SVIJET BI BEZ PRIJATELJSTVA BIO TUŽAN I RUŽAN
Piše Nina ORLOVIĆ RADIĆ
»Jednostavno, što god mu kažem ne sluša. Ustvari sluša, ali ga ne zanima ni što mislim ni što kažem. Tjera po svome i svaku priču zaključuje riječima »ma što ti znaš«. Sluša i čini samo ono što mu savjetuju prijatelji, a prema roditeljima i svim starijima od trideset ponaša se kao da ništa ne znaju i kao da su rođeni prije potopa. Prijatelji su mu definitivno najvažniji na svijetu. Za njih bi učinio ama baš sve. Njihova je riječ zakon«, slušam se kako se, poput stare i pokvarene ploče, svima koji me žele slušati, tužim na sinovo ponašanje. Priznala ili ne, ljuti me što su mu prijatelji važniji od mame. Tim više što bih mu ponekad i sama rado bila prijateljica.
- To je greška!, kaže Sanja Randić, sociologinja iz Rijeke, objašnjavajući da »mama mora biti mama«. Naime, mnogi roditelji, da bi se približili djetetu, žele biti njegovi prijatelji, što nije ispravni put. Granice između djeteta i roditelja mogu biti fleksibilne i pune kompromisa, no one definitivno moraju postojati. Prijatelji roditelja moraju biti njihovi vršnjaci, osobe sličnih pogleda i razmišljanja, dok djeca trebaju »plivati« među svojom generacijom, veli Randić napominjući da je nastojanje da se bude djetetov prijatelj - sebično. Oni, naime, sami moraju birati svoje prijatelje.
Tinejdžerima su prijatelji najvažniji na svijetu
- U tinejdžersko doba prijatelji su odista najvažniji na svijetu. To je vrijeme kada se mladi pronalaze i formiraju. Buntovni su, što im godine i dozvoljavaju, puni vjere u ljude i budućnost. S školskim prijateljima ili onima iz ulice dijele svoju intimu i tajne - od školskih problema, tuge i zlovolje zbog prištića na licu, nerazumijevanja i prigovaranja starije braće i roditelja do neshvaćene i problematične prve ljubavi i slično, objašnjava Randić dodajući da je prijateljstvo u mladenačkoj dobi, odnosno u doba odrastanja, najvažnije. No, prepustiti djetetu izbor prijatelja ne bi za roditelje smjela biti definitivna i gotova stvar.
- Bez obzira na to koliko se vašem djetetu određeni prijatelj čini cool ili frajer i dobro utječe na njega, vrlo je važno imati sve pod kontrolom, što se kaže, na oku. To dakako ne znači da imate pravo maltretirati vlastito dijete i neprekidno ga kao policajac nadzirati, no trebate znati u kojem se društvu kreće i tko su mu prijatelji. U prilog tome govori najčešće spominjana i upotrebljavana rečenica, barem kada je riječ o odgoju: »Takav je jer je upao u loše društvo«, veli Randić.
U mladosti želimo biti netko drugi
I dok su mladima prijatelji od iznimne važnosti i postavljeni visoko na pijedestalu, s godinama se taj značaj gubi.
- Čovjek je društveno biće i potreba za prijateljem je konstantna. Međutim, prijateljstvo u mlađoj dobi vezano je uz formiranje osobnosti, odnosno za doba odrastanja, kada se uspoređuje s ostalima, dok u zreloj dobi, kada su stavovi već formirani i kada su spoznate vlastite granice, ono je manje važno, veli Randić pojašnjavajući da je zreloj osobi najveća umjetnost i kvaliteta života - život sam sa sobom, dok je mladima prijatelj -vlastito ogledalo, odnosno netko s kime se uspoređuju i često netko tko bi željeli biti.
- U mladosti, često nezadovoljni sobom, želimo biti netko drugi. Stoga se dogodi da su čitave generacije mladih ljudi vrlo slične - jednako se odijevaju, imaju iste frizure, stavove, slušaju istu glazbu… kao mali klonovi jer je lakše i jednostavnije uklopiti se u mase i okvire. U takvim generacijama samo veoma snažne individue uspijevaju biti svoje, drugačije, ekstremnije…
Muško-ženska prijateljstva
Zanimalo nas je mogu li prijateljstva trajati zauvijek i mogu li muškarac i žena biti prijatelji? Zna se dogodi da nekog prijatelja ne vidimo trideset godina pa kad ga slučajno sretnemo, u roku pet minuta uspostavimo staro prijateljstvo.
- Sigurno je da prava prijateljstva mogu potrajati čitav život. Međutim, ona su nekad jačeg, a nekad slabijeg intenziteta. To što se nekog ne vidi i ne čuje svaki dan ne znači da ga se manje voli i osjeća. Prijatelji se nose u srcu i to su u pravilu oni ljudi zbog kojih bismo »išli glavom kroz zid« i zbog kojih bismo sve, neovisno o vlastitom uvjerenju ili komforu, s lakoćom učinili.
Često se dogodi da zbog životnih okolnosti veza pukne. Prijatelja iz školske klupe niste vidjeli desetljećima i onda se odjednom pojavi, a povijest se brzinom munje vrati. Neki ljudi, bez obzira na godine i udaljenost, uvijek ostaju u sjećanju jer su obilježili jedno vaše životno doba. Kada ih sretnete, ponovno se vratite u vrijeme mladenačkih druženja i svaki razgovor počinjete s trenutkom kada je nastao prekid, objašnjava Radnić te dodaje da ne vjeruje u muško-ženska prijateljstva. Smatra da ona ponekad i samo na neko vrijeme mogu funkcionirati.
- Muško-ženska prijateljstva? Znam da mogu funkcionirati, ali se kod takvih odnosa jako mora voditi računa da se ne prijeđe granica. Naime, u trenutku kada jedna strana postane svjesna osobe suprotnog spola, prijateljstvo postaje prošlost. Naime, iz takvog se odnosa apsolutno mora izbaciti bilo kakva primisao, pa čak i aluzija na spolnost i seksualnost, što je prilično teško. Jer, u trenutku kada i samo pomislite »kako je zgodan/zgodna«, prijateljstvo je na kušnji, i to više nije onaj stari odnos. U prijateljskom odnosu dva spola neprestano treba biti na oprezu i nikada se ne smije dovesti u situaciju da se na nju ili njega gleda kao na osobu suprotnog spola. To iziskuje veliki napor, zaključuje Randić.
Po svemu sudeći, svijet bez prijatelja ne bi se prestao vrtjeti, ali bi zasigurno bio daleko tužnije i usamljenije mjesto. Prijatelji su osobe koje nam upotpunjuju život čineći ga kvalitetnijim. Jednu od ljepših izreka o smislu prijateljstva izrekao je Albert Camus: »Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj«.
bglavac
edin.kecanovic
