To što smo ponekad tužni, to je sasvim prirodna stvar. Iskazati tugu, to je snaga, kao i svako iskazivanje što je. Snaga. Sve pretvoriti u snagu, to je vještina.

Kakve god primjese i smjese u emocijama bile, sve se one svode na prasmjesu koju čini ljubav a i strah. MRKVA I BATINA. RAJ. Koja je od te dvije bila prva: kokoš ili jaje? Pojma nemam. Koristi imamo i od jedne i od druge. Odnosi li se truga na još nešto, osim na ne i na hvala, na urečen rastanak bez htijenja kako je rekao pjesnik, trenutno mi ne pada na pamet. Nešto mi se čini kao da je sve proizišlo baš iz te dvije. Ne čini li se i tebi.

Poteklo iz ljubavi i iz straha. Pa i tuga. A opet, tuga je samo nemogućnost opraštanja. Iz ljubavi ili iz straha. Težina rastanka sa jednim ili sa drugim. Svi su rastanci tužni, neka takav bude i naš svaki rastanak sa bilo čim. Sasvim prirodna stvar. DA. Neka bude samo jedna neriješena stvar koja slijedom nekih drugih trenutaka nalazi svoju ravnotežu. Iš tugo, iš... Neki drugi trenuci dolaze.