja  sadrži samo prazne stranice u ovome momentu. Ako Me zamoliš, Ja ću ti pomoći da napišeš svoju knjigu.”
Čovjek je shvatio i razumio da je zaista govorio sa Bogom i zamoli Boga, “Da, molim Te pomozi mi  započeti sa pisanjem moje knjige!”

Bog dade čovjeku debelu knjigu sa neispisanim, praznim listovima. Čovjek okrete stranice, i vide da na vrhu svake stranice bjehu ispisane iste riječi, koje su se stalno ponavljale.

    Bog reče, „Zamoli Me za pomoć i počni svaki dan svoga života, koji je kao prazna stranica u tvojoj knjizi, sa Ljubavlju, Istinom, Mirom, Nenasiljem i Ispravnim Djelovanjem. Tada će, svaka tvoja priča o Meni biti istinita!“
Ujutro, čovjek je primio Kršćanina. Zamolio ga je da uđe unutra, ponudio mu je čaj i kolače i pažljivo je slušao sve što mu je Kršćanin govorio o Bogu. Sa Ljubavlju i Mirom, čovjek ja ispratio gosta, i rekao da on može doći u njegov dom kada god bude želio. Musliman je također bio primljen sa Ljubavlju. Čovjek ga je ponudio sa čajem i kolačima, i pažljivo slušao sve što mu je Musliman govorio o Bogu.

 

Sa pažnjom i Ljubavlju, čovjek je ispratio i njega također mu rekao, da je on uvijek dobro došao u njegovo skromno dweling (boravište).
Kad je Hindus došao, čovjek ga je primio sa ljubaznim osmjehom, i ponudio mu snacks (zakusku) i piće. Pažljivo je slušao sve što mu je Hindus govorio o Bogu. I ponovo u Miru i pažnji, čovjek je ispratio trećega gosta, i rekao mu da se može osjećati slobodnim da ga posjeti kada god to zaželi.

Na kraju dana, čovjek je otvorio svoju knjigu sa praznim stranicama, i počeo pisati svoju priču o Bogu.
„Bog koga sam video u mom snu i Bogovi, o kojima sam čuo iz razgovora sa Kršćaninom, Muslimanom i Hindusom, imaju nešto zajedničko.
To je – Ljubav, Istina, Mir, Nenasilje i Ispravno Djelovanje.
I čovjek je završio svoju prvu priču o Bogu sa zaključkom; „Postoji samo Jedan Bog, i On je sveprisutan!“