Dobrota (agathia, bonitas, goodness, Gute) rađa se u susretu objektivne dobroće svijeta i naše subjektivne, urođene i stečene dobroće. Dobrota se rađa u srcu, a očituje u ljudskom ponašanju. U srcu se utjelovljuje dobroća i stvara dobrota.

Ljudsko se ponašanje sastoji iz djela ili čina. Dakle, sam ljudski čin dobrote uzdiže čovjeka iznad životinje i razlikuje od svih ostalih živih bića.

Ovo zato jer je dobrota proizvod ljudskog uma, volje i srca. Svijest i razum pronalaze objekt našeg djelovanja kao neko dobro, a naša volja to prihvaća i ostvaruje.

U postizanju dobrog cilja, moramo se poslužiti također jedino dobrim sredstvima i djelima. Dobrota se ne sastoji samo u "dobroj volji" (dobronamjernost, dobroćudnost, dobrohotnost) ona se dovršava tek u dobrim djelima i dobrom ponašanju.

Potpuna dobrota ne može biti raspolovljena na misao i djelo, ona je spoj i cjelina obojega.

Kad u svemu tome razmotrimo poznatu Kristovu izreku da "dobro stablo rađa dobre plodove" onda tek shvaćamo njezino puno značenje. Istina Isusove izreke nije u dijelovima - nego u cjelini; dobroća stabla-čovjeka i dobroća plodova-ponašanja zajedno čine ljudsku dobrotu, tj. dobro na djelu.

Dobrote nema bez osobnog dobrog stava (nakane), ali pretvorene u dobra djela (ponašanje).