Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
454
OD 14.01.2018.PUTA
PISMO VESNI KRMPOTIĆ
DRAGA VESNA 24.O9.O9 Lijepo jutro,netko me zove na mamin grob.Muž spreman, da me vozi...za čudo.Na groblju prodavačica cvijeća draga žena, kao i njen suprug,neki blagi ljudi.Prije dosta godina" izgubili" su sina, da mu budu "bliže"kupuju kuću na samom groblju...ali danas nikog nema,sve otvoreno...razgledavam šta ću kupiti, kad evo nje...kažem "mogli smo Vam sve pobrati...a ona će :" ne možete sve,uvijek još dosta ostane, nimalo zabrinuta za svoju imovinu...smijemo se i nekako razumijemo.Pohvalim njenu kosu,kao vijenac oko glaveali. Suprug nervozno šeće-čeka..osjećam njegovu nelagodu na grobljima.Kupujem ljubičaste lampaše i aranžman od umjetnog cvijeća i stalno gledam narukvicu kakvu i sama imam na ruci "SVI SVETI"recimo....Zove me neodoljivo..kupujem 10 kn...mislim,već ću je nekom pokloniti, kad dođe vrijeme...Na grobu moje mame,nekako uvijek ispadne , da prvo uređujem zapušteni susjedni grob...treba pobrati korov i upaliti svijeću...Na grobu ovalni email,drži se samo još jednim čavlićem ,piše da ovdje počova RUDOLF VODOPIJA rođen 4. 8. 32..samo 10 godina mlađi od mene, ali isti datum...i neka BISERKA, 38 G.,prezime se raspalo kad i križ, a plastična slova skupljam u neku teglu...neka su zajedno...palim svijeću...Nakon toga "obreda"prelazim na mamin grob u kamenu...Suprug strpljivo gleda šta radim ,ali ni ja neznam zašto uređujem "tuđi" grob.Pozdravljam sve u "našem "grobu i sve na svim grobljima svijeta i ne samo na grobljima , ma gdje da su pokopani, kao "neznani junaci.Na latice umjetnog cvijeća pišem poruke "NJIMA" VOLIM VAS seka.Suprug odlazi,a ja "tepam",kad već nisam za života, ali odnekud znam , da me vole.Odjednom čujem se, da pjevam maminu pjesmu "Ima jedna duga cesta,koja vodi sve do raja , to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi"...Pjevala bi i dalje , ali me muž čeka tamo negdje.Pozdravljam se, ljubim kameni spomenik...odlazim.Prepuna sam neke radosti...Zaustavimo se karaj placa,na kratko-5 min..Ja na jednu ..on na drugu stranu..Dolazim do auta , a "PAUK" stavlja "OKOVE" na naše kotače..Molim mladog agesivnog čovjeka...ali on je neumoljiv. 1000kn kazna...Kažem , da sam konačno nakon dvije godine izašla iz kuće, da je suprug već star itd ...Nema milosti....Odjednom govori ..".odite ga tražiti, ja ću pričekati."...Trčim ko luda...evo i muža...Suprug se obraća.. drugom u autu...Nešto se smiju...a ja kraj auta...suze same teku...Mislim ovo je nepravda, ali i neko poravnanje...ne bunim se samo plačem.Odjednom, skidaju OKOVE....nema čak ni kazne....suprug kaže ...".smilio im se tvoj tihi plač"...Mislim.. TAMO sam pjevala , a TU plačem...O Bože...Kod kuće uobičajeno. Kad oko 17 sati sjevne mi , da imate promociju u 18.h...luda trka,gdje mi je roba ,šta obući,hoću li stići...Neugodno mi je kasniti,radje dolazim ranije... Do grada treba mi 45min tramvajem...Čupam knjigu "BAGAVATAR" , naravno ona je ispod ...nedohvatljiva....uporna sam...Imam ju ...Jurim...Moji me gledaju i znaju , da sam takva neuračunjiva...Dolazim na vrijeme...hvala BOGU Vidim potpisujete "svoje " knjige...Kupujem "Avatar" i obje nudim na potpis.Odjednom vidim sebe, kako Vam u ruku guram KRUNICU, koju sam kupila za neznam koga, jer tog dana do 17sati niste bili u mojim mislima...Stavljate ju na ruku trenutak gledate, mislim , da tražite Sai Babu...pa kažem ...nema GA...ali to je isto...Samo se blago smiješite i potpisujete...dođe mi, da Vas zagrlim, ali nekako se ne usudim , iako to drugi rade...Poslije sam postavila nekoliko pitanja, za koje sam tek kasnije mislila , da nisam trebala , ali tog časa "sam morala" i tako Vas stavila u neku kratku nedoumicu...ili mi se tako činilo....Žao mi je zbog toga...Nakon predavanja svi Vam ponovo prilaze... iz daljine samo Vas promatram..Oka nemogu skinuti..Mene samo VI zanimate...Tako sam i u pitanju rekla...neznam Tko me tjerao , da govorim, kad je trebalo ŠUTJETI i biti ZAHVALAN. Odlazim natraške,gledajući Vas ,sa žalom u srcu, zašto Vas nisam zagrlila , kad mi je dana prilika...Ko zna kad opet...ili poljubila ruku, kako sam Vam jednom obećala u emailu...ali nisam ....a znam, da sam nešto propustila...Odlazom tužna. Kod kuće uzimam ponovo "BAGAVATAR" IZ 1990g i ponovo ju čitam.Ponovo putujem s Vama u Indiju , sjedalo kraj Vas je prazno , kofer je ostao u Rimu... Upoznajem Asju,Gopi,Karen,Janet i druge...tek sam na 67-oj str. ponovnog čitanja.Neznam zašto čitam istu knjigu , a ne novu, ali tako je.Mene Baba zanima kroz Vaše iskustvo...nemoram nikuda ići, uzmen Vašu knjigu i idem...Ovo je opširan opis DANA SUSRETA S VAMA..tako je bilo s moje strane viđenja....Oprostite na opširnosti ...VOLIM VAS,kao i mnogi.Pozdrav
bglavac
edin.kecanovic
