Često se uhvatimo u sadašnjosti kako ili živimo u uspomenama - odnosno od prošlosti, ili pak strahujemo za svoje sutra i sutra onih koje volimo - strahujemo od budućnosti. U tom svojem gubljenju vremena zaboravljamo osnovno, živjeti!

Zaboravljamo da su oni koji volimo upravo sada tu oko nas i s nama i da vrijeme treba provesti na način da im damo znati da su od nas voljeni. Živimo dan u kojemu jesmo. Živimo život koji nam je dan. Volimo ljude koji su nam povjereni pa nam vrijeme neće odlaziti u vjetar, a sami se nećemo osjećati prazno.

Elfrida Matuč-Mahulja/Krk