U ove blagdanske dane, kad su pokloni najcesca tema svih nasih druzenja uvijek sam se mucila s jednom misli.

 

Kada silno zelim nekome od svojih najblizih dati najljepsi, najpametniji i najkorisniji poklon koji su ikad dobili – sto ja to zapravo zelim?

 

Zelim li da oni budu sretni jer sam ja to izabrala, jer sam im ja to omogucila, jer sam se ja toga sjetila i na kraju jer je moj ego odlucio da ce biti ispunjen i zadovoljen kad dobije presretne obozavajuce poglede i komentare.

 

Kako uciniti darivanje istinskim? Da svaki dar uistinu predstavlja davanje dijela sebe drugome…

 

I tako...svake godine o tome razmisljam i trudim se izbjeci zamke svoga ega i agresivnih reklama za Gucci, Fendi, Pradu i sl. koji vriste s naslovnica da su to jedini pravi pokloni.

 

Mislim da ce i ove godine od stotine i stotine poklona vrlo malo biti pravih DAROVA