Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

720

PUTA

OD 14.01.2018.

KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ?

KAKO OPROSTITI SEBI I DRUGIMA ?
Ovaj tekst sam dosta davno napisala, ali danas mi je potreban kao podsjetnik.

     Koliko puta smo čuli da je važno znati oprostiti. Vjerojatno smo i sami bili u prilici da ponudimo takav savjet nekom drugom. Nebrojeno puta susreli smo se s riječju oprostiti, bilo to prilikom čitanja neke knjige, u nekom razgovoru ili bavljenju nekim duhovnim tehnikama. U današnje doba kada svakodnevno niču razni pokreti za samorazvoj, koji su odrazom čovjekove potrebe da spozna samoga sebe, postalo je potpuno normalno koristiti određene izraze kao što su opraštanje, neuvjetovana ljubav, suosjećanje i sl. U toj poplavi svih mogućih pristupa, opraštanje je vrlo česta tema, bliska našem uhu. Ovdje se namjerno ne dotičem Biblije i njene toliko poznate teme opraštanja, koja je duboko usađena u naše kulturološko nasljeđe, s obzirom da naši stečeni i stvoreni stavovi često znaju biti preprekom na putu.

 

    Međutim, koliko puta i kada smo to pokušali nekome oprostiti? Ako i jesmo, koje je sve to osjećaje izazvalo u nama? Ne moram biti vidovita pa da opišem tu buru koja se uskovitlala u našem emotivnom biću. Trenutak, kada se suočavamo s našim racionalnim umom koji zna da je to potrebno i našim osjećajima koji se ne mogu tek tako uskladiti s tom potrebom, predstavlja raskorak između našeg razuma i naših osjećaja. Obratite pažnju na “naših” osjećaja. Opraštanje je najčešće vezano s našim povredama. Netko nas je povrijedio, netko nam je nešto napravio ili nije, i to nas je povrijedilo. Iznevjerena su naša očekivanja. 

U svijetu dualnosti, u potrazi za cjelovitošću, sve ima svoju suprotnost da bi bilo u stanju prepoznati i spoznati sebe, tj. bitak ili jednost. Da bi spoznali i “prepoznali” sebe, a to znači prihvatili sadržaje koji su dio nas, mi se uglavnom nesvjesno zrcalimo u drugima. Preko drugih, koji su sada ogledalo, mi upoznajemo i prepoznajemo sebe. To je ustvari suština svakog partnerskog odnosa. Netko će pomisliti da je to lako reći, ali kako to prihvatiti i osvijestiti. Zar je zaista moguće da ta antipatična osoba koja me toliko živcira, da je ona u nekom svom dijelu moje ogledalo?

 

     Mi smo sposobni prepoznati koje su to pozitivne osobine i kvaliteti čovjeka, uostalom, u našem prirodnom biću postoji jedan univerzalni moralni kodeks s kojim se svako ljudsko biće rađa. Mi jako dobro znamo kakvi bi trebali biti, a  isto tako jako dobro znamo kada nismo takvi. Pitanje je samo koji dio naše svijesti registrira te podatke. Sada dolazi onaj zanimljiv dio naše vlastite podvale samom sebi. Pošto znamo što nam se kod nas ne sviđa, gotovo da imamo uvjetovani refleks negiranja i potiskivanja nećega što postoji. Nešto što postoji, ne prestaje postojati samom činjenicom negiranja.

 

     Međutim, postoji jedan savršeni mehanizam naše podsvijesti, čiji je zadatak da pohranjuje sve sadržaje, a to znači i one neželjene, te nam pomaže da koliko toliko sačuvamo "zdrav" razum. U tom smo trenutku određeni sadržaj koji nam se nije svidio, jednostavno pohranili u drugi pretinac našeg mozga, kojeg zovemo podsvijest. Sama riječ govori da se ne radi o našoj dnevnoj svijesti, već o nečemu što je skriveno, nešto što je iza “dnevne” svijesti. Međutim, naša podsvijest ne gubi vezu s našom sviješću, već samo uspostavlja jedan drugačiji odnos s njome, odnos kojeg bismo mogli nazvati diplomatskim. Podsvijest nam “servira” svoje sadržaje na simboličan način, putem snova ili kroz ljude i događaje.  Podsvijest nije trajno odlagalište neželjenih sadržaja, ona stalno procesuira sadržaj i na vrlo originalan način nam ga prezentira. Ona antipatična osoba (gore spomenuta), vjerovali ili ne, sadrži dosta od onog materijala kojeg smo pohranili u podsvijest, a koji nam se nikako ne sviđa. Mi se prepoznajemo u drugome, ali ovog puta ne na svjesnoj razini, već simbolično prikazano u drugoj osobi. Tada je vrijeme da se zapitamo i otkrijemo što je to što nam se kod nje toliko ne sviđa i tako nas iritira? To će nam svakako pomoći da što prije osvijestimo te sadržaje iz naše podsvijesti, da ih prepoznamo kao svoje i da ih prihvatimo, da si oprostimo i na njima poradimo.

 

     Vratimo se našoj temi opraštanja. Prvo što bi bilo dobro učiniti, prije nego što krenemo u proces opraštanja, je ispitati koji je to dio našeg emotivnog bića najviše povrijeđen, da bi što lakše prepoznali potisnuti sadržaj/osjećaj, koji će nam toliko mnogo reći o nama. Pokazat će nam da smo nesavršeni (težnja ka savršenstvu naša je prirodna odlika), i to je ono što si moramo oprostiti. Prema duhovnim standardima, neosviješten čovjek je još uvijek nesavršeno biće, ali mi imamo drugačija očekivanja i jednostavno si ne dozvoljavamo da budemo nesavršeni. Ali, kada se sjetimo da je cijeli naš život put ka savršenom čovjeku, put na kojem se spotičemo i opet iznova dižemo, svaki puta s iskustvom više, tada će nam biti lakše prihvatiti činjenicu da je svatko od nas na jednoj određenoj “etapi” puta, koja nosi svoja učenja. Ako se okrenemo sebi i zaronimo u nutrinu duše, kao majka koja s ljubavlju brine o svom čedu, i kada shvatimo da na našem putu zastajkujemo, padamo i dižemo se, te tako učimo spoznavati, tada jedino što nam može pomoći je pružiti si ruku, osjetiti ljubav za to biće u nama i oprostiti mu što je tako nespretno, kao što opraštamo našoj djeci. Moramo si oprostiti što u danom trenutku nismo postupili drugačije, jer tada smo jedino tako znali. Kada stvari postavimo na ovaj način, tada ćemo prema sebi osjetiti ljubav, suosjećanje i opraštanje, jer bez ljubavi nema opraštanja. Sve poslije ovoga je mnogo lakše. Spoznat ćemo da je onaj drugi bio u tom trenutku simboličan prikaz onoga što smo htjeli zaboraviti, a on nas je na to podsjetio. Osjetimo ljubav i zahvalnost za to biće, jer je i ono kao i mi na putu, i jedino što možemo učiniti je zaželjeti mu sretan put.

 

 

 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 02.03.2008. 22:34h

    Član iridaMerlin40 ....i oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo drugima..., no ja mislim da tko ne zna oprostiti sebi, ne može oprostiti ni drugima...
  • 04.03.2008. 20:12h

    Član caricaMerlin0

    Opraštanje iscjeljuje

    Opraštam sebi, opraštam svakome!! Opraštanje oslobađa, a duša raste kroz oprost..
  • 12.03.2008. 22:03h

    Član mgracanMerlin3

    Oprostiti

    Opraštam sebi što živim u zemlji koja za svoje vođe bira ljigavce i izdajice nacionalnih interesa.
  • 14.03.2008. 12:34h

    Član irnanMerlin2 Jako dobra tema. Da, opraštati trebamo prije svega zbog sebe samih, zbog svog vlastitog duševnog mira, kao što je rečeno. Ispunjeni gorčinom i starim zamjerkama ne možemo ići naprijed. Vučemo se u nekoj mlakuži naše prošlosti, dok nam sadašnjost izmiče.
  • 18.10.2008. 20:44h

    Član nlandekaMerlin4 Bez oproštenja, ali ne odglumljenog, nego iskrenog i iz srca, nema mira unutar nas samih. Nitko ne može nastaviti dalje bez da ga proganja vlastita savjest ako prije toga ne oprosti sebi i ne oprosti drugom. Ali zaista oprostiti...
  • 18.10.2008. 20:50h

    Član dinajaMerlin2 oprašatanje je vrlina kraljeva...mislim da sam to već nekoliko puta napisala u zadnjih dvadest i četiri sata.........ali kada kralj oprosti podaniku onda je to uistinu vrlina..........učimo od kraljeva...učimo opraštati jer tek kada oprostimo možemo pronaći duševni mir i tek tada možemo dalje živjeti sretno.........no uz oprost ide i samokritika........u sukobima je uvijek duel između oprosta i samopokajanja........tko kome treba oprostiti i tko se treba kajati?????????uh opet filozofiram......MEA CULPA..........
  • 19.10.2008. 00:09h

    Član mgracanMerlin3 Opraštam sebi, opraštam drugima, ja sam slobodna.
  • 19.10.2008. 08:16h

    Član larisaMerlin3 Osjetimo ljubav i zahvalnost...baš tako...hvala na podsjetniku,stigao je u pravi čas,baš onda kada je trebao...Da li znaš,MAjo,da si ti učiteljica učiteljice moga učitelja Reikija?I na neki način tvoje sjeme koje si posijala nekada davno raste u meni,i kada god čitam bilo što sa tvojim potpisom,osjećam odanost i ono nešto poznato...ah,emotivna jutra
  • 19.10.2008. 10:03h

    Član kajaMerlin5 Draga Majo, jako dobro po meni prikazan put i razlog za opraštanje. Stvarno , kada meni ili nekome drugom netko učini nepravdu u meni se digne orkanska bura i šikne iz glave tisuću ideja kako vratiti tu nepravdu, kako obrazložiti onom drugom da je pogrješio, da ćini krivo.... tek kad se smirim , povućem u moje srce i molim moj duh u meni da mi pojasni, u meni se rađa najprije sućut za tu osobu jer uglavnom prepoznajem njegovu nemoć da bude slobodan, njegovu neku težinu i zakočenost. Moj Učitelj me je naučio da sam tu nepravdu vidjela i doživjela samo zato da bi to imala kao usporedbu za odabir što ja želim biti. Nikada se nesmijem mješati u put onoga drugoga koji je po meni učinio nepravdu jer ja nevidim pozadinu svega i neznam zašto je to tako a dotični nečini ništa loše nego je samo u svojoj školi života. Grijeh kao takav ni ne postoji. Jedini Bog zna i vidi što netko od nas mora činiti na svojem putu ka savršenstvu .... Kada si ovako posvjestim onda djelovanje druge osobe nema više na mene utjecaja, a ja u srcu osjetim za tu osobu ljubav a praštati i netrebam jer zamjerke i nema. Jedino moram oprostiti sebi na brzopletosti, ali to je onda poslije tog spoznanja vrlo lako. Moje srce počiva onda u miru jer je slobodno od svega.
  • 19.10.2008. 10:15h

    Član zeljkaMerlin3 Kajo, svaka čast! :-))) Mislim da tvoj komentar treba izdvojiti kao zaseban članak, povećati i podebljati slova - da svi vide! Ovo je prekrasno napisan vodič za opraštanje, ljubav prema bližnjem, osobni put duše, poštovanje slobodne volje pojedinca i prava vjera u Boga! Još jednom, čestitke!
  • 19.10.2008. 10:23h

    Član nlandekaMerlin4 Imaš pravo Kajo! Vrlo često svim osjećamo nagon za osvetom, u nama sve vrišti od muke kad nas netko povrijedi, ojađeni smo, onda duboko udahnemo i shvatimo da nismo mi ti za koje trebamo brinuti već ona druga strana. Onaj koji vrijeđa i koji ne zna oprostiti zarobljenik je. Njegova je duša zarobljena i nije u mogućnosti vidjeti onu svjetlost koju vide oni koji znaju opraštati. Baš kao i ti, molim za tu osobu, i ljubim je u srcu, jer sami nisu vjerovatno svjesni što su učinili.
  • 19.10.2008. 10:39h

    Član zeljkaMerlin3 \"Oprosti onima koji čine zlo - ako je nenamjerno, nisu krivi - a ako je namjerno, protuprirodno je i dostojno žaljenja... Ne boj se ljudi - i kad ti prilaze s lošim namjerama, oni su dio svijeta. U svemu pronađi sve, u svemu obitava sve... Zlo i dobro se ne isključuju. Pristani na svoj život ne postavljajući uvjete\" Miro Gavran
  • 19.10.2008. 10:42h

    Član markoniMerlin0 Uvijek dolazimo do istih činjenica u svim aspektima razmjene gledišta, odnosa i umnih stavova u relativnoj dimenziji, da je prvenstveno važno znati zakone karme, principe stvaranja , prirodu uma i kako postići mir sa sobom u svemu. A to se postiže primjenom naučenih ljudskih i božanskih vrijednosti. Tko se ljuti?, tko je povrijeđen?, tko reagira?. Uvijek i uvijek ego, mali ja , sebičnost. Tko kome oprašta? Dok se ne prodre u taj izvor usvoji mudrost ?znanja? Tko sam ja? i dalje ostaje na snazi vibracija vrtnje kruga i neznanja. Znanje u primjeni je jedino ono ključno što oslobađa. Inace ostaje poznati bljesak izreke ?Oprostite im ne znaju što rade?
  • 19.10.2008. 10:45h

    Član dinajaMerlin2 Oprost ili indulgencija (lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv), u katoličkom nauku predstavlja otpuštanje vremenite kazne za grijehe. Katolička Crkva podjeljuje oprost nakon što je krivica grijeha izbrisana sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Prema katoličkom nauku, učinak je oprosta oslobađanje od posljedica grijeha koje se očituju u zemaljskim patnjama ili u Čistilištu. Te se posljedice grijeha nazivaju ?vremenite kazne?. Crkva drži da može raspolagati oprostima onom vlašću koju joj je dao Krist. Praksa podjeljivanja oprosta osobito se razvila od 11. stoljeća, a ponekad je dolazilo i do njezine zlouporabe. Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu podjele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobijanje znatno promijenili, a već od sredine 16. stoljeća nije bilo podjele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, krunice i sl.) ili da čitaju Sveto pismo. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. stoljeća. 1999. u Augsburgu potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima. Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi podjeljivala oproste
  • 19.10.2008. 10:54h

    Član dinajaMerlin2 pobjegao mi je komentar prije nego sam uspjela dodati moje razmišljanje o oprostu sebi drugima. Čini mi se da je problem upravo u tome da mnogi čineći grijehe odlaze u crkvu, odmole par očenaša i misle da su se tim oslobodili grijeha. Iz toga proizlazi da oni sami ne mogu opraštati jer očekuju od GRIJEŠNIKA DA SAM OKAJE SVOJE GRIJEHA. To je šizofrenija ljudskoga uma koja čovjeku ne dozvoli spoznaju oprosta........Što je oprost??????Kakva je to energija, kako ju mobilizirati u sebi??????Gdje početi, što uraditi????? Kajin komentar objašnjava jedan od puteva, ali kako mogu tim putem krenuti oni koji nemaju tu spoznaju u sebi tu čudesnu ljubav koju Kaja širi ovim portalom. Kako se može osjetiti ljepota oprosta kadačovjek ne pozna taj osjećaj, jer nikada nije sam opraštao nego je sve prepuštao u BOŽJE RUKE........
  • 19.10.2008. 11:47h

    Član kajaMerlin5 Draga moja Željkice, hvala Ti, ali kako ja još uvijek nisam dostigla jednotu i jedinstvo sa svime stvorenim, sa samim Postojanjem, ja svu hvalu dajem mojemu Stvoritelju ...jer je rekao .... \"Ja SVE kroz VAS činim ? ali to sam JA a ne vi, ne vaša mala samodopadna ljudska OSEBNOST. Ne vi - nego JA. a kad shvatite i okusite da sam to zbiljski JA onda čete razumjeti da ste to istiniti VI .... VI i JA - JA i VI - ali bez MENE ništa......\" Za sada još uvijek dajem samo Njemu svu zaslugu...doduše shvatila jesam ali nisam još okusila. Draga Dinajo, Mislim da je najbitinije da sama osoba nađe rezime sebe samoga na kojem se stupnju razvoja nalazi njegova duša... Znači poći od sebe, jer ako uzimaš previše podataka zašto oni ovako a oni odrugi onako...bojim se da nećeš moći raditi na sebi, a to je jedino moguće. Ne možemo analizirajući druge vidjeti sebe a ni spoznati zašto je to sve tako. Vjerojatno oni koji se nalaze još pod utjecajem neke religije moraju prolaziti taj put...postoje \"razredi\" napredovanja a kako će tko napredovati ovisi o toj osobi osobno . Mi jesmo svi zajedno jedna Jednota ali i svaki za sebe unikatna individua. Nama ljudima nije u mogućnosti sagledati zašto se sve tako događa pa se ja sa tim više ni ne zamaram....Onaj koji je sve stvorio i koji JEST TO SVE vidi i zna kako treba ...jer kako god mi pojedinačno imamo svoje puteve tako i Stvoritelj ima svoj put.... a ja se nemam pravo mješati u Njegov. ....... Draga moja Dinajo sve spoznaje o svemu Ti itekako imaš u sebi..u cjelini koju Ti dosežeš u visinama Univerzuma.. osobno mislim da ni netrebaš gledati prema dolje i vršiti razlučivanje....koliko sam shvatila ...kada se Ti vineš odnosno Tvoja Duša odnosno Tvoje pravo Ja u visine ..tamo ni nema podjeljenosti...Samo se malo potrudi da takovo Tvoje stanje i osjećaje spustiš na Zemlju u svakodnevni svoj hod... Oprosti ako imam krivo .... ...... Šaljem Vam puse i nježno vas grlim
  • 19.10.2008. 12:49h

    Član zeljkaMerlin3 Draga Kajo! Znam da nisi savršena, a nisam ni ja - svi smo sveci u nastajanju! Da smo Božanstva ili Budha - bili bi to - budni, a ne bi tragali svojim mislima, osjećajima i riječima komunicirali ovim portalom zastupajući svoj stav. Da smo Probuđeni, jednostavo bi BILI! \"Tko zna, ne govori - tko govori, ne zna!\" Ali mi se trudimo svojim djelima živjeti ljubav, a sva milost i dobra koji iz toga proizlaze, naravno da su blagoslov Njegovih ruku... Razumijemo se! :-)))
  • 19.10.2008. 12:52h

    Član zeljkaMerlin3 P.S. Pusa tebi i svim ljudima koji zrače Božju svjetlost i ljubav, svatko na svoj osobit način, kao što cvijeće širi ljepotu svojih boja i slatkoću svoga mirisa, pa nitko ne kaže da je ruža savršenija od prekrasne ciklame ili divne ljubičice... U vrtu Božjem puno je prekrasnih cvjetova i sve nas ljubi!
  • 19.10.2008. 12:57h

    Član dinajaMerlin2 draga Kajo.....moje pitanje je bilo KAKO OSOBA MOŽE pronaći odgovor na to tisućljetno pitanje........sada trenutačno čitam smrtonosnu dijagnozu.........i znam da je šest tjedana proteklo u nepotrebnim ispitivanjima kja donose samo novac onima koji ispitivaju, a ne donose ništa dobra pacijentu koji prolazi kroz sve te torture......reci mi draga Kajo kao oprostiti onima koji ne znaju što uistinu čine, kako oprostiti onima koji iz želje za zaradom uništavaju dušu čovjeka koji je tako i tako bolestan.........Sada trenutačno osjećam bjes i nisam u stanju OPROSTITI onima koji su nepotrebnim punktacijama uzburkali već uzburkanu bolest.........evo draga KAjo ja dolazim s konkretnim primjerom, a takj konkretni primjer ne podnosi paušalne izjave kao \"OPROSTITE ONIMA KOJI NE ZNAJU ŠTO ČINE\" Oni koji su punktirali su to svjesno učinili...taknuli u osinje gnjezdo iz kojeg su poletli samo TRUTOVI.........trenutačno sam užasno bijesna i pitam se što si u ovom trenu misli onaj koji usmjerava naše puteve.......zaron uistinu može dozvoliti da se muči netko tko u svom životu uistinu nikome nije ništa zlo učinio..........i pitam se zar se može oprostiti onima koji su služeći se svojim ZNANJEM, zaradili na tisuće EURA, a pri tome nisu učinili ništa da sprijeće širenje bolesti.....Molim te draga Kajo, budi iskrena, ne pozivaj se na BOGA, nw moj mi pisati lijepe rečnice koje nas prisjećaju da Bog stoji iznad svega, nego mi daj tvoj, ali samo tvoj, LJUDSKI odgovor........Bog tu uistinu ne može ništa promjeniti........
  • 19.10.2008. 13:04h

    Član nlandekaMerlin4

    dinaja

    Draga Dijana, mnogi članovi Crkve misle da je sakramentom ispovijedi učinjeno sve što se od njih traži. No to je krivo tumačenje i krivo postupanje. Sakrament ispovijedi ne predstavlja oproštenje grijeha drugima, već tebi, ako zaista od srca ispovijediš što si učinio, tj. ako si povrijedio svojeg bližnjeg, Boga, ili bilo koga koga drugoga. No to je tek samo početak puta, samo naša svjesnost koja je spoznala da nije u redu to što smo učinili, ili naš postupak kojim smo nekome učinili nažao, uvrijedili ga, uzeli nešto njegovo, podmetnuli mu i slično. Bog oprašta nama za ona djela zbog kojih iskreno žalimo. No da bi ta djela bila ispravljena treba činiti dobro, popraviti zlo koje smo učinili. Onoga koga smo uvrijedili trebamo mu se ispričati, koga smo maltretirali zamoliti oprost i ne ga više maltretirati, kome smo što uzeli a da na to nismo imali pravo, trebamo mu vratiti. Tada je to oprost. Sve drugo je mazanje očiju sebi i drugima. Što vrijedi ispovijed i što vrijedi oprost ako je izrečen samo radi običaja, radi nečije zapovijedi, ili radi vanjskog svijeta? Najprije treba svjesno priznati da nije bilo u redu kako smo reagirali, ili razmisliti o tome kako je drugi reagirao i što ga je na to navelo - npr. ima slučajeva gdje ljudi iz zablude nekog optuže ili otračaju ili prenaglo reagiraju a da u stvari uopće ne znaju istinu i nisu se ni potrudili saznati je, tada se ne treba ljutiti na toga koji je tako reagirao, jer da je znao što čini,valjda ne bi tako činio, već ga upravo našim djelima uvjeriti da je bio u zabludi. Mislim draga Dijana da se sam oprost ne može naučiti u nikakvim školama, niti po ničijim uputama, čovjek zaista treba proći iskustvo bola, patnje, progona, da bi se iznad svega toga uzdignuo i znao oprostiti. A znaš li zbog čega? Zato jer u tim trenucima kada je bolestan, beskrajno tužan, progonjen od svih i svakog i to nevin, kada visi na ivici provalije i prijeti mu apsolutan pad, a ima vjeru, tada mu ta njegova vjera ukazuje na put kojim treba kročiti. Svi mi koji smo prošli sve gore opisano, i u našoj nevolji shvatili da je to kušnja koju moramo proći da bi nešto naučili, ujedno smo i naučili da nismo sami. Netko iznad nas se brine o nama, usmjerava nas i pomaže nam, a ja iz zahvalnosti prema Njemu volim i ljubim sve ljude, pa bili oni dobri ili loši jer osjećam to kao nešto od čega rastem, od čega su mi puna pluća i srce. Osjećam svjetlost oko sebe, i sretna sam kad nekome mogu oprostiti i kad mogu pokazati da volim. A nije uvijek lako, i upravo je taj naš postupak, u kojem, iako nam je teško opraštamo, pokazuje veličinu naše ljubavi i snagu oprosta kojim opraštamo sebi i drugima.
  • 19.10.2008. 13:11h

    Član dinajaMerlin2 trenutačno nisam u stanju podilaženja i pisanja slatkih riječi draga Željkice i draga Kajice.........u ovom trenu se kod mene se radi o smrti ili životu.......i ja vjerujući u misaono- osjećajnu snagu kojom pišete o oprostu grijeha, pomislih da mi možete dati odgovor na moje konkretno pitanje.........KAKO OPROSTITI onome koji se igra ljudskim životima........što učiniti da se ovaj bjes koji osjećam u sebi ne pretvori u negativnu energiju, kako oprostiti sebi i krenuti putem na kojem se prizvodi samo POZITIVNA ENERGIJA iz koje bi mogla proizaći pobjeda nad nemilosrdnom BOLESTI......... Od paušalnih, već tisuću puta napisanih, misli o dobroti čovjeka i oprostu ljudi koji su mućeni strahovima i traže odgovor na ta pitanja, nemaju nikave koristi........ ŠTO BI TI MAJO; KAJO ŽELJKA učinile u mojoj situaciji.......kako bi VI oprostile onome koji je kriv da se zdravsveno stanje osobe koja ti život znači pogoršalo????????????
  • 19.10.2008. 13:13h

    Član zeljkaMerlin3 Draga Dinaja! Ne mislim se upuštati u polemiku između tebe i Kaje, ali znam kako se osjećaš i mogu razumjeti tvoj bijes, ogorčenje i tugu. Mislim da mogu svi koji su se našli u situaciji da im je bližnji dobio smrtnu presudu i to potpisanu... Htjela bih ti iz srca poslati puno ljubavi i pozvati Anđele da ti daju snage za sve što prolaziš. To je sve što mogu, a tvoj Anđeo čuvar će učiniti ostalo...
  • 19.10.2008. 13:21h

    Član zeljkaMerlin3 Što sam učinila kad su mi najdraži bili smrtno bolesni - odgovor je bavila se njima. Dala sam sve od sebe da pronađem način i lijek, da budem uz njih kao potpora njihovom strahu jer sami bez mene nisu mogli... Da im dodam čašu vode kad su žedni, izmasiram vrat, otežao od bolesti i ležanja, da odradim svoju dužnost i vratim roditeljima ljubav koju su oni meni dali, da budem uz njih do kraja, ali i da prihvatim Božju volju koja je iznad mene i njih... Ne znam, Dinaja, hoće li ti to biti dovoljno, ali ja sam učinila najbolje što sam mogla...
  • 19.10.2008. 13:22h

    Član kajaMerlin5 Draga moja Dinajo!, u potpunosti razumijem Tvoj bijes pa i na samoga Boga. Mnogo puta sam bila u bijesu pa se svađala i sa samim Bogom. Ali uvijek sam došla do zaključka da je to SVE proces sa kojim Bog kao izdvojena Osoba nema ništa nego samo ja osobno i moj put ka potpunom sjedinjenju sa Njim samim. To što me je zadesilo nekada sam si sama i priskrbila. Da ja osobno mogu što učiniti ..sada bi dojurila kod Tebe, zagrlila Tvoga muža i potjerala bolest iz Njega. Sve što mogu ja učiniti je moja svesrda zamolba upravo tom svemogućem Bogu da iscjeli Tvoga muža, a to ću i učiniti iz dubine svoje duše. Molim Te nemoj osjećati bijes, nastoj ga izgnati iz sebe i posadi u svoje srce NADU. Ja Ti mogu zamoliti osobu koja je kanal iz Božanskog Izvora koji jedini u ovoj situaciji nam može dati pravu sliku zašto se to događa...i dali što trebamo mi učiniti ...ako Ti to nešto znači.... Zlato, žao mi je kaj Ti se moram suprostaviti sa mojim stavom ali po mojemu u ovoj situaciji Bog je upravo JEDINI koji može ozdraviti... Puse i tople zagrljaje šaljem Tebi i Tvojem dragom....suosjećam sa Vama i volim vas..
  • 19.10.2008. 15:20h

    Član nlandekaMerlin4

    dinaja

    Draga Dijana, bez kako ti kažeš puno uvijanja, pokušat ću ti to na svoj način približiti;\" KAKO OPROSTITI ONIMA KOJI SE IGRAJU TUĐIM ŽIVOTIMA?\" Prva je stvar, ljudi tj. liječnici od kojih očekuješ spasonosno izliječenje, pomoć i slično su samo ljudi. Netko od njih je bio bolji student, netko lošiji, netko je stekao zvanje \"preko veze\", a svi oni su da bi savladali materiju i stekli znanje moraju to znanje stjecati na tuđim tijelima. Obavljajući svoje poslove - liječenje ljudi, pored njih prolazi veliki broj zdravih-koji misle da su bolesni, te bolesnih-kojima je potrebno izliječenje ali uz dugotrajnu i mukotrpnu terapiju, i onih koji imaju dijagnoze za koje prema medicinskim dokazima I NJIHOVOJ STATISTICI nema izliječenja. Nažalost, privikavši se na tako velik broj tužnih ljudskih sudbina postali su otporni na bol, na suze, na trpljenje. Znanost sve brže napreduje, bolest još brže. Sami smo stvorili viruse, bakterije, tumore koji su svakim danom sve više otporni na trenutno ponuđene lijekove na tržištu lijekova. Ne reagira niti svaki organizam jednako na lijekove kojima je tretiran. Netko to podnosi lakše, netko teže, sa više ili manje nuspojava, od kojih je bolesnima također jako loše. Osim toga, koji to trenutno aktualni medicinski aparat može dati sa sigurnošću dijagnozu i recept za izlječenje. Potraži u knjigama, na internetu, koliko je promašenih dijagnoza, koliko pogrešnih pretpostavki i pogrešnih terapija. Opet kažem, doktori su samo ljudi. Neki više, neki manje sposobni. Toliko o njima, i kako im oprostiti. Ne trebaš im draga moja, ni zamjerati, niti ljutiti se, jer oni ne znaju drugačije. Da bi izrekli dijagnozu i \"potpisali je\" moraju napraviti niz pretraga krvi, analiza, punktiranja, snimanja. I opet može biti pogrešna. Ja to znam. Iza mene su mjeseci i mjeseci ležanja po bolnicama, SMRTONOSNIH I NEIZLJEČIVIH BOLESTI, POTPISANIH - a sve su izliječene i ni jedna nije završila smrću. OSIM JEDNE. Znala sam i tada, znam i sada u čemu je bila razlika između ovih ostalih i ove jedne. Ne zato što su se ove gore nabrojane odnosile na mene, ili zato jer sam ja posebno dobar čovjek, ili izabrani čovjek po Bogu. Ne, i ja griješim kao i drugi ljudi, i ja sam puno puta bila u dilemi da li oprostiti ili osvetiti se, čak se jedanput naljutila na Boga, i sumnjala i u to da me voli. \"Jer ako me je volio kako kaže, zašto mi je onda dao da toliko trpim.\" Bio je to trenutak, kada sam ja bila teško bolesna - S NEIZLJEČIVOM BOLEŠĆU (a ipak sam poslije toga rodila još dvoje danas zdrave djece), kada su mi SVE TROJE DJECE LEŽALI U BOLNICI. Jedno bolesno od teške zarazne bolesti za koju nije bilo lijeka koji bi ga mogao liječiti, a i da je bilo lijeka, prekasno su je dijagnosticirali, kad se bolest već razmahala tijelom, jer se prije toga NIJE NIKOME DOGODILO DA OD NJE BOLUJE, PA NISU IMALI NITI GDJE O NJOJ NAUČITI, drugo teško bolesno dijete, na aparatima za kisik, vezano uz krevet, bez perspektive da ozdravi S POTPISANOM SMRTNOM PRESUDOM, treće sa samo 4 mjeseca života i teškom zaraznom bolesti, NEIZLJEČIVOM kažu liječnici. Odite, gdjo, u crkvu i tri puta se prekrižite jer OVDJE VAM SAMO BOG MOŽE POMOĆI, mi liječnici ne možemo, tako su mi rekli. Sjedila sam u Crkvi, pred oltarom, gorko plačući. SVE TROJE DJECE, draga Dijana, SVE TROJE u isti čas. Tijelo mog tijela, srce mog srca, sve što sam imala u životu, jer svoju obitelj nikad nisam imala. I PITALA BOGA; Zašto? Kako možeš, ako toliko voliš ljude koje si stvorio, pa i mene, kako možeš meni, koja nikada nisam u Tebe posumnjala, koja nikada nisam izdala vjeru u koju vjerujem, koja sam uvijek sve od sebe samo davala, nikad uzimala, koja je uvijek svima pomagala, s osmijehom, i sa lijepom riječi, kako MOŽEŠ MENI TO NAPRAVITI, DRAGI BOŽE? Uzeo si mi majku, sada i djeca leže bolesna, svi troje? Kako da vjerujem u Tebe, Bože, kad prolazim sve ovo? Zašto ja? Dok sam tako plakala, naiđe svećenik. Upitah ga, mogu li se ispovjediti? Kad sam ušla u ispovjedaonicu, pokušala sam se sjetiti svojih grijeha. Ni jednog. Nikad lagala, nikad prevarila, nikad otela, nisam se čak ni s kim ni ljubiti usudila ili pogledati drugog muškarca jer je to protiv Deset zapovijedi božjih. Pomagala drugima, brinula o muževim roditeljima. Ali ispovjedaonica nije takmičenje, da bih tamo trebala nabrajati dobra djela. Pitanje je što sam pogriješila. Kažem, svećeniku, ništa. Dobra sam, a Bog me ostavio..... NIKADA nisam vidjela nekog toliko razočaranog, toliko ljutog, kao tog trena tog svećenika. Kaže, draga moja, ovaj trenutak, sada, nemoj VIŠE NIKADA PONOVITI, I NIKAD NEMOJ IZREĆI, BOG ME OSTAVIO..... Bog NIKADA nije ostavio nikoga, NIKADA nije odbio ni jednu molitvu. Ali MORAŠ VJEROVATI. Znam nije lako vjerovati na početku puta. Nisam ni ja mogla vjerovati kada su moja djeca ležala pod aparatima, u sterilnim prostorijama, bez nade u izlječenje. A TOG TREBA KAŽE MI I MEDICINA, SAMO BOG MOŽE POMOĆI VAŠOJ DJECI. Razumijem ja tebe. To ti je kao mračan put, u šumi, gdje gusto grmlje raste s jedne i druge strane, a ti ne vidiš niti toliko ispred sebe da možeš zakoračiti slijedeći korak. A onda naiđe čovjek, nepoznat, koga nikada nisi vidjela, niti s njim razgovarala, i kaže ti: \"DAJ MI RUKU, JA ĆU TE DOVESTI DO KRAJA PUTA I IZVESTI IZ ŠUME!\" Na tebi je tada odluka. Hočeš li ostati u šumi i strahovati, drhtati i plakati, ili dati ruku neznancu i vjerovati mu da ćete izvesti na svjetlo? ŠTO MOŽEŠ IZGUBITI AKO ODLUČIŠ OSTATI U ŠUMI, LUTATI, BEZ NADE DA ĆEŠ NAĆI PUT, ILI AKO ODLUČIŠ DATI RUKU NEZNANCU I PUSTITI GA DA TE VODI? Izgubiti ne možeš ništa, ALI MOŽEŠ DOBITI PUNO! Možeš naći izlaz, DOĆI NA SVJETLO. ALI DA BI TO UČINILA, MORAŠ VJEROVATI.... NITKO OD NAS NE MOŽE TI NEŠTO DOKAZATI.... TVRDITI.... SVI SMO MI RAZLIČITI NA SVOJ NAČIN....TKO DA TE UVJERI, AKO TI NE ŽELIŠ ILI NE MOŽEŠ VJEROVATI? Život moj, danas 20 godina od dana kad mi je potpisana NEIZLJEČIVA BOLEST od strane medicinskih stručnjaka, dokazuje nešto drugo od onoga što smo naučili iz knjiga. Čak ni deformacija koje su normalne nakon što netko boluje od ove bolesti NA MOM TIJELU NEMA. NI OŠTEĆENJA NA SRCU koja su NORMALNA kod te bolesti. Život moje djece danas nakon 20, 18, 19 godina poslije tih POTPISANIH PRESUDA, dokazuje da ne odlučuje čovjek o životu i smrti. To je što se tiče bolesti. Rekla sam već da sam nakon teške bolesti rodila dvoje djece. 10 liječnika je oko mene držalo se za glavu, čudeći se mojoj hrabrosti i vjeri kad sam tu djecu odlučila roditi. NITKO OD NJIH NIJE VJEROVAO U POZITIVAN ISHOD. Osim mene. Ja sam bila sigurna u to. Noćima je predstojnik klinike zvao sestru, u 2 u 3 u noći da provjeri jesam li živa. A ja nisam mogla vjerovati zbog čega zove. JA SAM IMALA VJERU. Ta vjera, draga moja Dijana se ne može nigdje naći, naučiti, kupiti, nju moraš usaditi u svoje srce. NE NADU, nada se onaj tko nije siguran u ishod, već vjeru. JA VJERUJEM DA ĆE MOJ .........OZDRAVITI. BOGU JE SVE MOGUĆE. JA VJERUJEM U TO...... I ZAMOLITI..... Prošla sam i to što sada ti prolaziš. Moja draga sestra, nakon prve kemoterapije, došla je kući, pozlilo joj je. Jako pozlilo. Nije mogla govoriti, nije mogla gledati, nije mogla ustati na noge. Ležala je u mraku, i nije željela ni kontaktirati sa ljudima. Svakim danom je sve više kopnila, a liječnici su rekli NJENOM MUŽU DA SU NALAZI U REDU, DA JE CT DOBAR, I DA JE OPERACIJA USPJELA, KAO I KEMOTERAPIJA. Tražili su od njega da plati nekakvu specijalnu kemoterapiju iz Amerike, 18.000,00 DEM,i on je platio bez riječi. Nakon prve kemoterapije doživjela je šok i pala u komu. Nazvala sam doktora i pitala, zbog čegaon ne razgovara sa mnom otvoreno, zašto misli da sam toliko glupa da ne mogu razumjeti razliku između dobrog zdravlja i one druge strane prema kojoj vodi stanje moje sestre. Upitah ga; \"doktore, ako su nalazi loši i mislite da se ne može izliječiti, zašto onda meni, njenoj sestri, jednostavno ne kažete istinu?\" Zar ne mislite da ne bih istog trena ostavila sve svoje obveze i provela sa svojom sestrom svaki slobodan trenutak koji predstoji, da joj dam svu ljubav i pažnju ovog svijeta?\" On je šutio, i samo me pozvao da dođem. Dao nam je bolnički apartman u kojem smo bili sami s njom. No ona je bila u komi, i nismo znali što bi. Doktor je ekao da je to kraj. A dan prije je rekao da je sve u najboljem redu. Ja sam bdjela, molila, noćima se nisam micala od nje. Ona nije odavala znakove života. Prije se zbog maćehe nismo previše viđale, jer ona to nije dozvoljavala, a neizmjerno smo se voljele, i trebale jedna drugu. I NIKAD JOJ NISAM USPJELA REĆI SVE ŠTO SAM TREBALA. Sjedila sam tako uz nju, moleći se, i moleći Boga da mi da priliku, da joj kažem ono što nisam uspjela reći. Šest dana je ležala u potpunoj komi. Po cijelu noć sam je držala za ruku, da mi ne umre, a da ja to ne znam, jer sam se bojala da ne zaspim. Sve su već pripremili za njezin pokop, svećenik joj je dao bolesničko pomazanje, šogor je kupio odjeću, za nju, za sebe, za djecu. Svi, osim mene. Ja sam i dalje molila. Bilo nas je još. Njeni prijatelji, rodbina. Mijenjali smo se uz nju i molili, no nisu svi mogli biti stalno uz nju. Ja nisam odustajala. Trljala sam joj čelo, mazila po očima, masirala noge i ruke, okretala ju i vjerovala.... Šestog dana ujutro, sjedim u stolici uz nju, držeći je za ruku, već u polusnu, umorna od višenoćnog bdijenja, kad začujem glas; \"BAŠ SAM TE NAZAJEBAVALA, JEL DA?\" Bio mi je to najdraži zvuk koji sam ikada u životu čula. To je bio razgovor u njenom stilu, uvijek sa prizvukom šale. Rekla sam: \"da imaš pravo, jesi, nikada mi to više nemoj napraviti\". Draga Dijana, ona se digla, sa mnom doručkovala, sama išla na wc, na tuširanje. Imala je priliku razgovorati sa mnom o svemu što nismo stigle prije, razgovarati sa svojom djecom, sa svima kojima je imala još za reći. Molitva mi ju je vratila, i moja vjera. No ona nije imala vjere. Ona nije vjerovala da ima nade u izlječenje, ona nije vjerovala da se može vratiti. Nadam se da shvaćaš; SVATKO MORA ZA SEBE VJEROVATI! NE MOŽEMO MI KOJI TE VOLIMO, I KOJI S TOBOM SVE OVO PROLAZIMO, VJEROVATI ZA TEBE. PRUŽI RUKU ONOME KOJI ĆE ZNATI KAKO I KUDA TREBA VODITI, KOJI ZNA PUT KROZ ŠUMU! I VJERUJ MU ODMAH, ČIM MU DAŠ RUKU, NE ONDA KADA TE IZVEDE NA PUT OZDRAVLJENJA, VEĆ SADA, ODMAH. I VIDJET ĆEŠ, DA JE NEIZLJEČIVO - IZLJEČIVO, A NEMOGUĆE-MOGUĆE. Puno te volim, i nemoj klonuti. Pogledaj samo u literaturi i na internetu koliki broj izliječenih.
  • 19.10.2008. 16:45h

    Član kajaMerlin5 Draga Dinajo, želim Ti posvjedočiti da sam ja nakon teške neznane bolesti za lječnike....zamolila jednostavno ponizno kao najtraljavije dijete Isusa (još sam Ga tako oslovljavala) i nakon sedam godina mukotrpnosti bila u trenu izlječena..... Da, Nada naša ima pravo....vjera je u pitanju... Da Ti sada ne nabrajam puno je slučajeva nemogućeg bilo riješeno u trenu.... Potrudi se molim Te, ništa nije bez razloga ...uđi u svoje srce sama bez naučenih storija drugih....sama, sama Ti koja jesi dio boga .... Ti to možeš ...pokušaj...i znaj da u tom Univerzumu misono-osjetilno-osjećajnih sfera postoji NETKO tko to drži sve na okupu...netko tko želi da mu se obratiš vapajućeg srca... zanemari sada znanost za koju si se toliko borila i davala joj čast, hvalu i priznanje....... a oprostiti onima koji neznaju u ovoj situaciji ništa napraviti!? zaboravi na trenutak na njih ...doći će oni već na red kod Tebe kad bude za to vrijeme..ne zamaraj se sada sa tim ....(izbaci samo iz srca mržnju na njih i predbacivanje ).......sada budi sva koncentrirana na SADAŠNJI trenutak....Puse
  • 19.10.2008. 16:56h

    Član antopejicMerlin1

    OPRASTATI

    DA BI OSOBA MOGLA OPROSTITI TREBA, PRVO NEGATIVNE MISLI ZAMENITI ZA POZETIVNE TEKTADA MOZE SE OPRASTATI I OPROSTITI.A OPROSTENO JE KAD OSOBA NIKADA TO NE SPOMENE ZABORAVI SVE ZA UVIJEK. KAD OPRASTA TREBA KAZATI JA OPRASTAM TOJ ILI TIM OSOBAMA SVE,PRIJE MOG RODENJA I POSLE MOG RODENJA DO OVOGA MOMENTA . A MOLIM TU ILI TE OSOBE DA MENI OPROSTE SVE. IKAZATI BOZE OPROSTI NAM JER NEZNAMO STA RADIMO.OPROSTI I MENI I JA SAM SEBI OPRASTAM .KAO STO JE ISUS REKO.OCE NEZNAJU SRA RADE. NEPOSTOJI NEGATIVNA NITI NESIPATICNA OSOBA NEGO NEGATIVAN DUH TE OSOBE KOJI TU OSOBU VODI POGRESNIM PUTEM ISTVARA MUKE IPROBLEME,TOJ OSOBI I DRUGIM. AKO MI OPROSTIMO I KAZEMO JA SAM OPROSTIJO ALI NSAM ZABORAVIO,ONDA NIISMO NI OPROSTILI. AKO STVARNO OPROSTIMO OD SRCA ONDA SMO MI NASU DUSU OSLOBODILI OD SVIH MUKA I PROBLEMA,ALI AKO NEOPROSTIM ONDA SE PRIMI SVE NA SEBE.AKO NEOPROSTIM I KAZEM DA TOJ ILITIM OSOBAMA NEGATIVNO DA SE NESTO DESI ONDA CE SE TO IJOS 3 PUTA VISE DOBITI NAZAD OD BOGA. GOSPODO DINAJA,AKO MENE PITATE STABI JA UCINIO NA VASEM MJESTU JA BIH OPROSTIJO I NA TAJ NACIN SEBE OLAKSO A TA ILI TE OSOBE CE DOBITI OD BOGA ONO STO SU ZASLUZILE. PA CE VIDJETI STA SU URADILE . NEGATIVNA ENERGIJA SAMA DOLAZI A POZETIVNU ENERGIJU TREBAMO SAMI DA PROIZVEDEMO,U POCETKU JE JAKO TESKO,ALI VREMENOM I UPORNOSCU SV TO POSTIGNEMO,POSLE JE LAKO .JA ZNAM DA TO NIJE LAKO JER SAM TO PROSO I SAD NEMAM PROBLEMA SA OPRASTANJEM .STOGOD VAM JE VECI PROBLEM NEKO NANIJO,BAS TOME TREBA OPROSTIT,PA NEKA DOBIJE ONO STO JE ZASLUZILA ,TAKO CE TA OSOBA DOBITI ONO I ONOLIKO KOLIKO JE DRUGIM CINILA ZLO,AMI OSLOBODILI NASU DUSU
  • 11.05.2013. 09:56h

    Član pupoljakMerlin2

    Hvala na članku :)

  • 11.05.2013. 09:57h

    Član borivojMerlin4

    mlabos

    draga moja mlabos, prošlo je više od 5 godinica od tog datuma kad je ispisan ovaj tekst, tako da mnogi s magicusa nisu niš pod milim bogom naučili. đaba im bilo naukovanje, prisutno dosoljavanje, pametovanje, zujanje, bockanje, tako silno i nemilosrdno bla, bla, bla... niš koristi od svih tih... njihov mentalni sklop i razina njihova razmišljanja to im ne dozvoljava i tu prepreku u njih nije moguće premostiti...

  • 11.05.2013. 12:13h

    Član mgracanMerlin3

    borivoj

    Svijet je uvijek isti, samo se mi mijenjamo ili ne mijenjamo.

  • 14.08.2013. 13:03h

    Član shadowofsoulMerlin11

    hvala na podizanju ovog članka

  • 14.08.2013. 15:45h

    Član vanessaMerlin10

    ♥ ♥ ♥*((((O))) HVALA

    Zbirka poezije Bogatstvo duše ***NLANDEKA***

  • 14.08.2013. 20:08h

    Član peki17Merlin1

    jedan od najkorisnijih članaka koje sam pročitala

  • 20.03.2014. 14:33h

    Član shadowofsoulMerlin11

    odličan članak, pročitala sam ga i sad, kao i onda...

  • 20.03.2014. 14:54h

    Član wendy.tanjaMerlin10

    Opraštanje je divan čin. Ja sam ga napravila, i iskreno od srca oprostila nekima, za koje bi mnogi rekli da se ne može oprostiti. Jadranki sam pružila ruku, shvatila sam da konačno trebam dati priliku  i pokazati povjerenje, jer to svatko zaslužuje. I ona je meni oprostila, nisam ni ja bila bezgrešna.

    Taj čin su svi vidjeli. I tu ruku nemam namjeru povući, jer vidim iskrenost i ukazano povjerenje i s njene strane.

    No, šta se desilo?

    Drugi su se grohotom nasmijali, jer nisu mogli zamisliti da se to može dogoditi, i jer vjerovatno i sami to ne mogu učiniti.

    Pri tome ostajem.

    Kada ukažeš povjerenje  jednoj duši za koju osjećaš da se promijenila, drugi ti i nisu toliko važni. pojavit će se opet netko, a ja ću biti ono što jesam- nesavršena u ljudskosti a u Njemu uvijek ono što on želi..

  • 20.03.2014. 15:02h

    Član shadowofsoulMerlin11

    "Čovjek još nikada nije bio tako blizu zvijezdama i tako daleko od samog sebe." rekao je Tolbert McCarroll

    daleko smo od sebe, onda kad ne želimo vidjeti da svijet nije krojen prema našoj mjeri, već se svi tu uklapamo kao kockice u mozaik

    tko nije griješio?? tko nije bio nepravedan prema nekim ljudima?

    nema te osobe... ali ima ljudi koji su uvidjeli neke svoje pogrešne postupke i pokajali su se zbog toga

    hvala takvim ljudima što postoje i što sam dio takvih ljudi, jer znam da sam u sebi prelomila puno toga i odbacila puno toga

    godine nisu mjerilo zrelosti, čovjek uči dok živi, prvo o sebi, a onda i o svemu drugom

    hvala Wendy na svemu, jedna drugoj smo bile zrcala i vidjele da tu nešto ne štima

    ne interesiraju me druge osobe, interesiraju me samo one osobe sa kojima mogu pronaći put prema Svjetlosti

    sve ostalo su jalova prepucavanja, dokazivanja tko je jači pa taj kači itd.

    oprostila sam sebi, oprostile su mi i druge osobe i ja sam drugim osobama oprostila

    a vječno držati tu mučnu energiju u sebi i stalno okrivljavati druge za moje loše postupke - pa to je bilo totalno neplodno i beskorisno...

    oprostiti - veliki je to osjećaj i predivno se osjećam nakon toga.... puno ljepše se živi i lakše je sve...

  • 20.03.2014. 16:05h

    Član dedamMerlin2

    To je magicus i to je moj izbor  te molim drago uredništvo da to bude I vaš izbor ako je moguće. ali to ali uvijek me tjera dalje pa tako i ovaj put, prošao sam opraštanje drugima pa sam shvatio da im nemam što oprostiti pa sam se prebacio na opraštanje sebi pa opet ista stva nema se što. Nismo bog koji nam je davno oprostio sve naše nedostatke pa tako nemamo što opraštati samo moramo osvjestiti te nedostatke i kroz promjenu iste pretvoriti u radost. kada bi cijenjeno uredništvo napravilo kategoriju "ŠKOLJKA" i dozvolilo na istoj komunikaciju bez cenzure gdje svako može iskreno a ne licemjerno ili pod nedaj bože nekim drugim nickom izbaciti sve što ga muči bez posljedica žigosanja ili osuđivanja kroz "Društvene norme" i kulturnu komunikaciju. Magicus bi postao mjesto iscjeljenja za tili čas. Svi mi znamo da bolest nastaje u guranju pod tepih emocija ili misli pa tim slijedom dozvolimo rubriku šloljka kao mjesto vređanja i pražnjenja.Pražnjenje je prirodno bogom dano kako crijeva tako i emocija i misli koje nebi trebalo biti usklađeno između svih sudionika ali ostavlja mogućnost da nakon istog dođe do usklađenja. Znam da nema moje školjkice kao mjesta za pražnjenje da bih se razbolio. Ma šta ja znam osim ukakiti divan post sa svojim staračkim nebulozama.Toliko sam star da se više niti ne sjećam što sam htio reći a nekak mi se činilo bitnim.senilan sam, da jesam. Ah da, oprosti Maja

  • 20.03.2014. 16:07h

    Član mlabosMerlin14

    HM STAR :))

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin14 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝

Napiši nešto, ostavi trag

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info