 | ||
Prije svega bijaše seks. Pa zametak, beba i onda čovjek. Ti, ja, on, ona - mi. Oči kojima upravo gledamo ekran posljedica su tjelesnog sjedinjenja naših roditelja. Sva naša biologija nastala je iz intimnog kontakta njihovih dvaju tijela. Mada je seksualnost izvor našeg tjelesnog postojanja, rijetki su oni kojima je seks prirodna i spontana manifestacija života. Počevši od kućnog odgoja, preko ranih eksperimentiranja pa sve do zrelih odnosa, svatko od nas u sebi nosi svoj jedinstveni uzorak tjelesno-seksualnih iskustava. Neka od tih iskustava su bila traumatična, a neka ugodna. Neka su sliku suprotnog spola ocrnila, a neka uzdigla. "Većina nas", navodi Stephen Wolinsky u svojoj knjizi The way of the Human (Put čovjeka), "zbog društvene uvjetovanosti tijelo, um i duh doživljava odvojenima". Ova odvojenost čini da te 'dijelove sebe' različito vrednujemo - um je važniji od tijela ili pak duh je važniji od uma. Na ovaj način neki dijelovi nas su 'prognani', omalovaženi i na taj način postaju prijetnja ostalim, 'važnijim', 'uzvišenijim' dijelovima nas.
|
bglavac
edin.kecanovic
