'Vjerujem da se ljudska vrsta može duhovno razvijati oživljavanjem pradavne tradicije, koja je zakopana ispod materijalizma suvremenog svijeta', kaze on. Upravo je Jenkinsovo oštroumno i strpljivo istraživanje te tradicije prodrlo do bogatih temelja ispod materijalizma našeg vremena, i otkrilo drevno skriveno "blago", odnosno, GALAKSIJSKO PORAVNANJE koje ne čini samo srž majanskoga kalendara, već je i u samom sredistu Vedske kozmologije i raznih tradicija Staroga svijeta, uključujući Mitraizam, svetu arhitekturu, i grčku svetu geografiju. Pojedinosti svoje progresivne rekonstrukcije iznosi u dvije prekretničke knjige:
Maya Cosmogenesis 2012: The True Meaning of the Maya Calendar End Date (Majanska kozmogeneza: pravo značenje posljednjeg datuma u kalendaru Maya)
Galactic Alignment: The Transformation of Consciousness According to Mayan, Egyptian, and Vedic Traditions (Galaksijsko poravnanje: preobrazba svijesti prema majanskim, egipatskim i vedskim predajama).
Sredinom 1990-ih, tijekom istraživanja posljednjeg datuma 2012. u kalendaru Maya, Jenkins je dešifrirao ono što on naziva "galaksijskom kozmologijom" Maya. Shvatio je da su Maye razumjeli ciklus od dvadesetišest tisuća godina, poznat kao precesija ekvinocija, i mijenjanje Zemljine orijentacije prema galaksijskom središtu.
Drevne je Maye pronicanje u te zvjezdane pomake neizbježno dovelo do spoznaje da će se jednom u dalekoj budućnosti, u vrijeme solsticija u prosincu, Sunce poravnati sa sredistem Mliječnog puta, što se može vidjeti kao "nuklearna izbočina" između zvijezda Strijelac i Škorpion. Maye su galaksijsko središte dozivljavali kao utrobu "Velike majke” koja se neprestano obnavlja, te su poravnanje odredili posljednjim datumom u svojem kalendaru.
Jenkins je vješto kombinirao otkrića arheo-astronomije, ikonografije i etnografije, stapajući ih u izrazito suvislu sintezu. To mu je omogućilo oživljavanje rascjepkanog svjetonazora koji naziva "multidimenzionalnim". Ne zanima ga izmišljanje novog sustava, vec oživljavanje starog, takvog koji je zbog svojeg galaksijskog fokusa napredan na načine što ih suvremena znanost jedva može shvatiti.
Koristeći mitove, simbole, tekstove i glasove Pradavne tradicije, Jenkins kaže da je Pradavna tradicija po prirodi galaksijska, a galaksijsko je središte njezino orijentacijsko ishodište i transcendentalni izvor mudrosti sto je sadrži, a čini se da je sada spremna dramatično izići na pozornicu ljudske povijesti ... poput izgubljene Atlantidske dimenzije ljudske duse.'
Budući da astronomska karta prikazana u Jenkinsovim novijim djelima tako znakovito zadire u poravnanja i geodeziju mnogih svetih mjesta, ezoterična hermetična tvrdnja "kako gore, tako dolje" sad je razotkrivena činjenica. To je osobito točno za Izapu u Chiapasu, Meksiko.
To je mjesto koje nam daje kalendar 2012.', kaže Jenkins. 'Ovdje je u monumentalnu skulpturu šifrirana mudrost Maya o tome što za nas znači poravnanje 2012!,' Tri obredne skupine spomenika u Izapi sadrže "ostavštinu" za nase vrijeme, u smislu razumijevanja galaksijske kozmologije drevnih Maya. Jenkins skupinu kipova u Izapi tumači kao 'samim početkom tih spoznaja, a ondje ima mnogo toga što nam može pomoći da shvatimo što je nama, danas, suđeno da proživimo. Šifrirana je poruka svjedočanstvo o briljantnosti drevnih promatrača neba iz Izape.'
MiSLITI I ZNATI
Jenkinsovo naginjanje mistici nije previše vidljivo u njegovim novijim knjigama, koje su akademski stroge i dobro dokumentirane, bez nijekanja dubljih duhovnih istina. Prema njegovu mišljenju, 'intelekt nije protuslovan duhovnosti. U početku mojih istraživanja, kad se moje pisanje prebacilo s poezije i skladanja pjesama na publicistiku i istraživanja, osjećao sam da je izrazito važno biti jasan i koncizan u svojim otkrićima, uglavnom zato što se činilo da duhovni materijalizam u izdavaštvu razrjeđuje netaknutu ćistoću univerzalnih istina s kojima dolazi u doticaj. Metafore izvučene iz profane moderne kulture i novi izrazi, kovali su se za vječne istine... događalo se iskrivljavanje drevne mudrosti. Stoga sam odlučio svoj racionalni intelekt staviti u službu višeg intelekta, odnosno srca. Srce je doista veće od mozga. S takvim pristupom, Jenkinsov rad služi kao primjer sposobnosti da se pođe dalje od astronomije, i dublje zađe u metafiziku duhovne preobrazbe koja nas očekuje na putu prema galaksijskim vratima.
Galaksijska vrata, i njihovo značenje za nase vrijeme, u središtu su pozornosti knjige "Galactic Alignment” (Galaksijsko poravnanje). Kako se približavamo 2012. godini i posljednjem datumu u kalendaru Maya, jasno je da se spoznaje o završetku sadašnjeg doba, iznijete u mnogim svjetskim tekstovima mudraca stapaju, i Jenkins ih tumači u svojoj najnovijoj knjizi. Prema njegovim otkrićima, posljednji od četiri hinduska vremenska ciklusa, koji se zovu Yuge, završava u skladu s posljednjim datumom Maya, kao i Doba Riba.
Kršćanski milenarizam, u kojem je važna 2000. godina, također je iznenađujuce blizu galaksijskom poravnanju. Godina 2012. je astronomski definirano vrijeme, kad će se Sunce za zimskog solsticija poravnati sa središtem Mliječnog puta. Jenkins daje prikaz rada galaksijskog filozofa Olivera Reisera, da bi ponudio znanstveno tumačenje o tome kako se poravnavaju naš Sunčev sustav i galaksijska ravnina, te kakve bi mogle biti posljedice za život i svijest na Zemlji.
Neizbježno pitanje glasi: Znači li išta promjena našeg odnosa prema širem univerzumu?'. Jenkinsovo iščekivanje tog pitanja u potpunosti je razvijeno u knjizi Galactic Alignment, ali insistira i daje slijedeći odgovor na to pitanje: Ono što se sada događa bilo je u središtu mnogih, mnogih starih sustava i drevnih filozofija, u praktički svim svjetskim tradicijama. Ako naša vlastita civilizacija, uključujući naše znanstvene i religiozne vođe, ne vidi nikakvo značenje u tom stvarnom događaju, onda ostajemo sami, odvojeni od svjetskih tradicija koje su ga vidjele.
Profesor Jocelyn Godwin sa Sveučilista Colgate, i sam autor radova o ezoteričnim temama, smatra vrijednim istraživanje ciklusa od dvadesetišest tisuća godina (za koji je galaksijsko poravnanje "završni" dogadaj) u smislu da se otkrije njegovo značenje. On kaže: 'John Major Jenkins najučeniji je globalni glas u sve većem zboru teoretičara "galaksijskog centra". Ugradivši temu u kontekst pradavne tradicije, podiže je na novu razinu ozbiljnosti i uvjerenosti.
Jenkins naglašava da njegov rad ne zagovara novi "sustav" ili "model", već nudi rekonstrukciju izgubljenih spoznaja.
Napominje da se, retrospektivno, čini da je njegova nastojanja vodila početna inspiracija dobivena nakon vizije božice Zemlje. Osjeća da je "netko vukao konce iza scene" kako bi pridonio jasnoći njegova djela, koje se zapravo odnosi na ponovno rođenje svijeta. Kaže da mu se količina nerazumijevanja i pogrešne informiranosti u svijetu čini "nevjerojatno žalosnom" i da, više od svega, želi da njegov rad bude nadahnuće, da ljudima pomogne u stjecanju dubljeg razumijevanja drevnih poučavanja o ljudskoj preobrazbi.
POCETAK JE BLIZU!
U mnogim velikim svjetskim kulturama iz antičkih vremena, središte Mliječnog puta doživljavalo se kao krilo božice Velike majke, izvorište i središte vidljivih svjetova, te kao ultimativno sredstvo za naše obnavljanje na kraju povijesnog "poglavlja". Područje galaksijskog centra je, za Maye, bilo ishodište, ili mjesto rođenja.
Zbog toga je Jenkinsov doživljaj "ponovnog rođenja", s božicom koja daruje blagodati, bio posebno značajan, jer ga je izravno poveo u istraživanje koje je dovelo do razotkrivanja cjelokupne mitske građe povezane s astronomskim vremenom 2012. godine, kad ce se Sunce u utrobi Velike majke u sredistu Mliječnog puta ponovo roditi. Jenkins vjeruje da je osobito važno razumjeti da 2012. znaci proces poravnanja, te da se bilo kakva očekivanja ne bi trebala usredotočiti samo na jedan određeni dan.
Unatoč tome, 2012. je ušla u narodnu svijest i može se smatrati završetkom Velike Godine precesije, umiranja starog i rađanja novog, baš kao kod izmjene dana i noći, lunarnog mjeseca ili solarne godine. Naše precesijsko putovanje oko velikog kotača Zodijaka je razdoblje trudnoće čovječanstva od dvadesetišest tisuca godina, a vrijeme rodenja je 2012. Kao u svim počecima, novi život je svrha, ali uvijek postoji mogućnost nesrece ili katastrofe ako sve nije u skladu sa silom i važnošću "obreda zrelosti", poznatog kao rođenje.
Opiranje nasuprot prihvaćanju može dovesti do drukčijih rezultata.
Sasvim je prirodno da se pojavljuju pitanja o tome što Jenkins vidi na obzoru između sadasnjeg trenutka i 2012. godine. Jenkins oprezno odgovara: "Možda to nije popularno reći, ali istina je, kaže; cilj 2012-ta zapravo nije sama godina; riječ je o pomaku orijentiranom na proces. Riječ je o otvorenim vratima, o prilici koja se javlja jednom u precesijskom ciklusu da se priključimo galaksijskom izvoru života”.
Naglašava da postoje sile koje su već počele djelovati i vode nas kroz preobrazbu koja nije slična ničemu doživljenom u tisućljećima... Činjenica koja nas čini poniznima i otrežnjava nas jest, da smo pozvani stvarati, njegovati i pridonositi razvijanju nečega sto će cvjetati mnogo poslije nakon sto mi, kao pojedinci, umremo. Na kocki je veći životni val čovječanstva.' Podsjeća nas na pouku američkih domorodaca da treba gledati sedam generacija unaprijed ako želimo donositi mudre odluke, te predlaže da bi to trebala biti i naša vodeća maksima.
Što se tiče same 2012. godine, Galactic Alignment ukazuje na kompas vremena, koji nije samo događaj s uzrokom i posljedicom, vec uzvišeniji proces duhovne preobrazbe (koji može biti intenzivan i zahtjevan). Ako 2012. godina znači nešto određeno, vjerojatnije je riječ o vremenu ponovnog okupljanja tradicionalnih Maya, čiji je kalendar za 2012. godinu predvidio kraj Svjetskog doba, istinu duboko usađenu u njihovu mitologiju o stvaranju.
Veliki umovi Srednje Amerike koji su povezivali mitologiju, političku organizaciju, religiju i astronomiju u jednu cjelinu, zasigurno su željeli da suvremeni Maye razumiju i ponovno preuzmu veličinu postignuća svojeg naroda u prošlosti. Jenkins u knjizi Galactic Alignment istražuje u kojoj je mjeri galaksijsko poravnanje, središnja doktrina u globalnim predajama. Pronalazi ga u mitraizmu, vedskoj astronomiji, u doktrini Yuga, islamskoj astrologiji, europskoj svetoj geografiji, kršćanskoj religioznoj arhitekturi Srednjeg vijeka i raznim hermetičkim predajama. 'Za mene, to znači da je znanje Maya o galaksijskom poravnanju 2012. sadržano čak i u jezgri zapadnjačke duhovnosti, te može sjediniti tradicije koje se na površini doimaju posve različitima.
Čovjek se pita kako Jenkins doživljava suštinu svojeg rada, i što je za njega sljedeće. Suštinu? Moja stalna veza sa Sofijom, uzvišenijom mudrošću. Moj rad sa simbolikom Drva života poveli su me u ta područja istrazivanja. Prototip Velike majke obnavljanja i mudrosti stalni je motiv koji se pojavljuje u gotovo svim mojim knjigama. čak i ako mi to u početku nije bila namjera. Sve u svemu, suština djela je iscjeljivanje, obnavljanje i otvaranje malenih vrata na kraju vremena koja vode u novi svijet, novi ciklus u drami ljudskog razvoja.
bglavac
edin.kecanovic
