Za mnoge pojedince koji u svom osobnom razvoju još uvijek nisu dosegli tzv. „Razinu ORP“ (osvijestiti -  razumjeti – promijeniti), najveća prepreka prema eventualnim željenim promjenama njih ili njihove okoline, su baš oni sami.

U situaciji kada većinu vanjskih događanja primaju kao neku neumitnu datost viših sila ili prirode kao cjeline, taloženje vlastitih osjećaja nemoći i besmislenosti, tada se javlja kao logična posljedica. Konačni rezultat takvog kolopleta razočarenja i nemogućnosti postizavanja željenih promjena, u pravilu i  skoro bez izuzetka, vodi uvijek istome cilju. Vodi k samourušavanju supersloženog energetskog sustava, poznatijeg kao osobno polje čovjeka. Da li se pojavnosti ili manifestacije takvog procesa očituju kao bolesna fiziološka ili psihološka stanja, od najmanjeg je značaja. 

Sa svoje strane, tragičnost takvih događanja - ako u prirodi uopće postoji išta što bi se moglo podvesti pod takav pojam - nije, međutim, potrošena u činu postojanja nesretne i nezadovoljne jedinke. Zbog notorne interakcijske povezanosti jedinke i njene okoline, takav „intonacijski ton“ i te kako je u stanju „kontaminirati“ mnogo šire dosege i mnogo više razne negoli su to individualne ljudske egzistencije.

U fazi koja se potom doseže i koja postaje modelom i načinom razmišljanja sve većeg i već broja ljudskih individualnosti, stanje, u fizici polja prepoznato kao „kritična masa nesklada ili inherencije“, postaje obrascem čijem je utjecaju skoro nemoguće izbjeći.

Što je tada moguće učiniti u smjeru izbjegavanja takvih „stupica grupe“, i nisu li takvi eventualni pokušaji unaprijed osuđeni na propast? Baviti se „duhovnim tehnikama“ i čekati da se kao njihova posljedica konačno dosegne ta magična „ORP-razina“?

I takvo što je moguće. Ali, na žalost, i za mnoge predaleko u budućnosti.

U tom cilju, uz apsolutno uvažavanje činjenice da većina „problema“ nastaje kao posljedica osobnih misli, zaključaka, pogleda na svijet i stavova, moguće je korištenje prečice na namjeravanom putu.

Moguće je već na razini uma, kao svojevrsnog slikara koji sve ulazne slike kolorira samo njemu pripadajućom paletom boja, ponuditi neke od temeljenih opeka buduće promjene.

Bez obzira na to što je svaka od tih opeka u mojoj knjizi „Energoterapija“ našla svoje mjesto u poglavlju rezerviranom za način rada na situaciji/mreži, svaka od njih pojedinačno i bez imalo dileme može se primijeniti i na netom spominjano područje.

Bez obzira što se one u prethodnom slučaju pojavljuju u ulozi svojevrsnih katalizatora željenog procesa, zahvaljujući činjenici da je svaka od njih i svojevrsna „informacijska jedinica“, postaje moguće njihovo korištenje i za promjenu „ja jesam zgrada visoka milijun godina“.

Sve u svemu, pokazuje se nepotrebnim naglašavati kako će svaki novo prihvaćeni ulazni podatak, već po jednostavnoj logici stvari promijeniti njihovog primatelja. A kada on bude promijenjen, biti će promijenjene i emanacije koje, zadržavajući dio njih u sebi, jednako šalje i u svoju okolinu.

Stoga - i bez imalo zadnje namjere samoreklamerstva u nuđenju spomenutog teksta - ne preostaje mi ništa drugo doli pozvati na njihovo upoznavanje ili ponovno čitanje.

U tom cilju, tek podsjećam kako se radi o dvanaestak njih. I, dakako, uz napomenu, kako ih zbog njihovog obima nije moguće obraditi u jednom zaokruženom tekstu. Stoga će, kao takve, i uz minimalne izmjene, one biti prezentirane i u tekstu koji će uslijediti u nastavcima.

Dotad, podsjetimo se, riječ je o:

1.      Svijest o vlastitoj sposobnosti kreacije

2.      Svjesnost o događanjima

3.      Ljubav

4.      Otvaranje i prihvaćanje

5.      Intuicija i vodstvo

6.      Životni cilj i samoočitovanje

7.      Neodlučnost

8.      Poslovi i aktivnosti

9.      Grižnja savjesti

10.    Oprost

11.    Sinergija i sinkronicitet

12.    Negacije i afirmacije

 

I konačno, završna napomena. Za svaku od njih vrijedi pravilo da se mogu javiti u oba osnovna polaritetna oblika, i, definitivno, rijetko kada izolirana od dijela drugih.

SCM