U malom njemačkom gradiću Husumu, na obali Sjevernog mora, na točki zemaljske kugle gdje bi se čovjek tome najmanje nadao, ovih je dana skinut veo s jedne od brojnih tajni vezanih uz ime Nikole Tesle.
Riječ je o jedinom umjetničkom portretu za koji je slavni znanstvenik sam pozirao i čijem je izlaganju 1916. u New Yorku dao svoj blagoslov. Kako je pripadala Teslinu njujorškom društvenom krugu, tu je povlasticu dobila grofica Vilma Lwoff-Parlaghy. Ulje na platnu bilo je dio njezina ciklusa portreta “Manhattan Hall of Fame”.
Teslino svjetlo za sliku
Gospodar elektriciteta i otac električnog svjetla Tesla sam je postavio rasvjetu pod kojom je pozirao i dao uputu o osvjetljavanju portreta plavim svjetlom, zbog čega je slika ostala upamćena kao “Plavi portret”. Lice ovjekovječeno kistom grofice Lwoff-Parlaghy objavljeno je i na naslovnici magazina Time u povodu Teslina 75. rođendana u srpnju 1931., ali samo kao crno-bijela fotografija portreta za koji svijet već tada nije znao gdje je. Trećeg ožujka ove godine javnosti ga je predstavio Sven-Hinrich Siemers, direktor Muzeja Sjevernog mora (Nordsee Museum) u Husumu, najavivši za kraj ovog mjeseca i otvorenje izložbe u koju će biti uvršten portret kojem desetljeća ležanja u skladištu nisu pričinila veću štetu, a restauracija ga je samo osvježila.
Svaki trag Teslinu “Plavom portretu” izgubio se 1924., kada je nakon slikaričine smrti njezina ostavština rasprodana na aukciji u New Yorku.
Otkriven još 1991.
Zapravo, čini se kako slavnu sliku, unatoč brojnosti tragača za Teslinim relikvijama, nitko ozbiljno nije ni tražio. Jer ime kupca putokaz je ravno prema Husumu. To je bio Ludwig Nissen, grofičin prijatelj i mecena, bogati trgovac dijamantima koji je umro u New Yorku 26. listopada te iste godine u kojoj je kupio Teslin portret. Djece nije imao, a njegova udovica, Amerikanka, umrla je 1930. Međutim, Nissen je još za života sve svoje bogatstvo namijenio svojem rodnom mjestu Husumu, osnovavši zakladu sa svrhom gradnje mjesnog doma u kojem će biti škola, knjižnica, muzej i galerija. Nakon dolaska nacista na vlast, dobar dio tog novca zaplijenila je američka vlada, a dijela su se dočepali i nacisti, rekao nam je neki dan gospodin Siemers telefonom iz Husuma. Ipak, ostalo je dovoljno za gradnju Nissenove kuće (Nissenhaus) koja je otvorena 1937. i u kojoj je danas smješten Nordsee Museum.
U katalogu Nissenove ostavštine Teslin je portret bio zaveden kao “Portret muškarca” čiji je identitet novim vlasnicima zbirke bio nepoznat. Sve do 1991. kada je zbirku, na poziv tadašnje uprave muzeja, pregledao povjesničar umjetnosti Cornelius Steckner te portretiranom gospodinu vratio njegovo ime.
Poduzetni direktor muzeja
No tek je današnji poduzetni direktor muzeja, došavši na to mjesto na početku ove godine, odlučio Teslinim imenom skrenuti pozornost na svoj mali muzej i grad. Vjerovao je da će Teslino ime smjesta odriješiti sponzorsku vreću najvećeg njemačkog distributera električne energije, ali na razumijevanje je, kako kaže, naišao tek u regionalnoj elektrodistribuciji.
Iznos je bio manji nego što se nadao, a pritom je naučio da Tesla u Njemačkoj i nije baš toliko poznato i slavno ime. Ipak, nakon objavljivanja otkrića dobio je mnogo poziva sa svih strana svijeta, a bilo je dosta i onih osoba koje su, kaže, imale prilično “ezoterične” ideje o budućoj sudbini Teslina portreta.
Najljepše u cijeloj priči je zapravo to križanje putova troje neobičnih ljudi i njihova traganja za snovima: pronalazačkoga genija, umjetnosti sklone grofice i milijunaša koji je svoje bogatstvo odlučio vratiti mjestu svojeg rođenja. Nissen se rodio 1855. kao šesto dijete jednog užara u Husumu koji je tada još pripadao Danskoj. U Ameriku je otplovio već kao 16-godišnjak.
U klasičnoj maniri američkog sna novi je život počeo kao čistač cipela, pa perač suđa, konobar, krčmar... Već 1881. postao je poslovni partner draguljaru Schillingu iz Hamburga, a 1895. već je bio predsjednik komore svih njujorških draguljara s vlastitim uredom na Petoj aveniji.
Posjetivši staru domovinu tek nakon Prvog svjetskog rata, iz susreta s bijedom koju je ondje tada zatekao rodila se odluka o vraćanju bogatstva u Husum. Čini se da je Teslin portret završio baš u pravim rukama i da je mali Husum po svojem velikodušnom sinu Nissenu baš zaslužio da ga danas na karti svijeta osvijetli čudesno Teslino plavo svjetlo.
Riječ je o jedinom umjetničkom portretu za koji je slavni znanstvenik sam pozirao i čijem je izlaganju 1916. u New Yorku dao svoj blagoslov. Kako je pripadala Teslinu njujorškom društvenom krugu, tu je povlasticu dobila grofica Vilma Lwoff-Parlaghy. Ulje na platnu bilo je dio njezina ciklusa portreta “Manhattan Hall of Fame”.
Teslino svjetlo za sliku
Gospodar elektriciteta i otac električnog svjetla Tesla sam je postavio rasvjetu pod kojom je pozirao i dao uputu o osvjetljavanju portreta plavim svjetlom, zbog čega je slika ostala upamćena kao “Plavi portret”. Lice ovjekovječeno kistom grofice Lwoff-Parlaghy objavljeno je i na naslovnici magazina Time u povodu Teslina 75. rođendana u srpnju 1931., ali samo kao crno-bijela fotografija portreta za koji svijet već tada nije znao gdje je. Trećeg ožujka ove godine javnosti ga je predstavio Sven-Hinrich Siemers, direktor Muzeja Sjevernog mora (Nordsee Museum) u Husumu, najavivši za kraj ovog mjeseca i otvorenje izložbe u koju će biti uvršten portret kojem desetljeća ležanja u skladištu nisu pričinila veću štetu, a restauracija ga je samo osvježila.
Svaki trag Teslinu “Plavom portretu” izgubio se 1924., kada je nakon slikaričine smrti njezina ostavština rasprodana na aukciji u New Yorku.
Otkriven još 1991.
Zapravo, čini se kako slavnu sliku, unatoč brojnosti tragača za Teslinim relikvijama, nitko ozbiljno nije ni tražio. Jer ime kupca putokaz je ravno prema Husumu. To je bio Ludwig Nissen, grofičin prijatelj i mecena, bogati trgovac dijamantima koji je umro u New Yorku 26. listopada te iste godine u kojoj je kupio Teslin portret. Djece nije imao, a njegova udovica, Amerikanka, umrla je 1930. Međutim, Nissen je još za života sve svoje bogatstvo namijenio svojem rodnom mjestu Husumu, osnovavši zakladu sa svrhom gradnje mjesnog doma u kojem će biti škola, knjižnica, muzej i galerija. Nakon dolaska nacista na vlast, dobar dio tog novca zaplijenila je američka vlada, a dijela su se dočepali i nacisti, rekao nam je neki dan gospodin Siemers telefonom iz Husuma. Ipak, ostalo je dovoljno za gradnju Nissenove kuće (Nissenhaus) koja je otvorena 1937. i u kojoj je danas smješten Nordsee Museum. U katalogu Nissenove ostavštine Teslin je portret bio zaveden kao “Portret muškarca” čiji je identitet novim vlasnicima zbirke bio nepoznat. Sve do 1991. kada je zbirku, na poziv tadašnje uprave muzeja, pregledao povjesničar umjetnosti Cornelius Steckner te portretiranom gospodinu vratio njegovo ime.
Poduzetni direktor muzeja
No tek je današnji poduzetni direktor muzeja, došavši na to mjesto na početku ove godine, odlučio Teslinim imenom skrenuti pozornost na svoj mali muzej i grad. Vjerovao je da će Teslino ime smjesta odriješiti sponzorsku vreću najvećeg njemačkog distributera električne energije, ali na razumijevanje je, kako kaže, naišao tek u regionalnoj elektrodistribuciji.
Iznos je bio manji nego što se nadao, a pritom je naučio da Tesla u Njemačkoj i nije baš toliko poznato i slavno ime. Ipak, nakon objavljivanja otkrića dobio je mnogo poziva sa svih strana svijeta, a bilo je dosta i onih osoba koje su, kaže, imale prilično “ezoterične” ideje o budućoj sudbini Teslina portreta.
Najljepše u cijeloj priči je zapravo to križanje putova troje neobičnih ljudi i njihova traganja za snovima: pronalazačkoga genija, umjetnosti sklone grofice i milijunaša koji je svoje bogatstvo odlučio vratiti mjestu svojeg rođenja. Nissen se rodio 1855. kao šesto dijete jednog užara u Husumu koji je tada još pripadao Danskoj. U Ameriku je otplovio već kao 16-godišnjak.
U klasičnoj maniri američkog sna novi je život počeo kao čistač cipela, pa perač suđa, konobar, krčmar... Već 1881. postao je poslovni partner draguljaru Schillingu iz Hamburga, a 1895. već je bio predsjednik komore svih njujorških draguljara s vlastitim uredom na Petoj aveniji.
Posjetivši staru domovinu tek nakon Prvog svjetskog rata, iz susreta s bijedom koju je ondje tada zatekao rodila se odluka o vraćanju bogatstva u Husum. Čini se da je Teslin portret završio baš u pravim rukama i da je mali Husum po svojem velikodušnom sinu Nissenu baš zaslužio da ga danas na karti svijeta osvijetli čudesno Teslino plavo svjetlo.
| Portreti Tesle i Edisona Ekscentrična princeza Vilma Lwoff-Parlaghy (1863. -1923.) rođena je u Mađarskoj, a već se u mladosti iskazala kao vrsna slikarica porteta. U Pragu se 1899. godine udala za ruskog princa Lwoffa, ali je njihov brak kratko trajao. Ipak, nakon rastave zadržala je titulu princeze, ali i suprugov novac pa je tako na godinu dobivala milijun dolara apanaže. Godine 1908. preselila se u New York gdje je u hotelu Plaza imala golem apartman koji je uključivao privatnu kapelicu i 14 soba te mnogobrojnu poslugu. Obožavala je životinje pa je njezin apartman bio pravi zoološki vrt u kojemu su mjesto našli psi, mačke, zamorci, dva mala aligatora, sova i medvjedić. Uz ekscentričnost, princeza je iskazivala i zavidan talent u portetiranju pa su joj, osim Nikole Tesle, pozirale mnoge slavne osobe toga doba uključujući i Teslina glavnog konkureta Thomasa Edisona. T. Rudež |
bglavac
edin.kecanovic
