Sama riječ "umišljenost" potječe od "u misli". Vjerujemo li da nečiji život (ili smrt) ovisi o našim mislima, a ne o životnoj priči i okolnostima te druge osobe, onda si uistinu pridajemo nadrealne moći. Time si zapravo ne pomažemo (self-help), već samo zatvaramo svoju prividnu moć unutar zadanih okvira, stavljamo svoj um u zatvor, pod nadzor policije misli.

Policija misli nije ništa drugo nego glas super-ega, glas morala i pravila ponašanja čiji su temelji udareni kroz odgoj, a zatim nadograđeni kroz naputke duhovnih učitelja, savjetnika, self-help priručnika. To ne znači da su svi ti napuci loši i da ih treba što prije baciti u smeće ili ih sasvim ignorirati. Oni kriju djeliće istine, ali ne i pravila ili formule. Naravno da se bolje osjećamo i ljepše zračimo kada mislimo pozitivno. Naravno da nam godi dubinski se odmoriti, biti bez misli u prirodi ili u meditaciji. Naravno da smo zadovoljniji sobom kad nas ne frustrira pomisao na nečiji novi Lamborghini.

No, ako je 'nepoželjna misao' tu, ona je od nekud nastala i nešto nam govori o nama. Odbacujući je, propuštamo priliku da nas odvede do dubljih slojeva našeg bića gdje možemo osvijestiti svoje potisnute strahove, slabosti ili probleme. A njih će, u većoj ili manjoj mjeri, uvijek biti. Kad ih ne bi bilo, onda ne bismo mogli ni napredovati. Ako je cilj našeg osobnog razvoja "stalno biti sretan" i ako stremimo u tom smjeru korigirajući si vlastite misli, nećemo daleko dogurati.

'Usavršavajući' svoj um mentalnim zabranama, činimo ga kritičnim, nefleksibilnim i nekreativnim. Ako nemamo pravo na slobodan tijek misli u svojoj glavi, kakvu slobodu uopće možemo imati? Kako razviti ideju koja je zanimljiva i inovativna ako se ne usudimo razmišljati drugačije od onog kako su nas podučili?

Ako čitamo literaturu koja tumači kako "pravilno razmišljati", ne smijemo zaboraviti da su to napisali obični ljudi koje povremeno također, baš kao i sve nas, muče obični problemi. Ako njihove naputke usvojimo doslovno, to znači da ih postavljamo na povišen položaj u odnosu na sebe i tako jačamo svoju policiju misli. Ono što jedni s drugima možemo podijeliti je poticaj na drugačiji doživljaj sebe i svijeta, a ne definicija, pravilo, formula ili zacrtan put. S umom slobodnim od policije misli imamo priliku za razvijanje svoje vlastite individualnosti i kreativnosti.

www.poticaj.net