Pozitivna verzija zlatnog pravila otprilike govori o tome da ne činimo drugome ono što ne bi htjeli da drugi čine nama. Poštovanje određenih vrijednosti važilo je oduvjek i u svim društvima. Poštovanje određenih vrijednosti, to su vrline.

 

Postoje zapisane mnoge mudre riječi, mnoge mudre misli pripisivane svecima, mudracima, bogovima....Te mudre misli, od misli su prerasle u pravila ponašanja, nastojanjima su dobile energiju, vrijednosti koje čine razliku između civiliziranog društva i čopora ljudi. One čine čovjeka čovjekom. Da bi čovjek bio čovjekom ne treba mu odobrenje Neba. Ne trebaju mu beskonačne filozofske rasprave, ne treba mu doživotna potraga, ne treba mu previše pameti a ni pametovanja. Biti čovjekom, to može svatko. Primjenjujući zlatno pravilo.

 

Naravno, ne uvijek. Jer bi u tom slučaju snizili vlastiti energetski potencijal opstanka. Ponekad treba upotrijebiti nešto što se zove ispravno reagiranje, ponekad treba biti spontan i prilagođen sebi ali i situaciji, no u načelu, zlatno pravilo, zlata vrijedi. Poštovanje zlatnog pravila dovodi život na razinu radosti.

 

Sretnete li nekoga koji se ponaša sukladno zakonu zlatnog pravila, osjetiti ćete ugodu koju pruža druženje sa takvom osobom. Oni uče, rade, trude se i daju. Prema sebi, prema drugima, prema svemu. Koliko mogu i znaju. I te energije im se vraćaju. Vrlo se malo radosti nalazi u obuzdanoj, kontroliranoj aktivnosti. Takve osobe teško ističu svoje vrline i spriječene su u slobodnoj primjeni zlatnog pravila. To onemogućuje pravilnu razmjenu, pravilan protok energije, a razmjena energija u smislu davanja, najbolji je energetski punjač, ona pridonosi kvaliteti i kvantiteti energija čovjeka.

 

Radosna primjena zlatnog pravila, to je neiscrpan izvor energije. Užitak i zadovoljstvo ne dolaze iz nemoralnog života. Iz takvog života u konačnici dolazi praznina. Užitak i zadovoljstvo dolaze iz radosnog srca. Oni izviru iz svijetle strane postojanja čovjeka, one izviru iz njegovih vrlina. Svi se prema nama odnose na način na koji se mi odnosimo prema njima. To je prirodni zakon ravnoteže, to je sklad otpora i otpornosti.

 

Tom će zakonu pridonijeti zanemarivanje osobnih dobitaka. Oni će se jednostavno pojaviti davanjem. Jer sve što posijemo, ali i način na koji to posijemo,  upravo to ćemo žeti. I to su naši osobni dobici. Kako god, pokušajte biti dobri, pokušajmo biti dobri.