Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član JosipJankovic

Upisao:

JosipJankovic

OBJAVLJENO:

PROČITANO

856

PUTA

OD 14.01.2018.

PASTIR I OVCA: PRESTANITE DA BUDETE MARIONETA

PASTIR I OVCA: PRESTANITE DA BUDETE MARIONETA
Svaka osoba je rodena jedinstvena, i svaka ima svoju sudbinu.

PASTIR I OVCA: PRESTANITE DA BUDETE MARIONETA

Sarna ideja Boga daje vam osecaj olaksanja- da niste sami, da neko vodi racuna o tome sta se desava; da ovaj kosmos nije samo haos, vee da je zaista kosmos; da iza njega stoji sitem, logika; da nije besmislena gomila stvari, da nije anarhija. Postoji neko ko vlada ti­ me; suvereni kralj koji vodi racuna i o najsitnijem detalju- cak se ni list ne pomera ako on tone kaze. Sve je isplanirano. Vi ste cleo uzvi­ sene sudbine. Mozda vine razumete njeno znacenje, ali ga ima jer je i Bog tu. Bog donosi ogromno olaksanje. Covek oseea kako zivot nije slucajan; postoji prikriveno oseeanje da postoje neki znacaj, svrha, sudbina. Bog donosi smisao sudbine.


Jane verujem, vee znam da Bog sigurno ne postoji. I hvala Bogu sto ne postoji, jer bi njegovo postojanje stvorilo toliko problema i poteskoea, da bi zivot bio skoro nemogue. Verovatno niste gledali na ovu stvar iz mog ugla- mozda niko nije probao da gleda nato iz ovog ugla.

Hriseani kazu da je Bog stvorio svet. Zbog stvaran ja je, zapravo, potrebno pretpostaviti postojanje Boga. Svet je tu; mora da ga je neko stvorio. Ko god da ga je stvorio, nazvan je Bogom. Uvidate li sta to znaCi? Ako je svet stvoren, znaCi da nema evolucije: evolucija znaCi da se stvaranje nastavlja.

Setite se hriseanske price koja kaze da je Bog stvorio svet za sest dana, a onda se sedmog dana odmarao; od tada se on odmara. Stvaranje je zavrseno za sest dana. Odakle, sada, evolucija uopste moze da pocne? Stvaranje je zavrseno! Tacka je stavljena. Zavrseno je se­ stog dana, tacka, i posle toga ne postoji mogucnost evolucije.

Evolucija nosi u sebi znacenje da stvaranje nije zavrseno; odatle proizilazi mogucnost razvoja. Ali Bog ne moze da stvori nepotpun svet; to ne bi bilo u skladu sa njegovom prirodom. On je savrsen, i sve sto radi je savrseno. On se ne razvija, niti se svet razvija; sve je stalo, doslo je do mrtve tacke. Razlog zbog kog je crkva bila protiv Carlsa Darvina je taj sto je covek izneo ideju koja ce ubiti Boga pre ili kasnije. Crkvene vode su na neki naein bile vidovite: mogli su da vide dalekosdne posledice  ideje o evoluciji.

Obicno ne biste povezali stvaranje i evoluciju. Koja je veza izme­

du Boga i Carlsa Darvina? Veza postoji. Carls Darvin kaze da je stva­ ranje proces koji traje, da je sve sto postoji nesavrseno, i da nikada nece biti savrseno; ono tek tada moze da se razvija, da dosegne nove visine, nove dimenzije, otvara nova vrata, dobija nove moguenosti.

Bog je zavrsio svoj posao za sest dana- i to ne mnogo davno, samo 4 004 godine pre rodenja Isusa Hrista. To je verovatno bilo prvog ja­ nuara, u ponedeljak, jer mi uspemo da ukalupimo Boga u sve sto smo stvorili. On mora da prati nas kalendar. Ako mene pitate, ja bih rekao da je to bilo u ponedeljak, prvog aprila, na Dan sale, jer taj dan savrse­ no odgovara za stvaranje kompletnog, vee gotovog postojanja.

Ako evolucija postane nemoguca, zivot gubi sav smisao, gubi

buduenost; u tom slucaju je sve proslost.

Nije neobicno sto su religiozni !judi stalno orijentisani na pro­ slost   samo nju i imaju. Sve je  vee uradeno; u buducnosti  nema sta da se uradi, buducnost je prazna, a opet moramo da zivimo  u  njoj. Sve sto je trebalo da se dogodi, dogodilo se 4 004 godine pre rode­ nja Isusa. Posle toga nije bilo nikakvog dodatka, nikakve evolucije, nikakvog   razvoja.

Bog je stvorio svet kao sto je grncar napravio Ciniju, mrtvu stvar

od gline. Ali zapamtite, grncar moze da unisti Ciniju svakog trenut­ ka. Ako Bogu date moe stvaranja, vi mu automatski dajete i moe ne­ stvaranja. 0 ovome niko nije razmisljao. Bog moze i da unisti. Dan sale dolazi svake godine; svake godine, prvog aprila, on moze da nas unisti. To opet moze da potraje najvise sest dana.


Sarna ideja da ste stvoreni Cini od vas stvar, oduzima vam vase bice.

Vi mozete da budete bice samo ako Bog ne postoji. Bog i vi kao bice ne mogu postojati istovremeno. Zato sam ja siguran da Bog ne postoji, jer vidam bica svuda.

Prisustvo bica je dovoljan dokaz da Bog ne postoji, da ne moze da postoji. Mozete da postojite ili vi ili Bog; ne mozete postojati istovremeno. Osoba koja pocne da veruje u Boga ne znajuCi gubi svoju sustinu; postaje stvar. Tako postoje hriscanske, hiduisticke, muhamedanske stvari, a ne bica. Oni su se na svoju ruku odrekli svog bica; oni su svoje bice dali Bogu. Fikcija je ozivela, a ono sto je bilo zivo, postalo je fikcija. ja jednostavno postavljam stvari na nji­ hova mesto.

Ne kazem da Bog ne postoji zato sto imam nesto protiv njega. Bog me ne zanima uopste, da li postoji ili ne - ne tice me se. Kada kazem da Bog ne postoji, zelim da vam vratim vasu izgubljenu susti­ nu; da vam pokazem da niste stvar koju je neko nasumicno stvorio.

Zasto je odluCio da bas tog dana, 4 004 godine pre Hristovog

rodenja, stvori svet? Sta je dovelo do ideje o stvaranju? Da li je po­ stojalo nesto drugo sto ga je nateralo da to uradi? Da li je postojala neka zmija koja ga je navela da to uradi? Zasto bas tog dana, a ne nekog drugog? Zelim da vidite u cemu je stvar. To je bilo proiz­ voljno, stvar kaprica. Ako je ta prica istinita, onda je Bog lud. Sta je radio Citavu vecnost pa mu je ideja o stvaranju pala na pamet ta­ ko kasno?

Sarna ideja stvaranja Cini da mi izgledamo kao rezultat proiz­ voljnih, kapricioznih postupaka, dok evolucija nije takva. Evolucija je vecna; desava se oduvek. Nije bilo vremena kada postojanja nije bilo, niti ce biti vremena kada postojanja nece biti; postojanje znaCi vecnost.

Bog Cini da cela prica izgleda luckasto, nasumicno, beznacajno, cudno. Sarno jedan starac, koji mora da je zaista star - mnogo, mnogo star kome je tako dosla ideja o stvaranju koju je realizovao za sest dana. Zato je Crkva bila protiv Carlsa Darvina: ,Vi kazete da svet nije potpun, da se razvija. Vi ste protiv Biblije, protiv svetih spisa. Vi se protivite Bogu, protivite se ideji o stvaranju."

Carls Darvin je samo rekao: ,Ja nisam protiv Boga, ne pozna­ jem nikakvog boga." On je bio veoma strasljiv covek i hriscanin. Imao je obicaj da se moli; u stvari, poceo je vise da se moli nakon sto je napisao teoriju evolucije. Veoma se uplasio: ko zna, mozda je radio ne5to protiv Boga. On je verovao da je Bog stvorio svet, ali ci­ njenice iz prirode su govorile ne5to potpuno drugo sve se razVIJa, zivot nikada ne ostaje isti.

Dakle, ako neko veruje u Boga, onda ne veruje da je bice. Sarno su stvari stvorene; one imaju svoj pocetak i svoj kraj   bica su vecna.

Zbog ovih Cinjenica dve religije u Indiji, dainizam i budizam, od­ bacile su ideju o postojanju Boga, zato sto bi njegovo postojanje automatski ponistilo ideju o bicu, koje je daleko znacajnije. Volele bi da su mogle da zadde obe ideje, ali to je bilo logicki nemoguce. Jed­ nom kada prihvatite da vas je neko stvorio, prihvatate i drugi deo te

ideje, da taj isti kapriciozni covek, moze bilo kad da vas unisti. uce­

mu je onda vasa svrha da budete samo igracka u rukama nekog sta­ rog madionicara? Da moze, kad god pozeli da se igra tim igrackama, ili da ih, pak, unisti? Mahavira i Buda su naCinili veliki i hrabar korak birajuCi bice iodbacujuCi Boga- ito pre dvadesetpet vekova. Jedno­ stavno su uvideli date dve stvari ne mogu postojati istovremeno; jed­ na drugu iskljucuju. Ali nisu hili svesni evolucije; ta ideja se razvila kasnije. Sada znamo da se stvaranje protivi i ideji o evoluciji.

Stvaranje i evolucija su u potpunom sukobu. Stvaranje znaCi da je nesto zavrseno; evolucija znaci konstantan razvoj. Razvoj je mo­ guc samo ako su stvari nesavrsene, itakve i ostaju. Koliko god da se razviju, uvek imaju mogucnost da se razvijaju dalje.

Jos neke stvari bi trebalo uzeti u obzir.

Ako vas je neko stvorio, ne mozete biti slobodni. Da li ste videli da neka masina ima slobodu, da bilo koja ,stvar" ima slobodu? Sve sto je stvoreno nalazi se u rukama tvorca, bas kao marioneta. On ddi konce u rukama; on povlaCi jedan konac ... Sigurno ste gledali neku lutkarsku predstavu. Konci se povlace- ali covek stoji iza pa­ ravana; njega ne vidite, vidite samo lutke lutke koje igraju, koje se biju, ali sve je to lazno. Lutkar je stvaran.

Ove lutke nemaju slobodu da se biju, zaljube, vencaju to se sve desava u predstavi. Ne mogu da odluce da li ce da igraju iii nece, ili kad nece da igraju, da kazu: ,Ne! Necu da igram." Lutka ne moze da kaze ne. Sve religije su vas i uCile da ne kazete ne: nemoj reCi ne Gospodu, njegovom mesiji, njegovoj svetoj knjizi; nikada, nikada nemoj razmisljati o tome da kazes ne.

A zasto? Ako ne mozete da kazete ne, sta onda znaCi vase da?

Ono je posledicno da- ima znacenje samo kada ste u stanju da ka­ zete ne. Ako morate da kazete da, onda nema druge mogucnosti osim da to ikazete. Cuo sam da kada je Ford zapoceo proizvodnju kola, licno je odlazio u izlozbeni prostor i razgovarao sa musterija­ ma. Imao je obicaj da im kaze: ,Mozete da izaberete boju koju ho­ cete, dogod je to crna"- zato sto su se u to vreme kola proizvodila samo u crnoj boji. Slobodni ste, ukoliko vas odgovor glasi da. Ka­ kva je to sloboda?

Lutke ne mogu biti slobodne. A ako vas je Bog stvorio, vi ste on­ da lutka. Bolje je pobuniti se protiv Boga i postati bice, nego prepu­ stiti se i biti deo lutkarske predstave, jer onog trenutka kada prihvatite da ste lutka, poCinili ste samoubistvo.

Lutke vidate svuda po svetu, boja koze im se razlikuje, imaju drugacija imena, razliCite rituale. Hindusi kazu da se cak ni list na drvetu ne pomeri a da Bog to ne zna - sta je onda sa varna? Bog kontrolise sve sto se dogada. U stvari, on je sve odredio u trenutku stvaranja; sve je vee odredeno. Cudno je kako inteligentni ljudi i dalje veruju u ovo dubre.

Pogledajte samo to dubre: sa jedne strane Bog vas je stvorio; sa druge, kada uradite nesto lose, bivate kaznjeni.

Ako vas je Bog stvorio, i odredio vasu prirodu, ivi ne mozete da se ponasate suprotno njoj, onda nemate nikakvu slobodu. Ako Bog postoji, onda nema naCina da budete slobodni; kako onda mozete poCiniti zloCin, kako mozete biti gre5nik? Kako mozete biti svetac, takode?  On je  sve odredio. On je  odgovoran, a nevi.

Ali !judi veruju u obe ove stvari istovremeno - Bog je stvorio SVet, Stvorio je muskarca, zenu, SVe - j onda nam uvaJio SVU odgo­ VOtnost? Ako sa varna nesto nije u redu, Bog je za to odgovoran i trebalo bi da bude kaznjen. Ako ste ubica, onda je Bog odgovoran za stvaranje ubice; on bi onda trebalo da bude odgovoran za Adolfa Hitlera iJosifa Staljina i Mao Cedunga. On je  stvorio ove !jude.

Ali ne, religiozni umovi gube inteligenciju, poCinju da rdaju, potpuno zaboravljaju da se ove dve stvari ne mogu usaglasiti; Bog i sloboda se iskljucuju. Ako ste slobodni, onda nema Boga.

Mozda niste o tome razmisljali. Kako mozete biti slobodni uz tvorca koji vas stalno posmatra, koji brine o varna i usmerava vas? Prvo vas je programirao. I vi cete pratiti taj program; ne mozete nista drugo da uradite. Kao kada ubacujete informacije u kompjuter- on moze odgovoriti samo uz pomoc njih. Ako od njega trazite informa­ cije koje niste uneli ranije, on neee moCi da odgovori. Kompjuter je mehanizam: prvo u njega morate uneti sve informacije, a onda, kad god je to potrebno, zatrazite neku informaciju i on vam je daje.

Ako tvorac postoji, onda ste vi samo kompjuter. Tvorac vam je uneo neke informacije, programirao vas je, i vise ponasate u skladu sa tim. Ako ste svetac, niste vi za to zasluzni- i to je vas program. Ako ste gresnik, ne treba da se oseeate odbaceno i lose - to je vas program. Ako postoji Bog koji je stvorio svet, onda niko ne snosi odgovornost osim njega. A kome on moze da bude odgovoran? Ni­ ko nije iznad njega. Vi niste odgovorni jer vas je on stvorio; on ne snosi odgovornost, jer nema kome da bude odgovoran. Ako Bog postoji, to znaci da se svet odrice odgovornosti, a odgovornost je centar zivota.

Dakle, prihvatiti Boga ne znaCi biti religiozna osoba, jer kako mozete biti religiozni bez osecaja odgovornosti? Kako mozete biti religiozni bez slobode? Kako mozete biti religiozni bez svog nezavi­ snog bica? Bog je antireligiozna ideja.

Ako sagledate stvar iz svih uglova, onda oni koji veruju u Boga nisu religiozni, ne mogu biti religiozni. I kada kazem da Bog ne po­ stoji, ja pokusavam da spasem verovanje.

Davo nije opasan, opasnost dolazi od Boga. Davo je samo nje­ gova senka. Ako Bog nestane, i senka ce automatski nestati. Bog je pravi  problem.

Kada kažem da je Bog najveci neprijatelj verovanja, tzv. religiozni

!judi se sokirati, jer oni misle da molitve upueene Bogu, divljenje i predaja Bogu Cine religiju. Oni nikada nisu razmisljali o odgovornosti, slobodi, razvoju, svesti, bicu; nikada nisu ni pokusali da razmisljaju o tome, a to su istinska religiozna pitanja. Ovi ljudi nisu svesni sta gube.


Oni gube sve sto je vredno, sve sto je lepo, sve sto moze postati njihov blagoslov. Takozvana religiozna osoba se usredsredi na fikciju i zabo­ ravi svoju realnost, zaboravi sebe imisli na nekoga ko je tamo, gore, na nebu. Ta osoba na nebu je nepostojeca, ali mozete se usredsrediti i na bilo koju nepostojecu stvar i zaboraviti sebe tokom tog procesa. A tu, u varna, ddava se prava religija.

Molitva onda nema nikakve veze sa religijom. Sta radite rokom molitve? Prvo stvorite sliku necega iz svoje maste, predate joj se, a zatim se obracate toj slici. Vi izvodite nenormalan Cin. U svim cr­ kvama, sinagogama, hramovima i u svim dzamijama sveta, ljudi ra­ de nesto nenormalno;  ali cela zemlja je puna ovakvih ludaka.

Posto to rade vee vekovima i posto ste ih prihvatili kao religio­ zne ljude, moja izjava da oni nisu religiozni vas sokira. Oni cak nisu ni normalni - a daleko su i od religioznog. Oni su nize od normal­ nog. To sto rade je toliko glupo da  ako  tako  nastave,  koliko  god malo inteligencije da im je ostalo, malo  pomalo ce i to nestati.  A mozda je vee i nestala.

mene je verovanje izvrstan fenomen. Ono nije izmisljeno. Ve­

rovanje je ulazak u samo srce realnosti. Verovanje znaci poznavati samu   postojanja. Ali moracete da odbacite svoje izmisljene slike. Te slike vam nikada nece dopustiti da udete u sebe, zato sto su one projekcija iz spoljnjeg sveta, a vi se u potpunosti identifikujete sa njma. Vi to znate. Dobro znate koliko ste puta plakali gledajuCi neki film ili televizijsku emisiju, iako znate da je to samo ekran i da iza nje­ ga nema nikoga. Potpuno ste zaboravili da ste samo gledalac; vi se toliko identifikujete sa nekim, da kada ta osoba pati vi placete. E to ra­ de vasi tzv. religiozni !judi! Oni izmisljaju bogove i boginje svih mogu­ cih vrsta, zaboravljajuCi sebe. Oni obozavaju nesto stone postoji, ali to rade sa tolikom zeljom, da su od toga napravili halucinaciju.

Za jednog hriscanina je moguce da vidi Isusa otvorenih oCiju; moguce je da ce jedan hindus videti Krisnu otvorenih oCiju. Prob­ lem bi nastao kada bi hindus trebalo da vidi Isusa. Hindus nikada ne moze da vidi Hrista ama bas nikada - a hriscanin nikada ne moze da vidi Krisnu. Ne bi skodilo da se to ddava s vremena na vreme, ali Hrist iKrisna nikada nece napraviti tu gresku. Hriscanin nece dozvoliti da dode takve greske; on halucinira o Hristu, ne moze halucinirati o Krisni. Na ekranu se pojavljuje samo ono sto vi projektujete.

Ako pustite jedan film, onda ce se samo on pojaviti na ekranu; ako pustite neki drugi film, onda ce se on pojaviti na ekranu. Ne moze se desiti da pustite jedan film, ada se drugi pojavi na ekranu. Zato je nemoguce da se Krisna prikaze hriscaninu, ili muhamedan­ cu, ili Jevrejinu. Hrist se nece prikazati nikome osim hriscanima.

Pa ipak mi i dalje pothranjujemo mastu i halucinacije. I sta ima­ mo od toga? Nakon nekoliko hiljada godina haluciniranja, sta smo dobili- ovakvo covecanstvo, ovaj haos? Je lito rezultat religiozne prakse, discipline, rituala i molitvi koje primenjujemo vee hiljada­ ma godina? Milioni crkava, sinagogi, hramova sirom sveta - i koji je rezultat? Covek koga vidite, savremeni covek, covecanstvo prois­ teklo iz tih napora?

Tako je moralo biti, zato sto smo protraCili tolike godine na Ci­ stu glupost, koju nazivamo religija. ProtraCili smo toliko vremena, a mogli smo da ga iskoristimo da dostignemo neslucene visine, ne­ dokuCive dubine; mogli smo da ostvarimo slobodu duha, saosecaj­ nost duse, integritet, jedinstvenost. Da bar nismo izgubili hiljade godina jureCi za laznim Bogom, za carolijom- koja ne vredi ni pre­ bijene pare . I vi me pitate: ,Da li stvarno ne verujete?"

To nije stvar verovanja ili neverovanja  nema u sta da se veruje

ili ne veruje! Bog ne postoji.

Stoga vas molim da zapamtite: nemojte govoriti da sam ja ne­ vernik. Ja nisam ni vernik ni nevernik. Ja samo kazem da je cela ova stvar projekcija ljudskog uma i da je vreme da prestanemo da se igramo. Vereme je da Bogu kazemo zbogom jednom zauvek.

Odakle potice verski fundamentalizam? Kakva je njegova psihologija, kako se

•   ona menja u odnosu na druge oblike religije koje izgledaju tolerantnije i spremnije na ljubav?

Religija je jedan veoma kompleksan fenomen, i ta komplek­ snost se mora razumeti.


Na svetu postoji sedam tipova religija. Prvi tip je orijentisan na neznanje. Posto !judi ne mogu da tolerisu svoje neznanje, oni ga skrivaju. Posto im je tesko da prihvate da je moguce da covek ndto ne zna, jer je to u sukobu sa egom, ti !judi veruju. Njihovi sistemi verovanja funkcionisu tako da zastite njihov ego. Sistemi verovanja izgledaju kao da pomazu, ali su na duze staze veoma stetni. U po­ cetku izgleda kao da su dobri zastitnici, ali se ispostavi da su izuzet­ no destruktivni. Sarna potreba da se veruje potice od neznanja.

NajveCi deo covecanstva pripada prvom tipu religije, i to samo da bi izbegli realnost, osecaj praznine koji imaju u sebi, da bi izbegli emu rupu neznanja. Ljudi ovog prvog tipa su fanatici. Oni cak ne mogu ni da tolerisu postojanje drugih religija. Njihova religija je prava religija. Oni se toliko plase svog neznanja, da ako postoji ne­ ka druga religija pored njihove, mozda bi poceli da sumnjaju. Onda ne bi hili toliko sigurni. Da bi hili sigurni, postaju tvrdoglavi, tvrdo­ glavi do ludila. Oni ne mogu da citaju druge svete knjige, ne mogu da slusaju drugaCiju istinu, ne mogu da tolerisu druga otkrovenja Boga. Njihovo otkrovenje je jedino, njihov prorok je jedini. Sve ostalo je apsolutna neistina. Za ove !jude je sve apsolutno, dok je za osobe pune razumevanja  uvek sve relativno.

Ovi !judi su naneli religiji mnogo stete. Zbog ovakvih !judi, sa­

ma religija izgleda pomalo glupo. Zapamtite da ne treba da budete zrtva ovakve vrste !judi. Skoro 90o/o covecanstva pripada ovom tipu religije, a to nije nista bolje od toga da ne budete religiozni uopste. Mozda je cak i gore, jer osoba koja nije religiozna nije ni fanatik. Osoba koja nije religiozna je otvorenija, spremna da saslusa, da raz­ govara, da raspravlja, spremna je da trazi i istrazuje. A prvi tip reli­ giozne osobe nije spreman cak ni da saslusa.

Za  vreme  studija sam ziveo  kod  jednog  od svojih  profesora.

Njegova majka je hila veoma posvecena hinduizmu, potpuno neo­ brazovana ali veoma religiozna.

Jedne hladne zimske noći, dok je  vatra gorela u kaminu, citao

sam Rig Vedu. Ona je usia u sobu i pitala me: ,Sta to Citas ovako ka­ sno?" Da bih se nasalio sa njom, rekao sam: ,Kuran." Ona je skoCila, otela mi Rig Vedu, bacila je u kamin i rekla: ,Zar si ti muhameda­ nac? Kako se usudujes da unesd Kuran u moju kucu?!"


Sutradan sam rekao njenom sinu, svom profesoru: ,Vasa maj­ ka je izgleda muhamedanac" jer se zna da su ovakve stvari radili muhamedanci. Oni su spalili jedno od najveCih blaga starog sveta, biblioteku u Aleksandriji. Vatra je gorela skoro sest meseci; biblio­ teka je bila toliko velika da je bilo potrebno sest meseci da potpu­ no izgori. A covek  koji ju je spalio bio je kalif muhamedanac. Njegova logika bila je logika prvog tipa religije. On je dosao sa Kuranom u jednoj i upaljenom bakljom u drugoj ruci kod bibliote­ kara i rekao mu: ,Imam jednostavno pitanje. U ovoj velikoj bibli­ oteci ima nekoliko miliona knjiga ... " U tim knjigama bilo je sadr:Zano sve sto je covecanstvo do tada nauCilo, a to je bilo mno­ go vise od onoga sto mi sada znamo. U biblioteci su bile informa­ cije o Lemuriji, Atlantidi, kao i svi zapisi sa Atlantide, kontinetu koji je potonuo u more. Bila je to nastarija biblioteka, cuvala je mnogo sta. Da jos uvek postoji, covecanstvo bi mozda bilo druga­ Cije, zato sto mi jos uvek ponovo otkrivamo mnoge stvari koje su vee bile otkrivene.

Kalif je rekao: ,Ako ova biblioteka sadr:Zi samo ono sto vee postoji u Kuranu, onda nije potrebna; suvisna je. Ako sadrzi vise od onoga sto ima u Kuranu, onda nije dobra. U tom slucaju se mora unistiti odmah." U oba slucaja bi morala biti unistena. Ako sadr:l.i isto sto i Kuran, onda je suvisna. Zasto se bez potrebe bri­ nuti oko tolike biblioteke? Kuran je sasvim dovoljan. A ako sadr­ zi mnogo vise stvari nego Kuran, onda te stvari moraju biti pogresne, jer je samo Kuran istinit. Dr:l.eei Kuran u jednoj ruci, drugom rukom je poceo da pali biblioteku - u ime Kurana. Mu­ hamed mora da je plakao tog dana u raju, jer je biblioteka bila spaljena u njegovo ime.

Ovo je prvi tip religije. Uvek budite oprezni, zato sto ovaj tvr­ doglavi covek postoji u svima nama. On postoji u hindusima, mu­ hamedancima, hriseanima, budistima, dainima- on postoji u svima nama. I svi moraju da paze da muse ne prepuste. Tek onda se mo­ zete uzdiCi do visih tipova religije.

Problem sa prvim tipom religije je to sto smo skoro svi podig­ nuti u njenom duhu. Uslovljeni smo njome, pa nam izgleda skoro normalno. Hindus je vaspitan da drugi nisu u pravu. Cak i ako su ga ucili da bude tolerantan, to je tolerancija onoga koji zna prema onima koji ne znaju. Dain je vaspitan da veruje da je samo on u pravu; svi ostali su neznalice, koje posrcu i tra:l.e u mraku. Ovo uslovljavanje moze tako da se ukoreni u varna da mozete da zabo­ ravite da je to uopste uslovljavanje ida treba da se uzdignete iznad toga. Covek moze da se navikne na odredeno uslovljavanje i da pocne da razmislja da je to njegova priroda, da je to istina. Covek, dakle, mora biti veoma oprezan, mora  otkriti svoje najnize porive i paziti da im se ne prepusti.

Mi se nekada uporno trudimo da promenimo svoje zivote, a

ipak nastavljamo da verujemo u prvi tip religije. Tada promena nije moguea, jer to pokusavate da uradite u kontekstu koji je na tako ni­ skom nivou dane moze biti nimalo religiozan. Prvi tip religije jere­ ligija samo po zvanju; ne bi ni trebalo da nosi to ime.

Imitacija je karakteristicna za prvi tip religije. Ona insistira na imitaciji - imitirajte Budu, Hrista, Mahaviru - samo imitirajte ne­ koga. Nemojte biti svoji, budite neko drugi. I ako ste veoma tvrdo­ glavi, mozete naterati sebe da budete neko drugi.

Vi nikada ne mozete biti neko drugi. Duboko u sebi vi to ne mozete biti. Ostaeete svoji, ali mozete sebe prisiliti da licite na ne­ kog drugog.

Svaka osoba je rodena jedinstvena,  i svaka ima svoju sudbinu.

ZloCin je imitirati nekoga. Ako pokusate da postanete Buda, moze­ te izgledati kao on, hodati i pricati isto kao i on, ali eete propustiti sustinu. Propusticete sve sto je zivot spremio za vas. Buda moze da se dogodi samo jednom. U prirodi stvari nije da se ponavljaju. Po­ stojanje je toliko kreativno da se nikada ne ponavlja. Ni u sadasnjo­ sti, ni u proslosti, ni u buducnosti necete pronaCi osobu koja je potpuno ista kao vi. To se nikada nije desilo. Ljudsko bice nije me­ hanizam kao Fordov automobil na proizvodnoj traci. Vi ste dusa, jedinka. Imitacija truje. Nikada ne imitirajte nikoga. Inace eete po­ stati :l.rtva prvog tipa religije, koja to uopste nije.

Zatim postoji drugi tip. Drugi tip se bazira na strahu.

Covek je uplasen, svet je za njega cudan, ion zeli da bude sigu­ ran, zasticen. U detinjstvu, roditelji su ti koji nas stite. Ali mnogi !ju­ di, milioni ljudi, ne prerastu period detinjstva. Negde se zaglave, pa

im i dalje trebaju otac i majka. Zbog toga Boga nazivaju ,ocem" iii

,,majkom". Njima treba bozanski roditelj da ih zastiti; oni nisu do­ voljno zreli da budu samostalni. Treba im sigurnost.

Mozda ste videli malu decu sa njihovim plisanim medama, ili nekom drugom posebnom igrackom ili cebencetom, sa bilo Cime sto ima neko posebno znacenje za dete. Tog medu nista ne moze za­ meniti. Mozete reCi da postoji bolji, ali to nema veze. Izmedu dete­ ta i ,njegovog" mede postoji ljubav. Njegov meda je jedinstven; nista ga ne moze zameniti. Meda se isprlja, pocne neprijatno da mi­ rise, da se raspada, ali ga dete i dalje nosi sa sobom. Ne mozete mu dati novog medu. I roditclji moraju da se pomire sa tim. Cak irodi­ telji to moraju da postuju, inace ce se dete uvrediti. Ako porodica ide na putovanje, i meda mora da ide; prema njemu moraju da se ophode maltene kao prema clanu porodice. Znaju da je to budala­ sto, ali taj meda ima neko znacenje za dete.

Sta taj meda znaCi detetu? On je na neki naCin samo objekat. On nije cleo deteta; on je cleo realnog sveta. On svakako nije samo cleo maste, nije samo nesto subjektivno; on nije san, stvaran je. Ali on nije samo predmet; detetovi snovi su povezani sa njim. On je pred­ met, ali mnogo toga subjektivnog je povezano s tim predmetom. Za dete je on skoro ziv. Dete prica sa medom, ponekad se naljuti na njega i baci ga, a zatim ga uzme i kaze: ,Izvini". Za dete on ima licnost, skoro kao covek. Dete ne moze da zaspi bez njega. Dr:li ga i grli dok tone u san; oseca se sigurnim. Kada je meda tu citav svet je lep, sve je u redu. Bez mede je dete usamljeno.

Moga deca odrastu fizicki, ali ne i psihicki, i celog zivota im je potreban meda. Vasa slika Boga u hramovima i crkvama nije nista drugo nego isti Ol)aj meda.

Tako kada hindus ode u svoj hram, on vidi nesto sto muhame­ danac ne vidi. Muhamedanac vidi samo statuu od kamena. Hindus vidi ne5to sto niko drugi ne vidi- svog medu. On je fizicki prisutan, ali je ne5to vise od predmeta. Vernik projektuje mnogo sta subjek­ tivno na statuu; ona funkcionise kao ekran.

Isto tako mozete biti hindus, a da u dainskom hramu ne osetite duboko postovanje. Ponekad se cak mozete osetiti i pomalo uvre­ denim, jer su statue Mahavire gole. Mozete se pomalo uvrediti. Ali


onda dolazi dain sa ogromnim postovanjem; to je njegov meda, i on se oseca zasticenim.

ZnaCi, kad god osetite neki strah, vi se setite Boga. Vas Bog je nusprodukt vaseg straha. Kada se osecate dobro, kad niste uplase­ ni, ne zamajavate se time. Nemate ni potrebu.

Drugi tip religije se bazira na strahu. To je bolesno, skoro neu­

roticno- zato sto zrelost dolazi tek onda kada shvatite da ste sami, i da morate da budete sami da biste se suoCili sa realnoscu kakva stvarno jeste. Ove prolazne mede su samo vasa masta; oni vam ne mogu pomoCi. Ako ce se ne5to dogoditi, dogodice se; meda vas ne moze zastiti. Ako ce smrt da dode, ona ce doCi. Vi prizivate Boga, ali zastite nema. Vine dozivate nikoga, zovete jer se plasite. Mozda vam to dozivanje daje neku hrabrost.

Mozda vam molitva daje neku hrabrost, ali Boga nema da vam odgovori. Nema nikoga ko ce odgovoriti na vase molitve, ali ako mislite da ce neko odgovoriti na vasu molitvu, mozda ce vam biti lakse, mozda cete biti opusteniji.

Religija bazirana  na strahu je religija ,Ne radi!"  nemoj  raditi

ovo, nemoj raditi ono - jer strah je negativan. Deset zapovesti je orijentisano na strah- nemoj raditi ovo, nemoj raditi ono kao da rcligija nije nista drugo nego izbegavanje stvari. Nemoj raditi ovo, nemoj raditi ono- ako sebe okruzite sigurnoscu i bezbednoscu, ako nikada ne rizikujete, nikada ne krenete opasnim stazama, vi u stvari ne dozvoljavate sebi da budete zivi. Kao sto je prvi tip religije fana­ tican, tako je drugi tip negativan. On daje odredenu dozu krutosti, napetosti. On je potraga za sigurnoscu koja nije moguca, zato sto je zivot nesiguran. Zivot je nesiguran, opasan i pun rizika.

Kljucna rec u religiji baziranoj na strahu je ,pakao" i, naravno,

represija: ,Nemoj to raditi!" Osoba drugog tipa je uvek uplasena; sta god da potisnete, nikada se toga necete osloboditi; u stvari, jos vise cete potpasti pod njegovu vlast, jer sta god da potisnete to ide duboko u vase nesvesno. To dopire do vasih korena i truje celo va­ se bice.

Zapamtite, potiskivanje nije put ka slobodi. Potiskivanje je gore

od izrazavanja, zato sto kroz izrazavanje osoba jednog dana mora postati  slobodna. Potiskivanje  Cini da osoba stalno time bude  opsednuta. Sarno vam zivot moze dati slobodu. Zivot koji zivite moze vam dati slobodu. Neprozivljeni delovi Zivota ostaju privlacni, a urn se uvek mota oko onoga sto ste potisnuli.

Prava religija vas Cini neustrasivim: neka vam to bude kriteri­ jum. Ako vas religija Cini uplasenim, to onda i nije religija.

TreCi tip religije se bazira na pohlepi.

To je ,Radi!" religija. Kao sto je religija bazirana na strahu ,Ne radi!" religija, tako je religija bazirana na pohlepi ,Radi!" religija:

,Uradi to!" Kao sto je u religiji baziranoj na strahu kljucna rec ,pa­ kao", tako je u religiji baziranoj na pohlepi kljucna rec ,raj". Sve se mora uraditi na odredeni naCin da bi svet- onaj svet- bio osiguran, a vasa sreca posle smrti zagarantovana.

Religija pohlepe je formalna, ritualna, ambiciozna, dezorijenti­ sana. Puna je zelja. Pogledajte Muhamedov koncept raja, ili hri­ scanski, ili hinduisticki. Mozda su nivoi razliCiti, ali evo sta je cudno: sve sto oni kazu da covek mora da uskrati sebi u ovom zivo­ tu, dobice u velikim koliCinama u raju. Trebalo bi da Vi ovde zivite u celibatu da biste zasluzili da odete u raj, gde ce vam lepe devojke, zauvek mlade, koje su ostale na sesnaest godina, biti dostupne. Mu­ hamedanci kazu da ne treba piti nikakav alkohol. Ali u njihovom raju teku reke vina! To izgleda apsurdno. Ako je nesto pogresno, onda je pogresno. Kako to moze biti dobro i ispravno u raju? Onda je Omar Kajam u pravu kada kaze: ,Ako su nam u raju dostupne re­ ke vina onda nas pustite da se ovde na njega navikavamo, jer cemo tesko ziveti u raju nenaviknuti. Neka nam ovaj zivot bude mala pro­ ba, tako da mozemo da izgradimo ukus i odredimo svoj kapacitet." Tosto Omar Kajam kaze zvuCi logicnije. On se, u stvari, sali sa mu­ hamedanskim konceptom raja. On kaze da je ceo koncept glup. Ali

!judi postaju religiozni iz pohlepe.

Jedna stvar je sigurna- sta god da skupite ovde, bice vam odu­ zeto; smrt ce vam to odneti. Pohlepna osoba, dakle, zeli da skupi nesto sto smrt nece odneti. Ali zelja za skupljanjem ostaje. Osoba zato skuplja vrline; vrlina je novae onog sveta. Sakupljajte vrline da biste na onom svetu mogli vecno da zivite u pozudi.

To je u osnovi svetovni tip coveka. Njegov koncept onog sveta je samo projekcija ovog. On ce ,uraditi" samo zato sto ima zelje, i ambicije, i zato sto zudi za moCi, ali nista nece raditi od srca. To ce biti neka vrsta manipulacije.

Mula Nasrudin i njegov sin su jedne zime prolazili kroz neko selo. Padao je sneg; njihova volovska zapre­ ga se polomila. Konacno su stigli do farme gde su mogli da prenoce. U kuCi je bilo hladno, a na tavanu gde je trebalo da provedu noc bilo je kao u friiideru.  Skinuvsi sve osim donjeg vesa, Mula je uskoCio u krevet i navu­

kao cebe preko glave. Njegov sin se malo postideo.                           l

,Izvini, tataa, rekao je. ,Zar ne mislis da bi treba­ lo da se pomolimo  pre spavanja?"

Mula je provirio ispod pokrivaca. ,Sine«, rekao je,

,ja sam se unapred molio zbog ovakvih situacija."

Sve se to odigrava na povrsini. Pohlepa, strah i neznanje se nala­ ze u drugom planu. Sve ove tri vrste religije su pomesane. Necete na6 osobu koja pripada samo prvom, iii drugom iii samo trecem ti­ pu. Gde je pohlepa, tu je strah; gde je strah, tu je pohlepa; a gde su pohlepa i strah, tu je neznanje - zato sto oni ne postoje jedno bez drugoga. Ja, dakle, ne govorim o Cistim tipovima. Dajem pojedno­ stavljenu podelu da biste dobro razumeli. One su inace pomesane.

Ovo su najnizi oblici religija. Oni ne bi ni trebalo da se nazivaju

religijama.

Dalje postoji cetvrti tip: to je religija logike, proracuna, promu­ curnosti. To je ,Radi!" plus ,Ne radi!" religija: ovozemaljska, ma­ terijalisticka, oportunisticka, intelektualna, teoretska, pismena, tradicionalna. Ovo je religija ucenog coveka, koji pokusava da do­ kaze postojanje Boga kroz logiku, koji misli da se misterije zivota mogu razumeti razmisljanjem. Ovaj tip religije je stvorio teologiju. To i nije prava religija, vee samo njena bleda kopija. Ali sve crkve se baziraju na teologiji. Kada je tu jedan Buda, iii Muhamed, ili Kri­ sna, ili Hrist, onda se ti uceni ljudi, pametni i lukavi intelektualci okupe oko njih. Pocnu naporno da rade na tome da shvate: ,Ko je, u stvari, lsus?" Oni stvaraju teologiju, veru, dogmu, crkvu. Oni su veoma uspesni ljudi, zato sto logicki razmisljaju. Oni vas ne mogu prosvetliti, ne mogu vam otkriti istinu, ali vam mogu pokazati sta je dobra organizacija. Oni su stvorili katolicku i protestantsku crkvu. Oni ce vam dati odlicnu teologiju samo promucurnost, nikakvo pravo iskustvo; samo nesto pametno, okrenuto razmisljanju. Sve to je samo kula od karata: ako slabiji vetar dune, kula pada. To je kao kad bi neko probao da plovi u brodu od papira. On izgleda kao pra­ vi, ima oblik broda, ali je od pap ira. Logika je papirni brod. Zivot se ne moze razumeti preko logike. Filozofija je nastala preko logike, ali ne i prava religija.

Ova cetiri tipa su poznata kao religije.

Peta, sesta i sedma su prave religije. Peti tip je baziran na inteli­ genciji; ne na logici, ne na intelektu, vee na inteligenciji. A velika je razlika izmedu intelekta i inteligencije.

Intelekt je  logican; inteligencija je  paradoksalna.  lntelekt je  ana­

litican; inteligencija je sinteticna. lntelekt razdvaja, rastavlja stvari na delove da bi ih razumeo. Nauka se bazira na intelektu, disekciji, deljenju, analizi. Inteligencija spaja stvari, pravi  celinu od delova­ jer to je jedna od najveCih istina: deo postoji kroz celinu, a ne obr­ nuto. Celina, takode, nije samo skup svojih delova, ona je vise od tog skupa.

Imate, na primer, ruzu. Odete kod naucnika, logicara i kazete

mu: ,,Zelim da razumem  ovaj cvet ruze." Sta ce on uraditi? Once ruzu secirati, i odvojiti sve elemente koji Cine ovaj cvet. SledeCi put kad odete, videcete da cveta nema. Umesto cveta, videcete nekoli­ ko oznacenih boCica. Elementi su odvojeni, ali jedno je sigurno - necete na6 nijednu boCicu na kojoj pise ,lepota".

Lepota nije materijalna, i ne pripada delovima.Jednom kada se­ cirate cvet, kada njegova celovitost nestane, nestace i lepota. Lepo­ ta pripada celini, to je gracioznost koja potice iz celine. Ona je ndto vise od sume delova. Mozete secirati i ljudsko bice; jednom kada pocnete da ga secirate, nestaje zivot. Upoznacete samo mrtvo telo, les. Mozete saznati samo koliko u sebi sadrii aluminijuma, ko­ liko gvozda, a koliko vode; mozete prouCiti ceo mehanizam plu­ ca, bubrege, sve ali jedna stvar tu nedostaje, a to je zivot. Jedna stvar tu fali, a ona je inajvaznija. Jedna stvar nije tu, a nju smo hteli da prouCimo. Zato je sve ostalo tu.

Gde je ta krhkost? Gde je ta zivost, pulsiranje zivota? Kada je bi­ la u ruzi, ona je izgledala potpuno drugaCije i bila je puna zivota. Ruza je odisala zivotom. Sada su svi delovi tu, ali ne moze se reCi da su to isti delovi. Ne mogu biti, zato sto delovi postoje u celini.

Intelekt secira, analizira. On je instrument nauke. Inteligencija je instrument religije; ona spaja. Stoga jogu nazivamo jednom od najveCih  duhovnih nauka. Joga predstavlja  metodologiju  spajanja.

]oga znaCi spojiti stvari. Bog je najveca celovitost, skup svih stvari. Bog nije osoba, Bog je prisustvo, prisustvo kada celina funkcionise u harmoniji- drvece i ptice i zemlja i zvezde i mesec isunce ireke i okean- svi zajedno. To zajednistvo je Bog. Ako to secirate, necete nikada na6 Boga. Secirajte coveka; ne mozete naCi prisustvo koje ga Cini zivim. Secirajte svet; necete naCi prisustvo koje je Bog.

Inteligencija je metod koji spaja stvari. Inteligentna osoba je veo­ ma sinteticna. Ona je uvek u potrazi za visom celovitoscu, zato sto ta celovitost uvek sadr:li istinu. Ona uvek trazi nesto sto je vise, u sta se nize uklapa i funkcionise kao njen deo, funkcionise kao ton u har­ moniji, daje svoj doprinos orkestru celine ali nije odvojen od nje. In­ teligencija ide nagore, intelekt nadole. Intelekt ide do uzroka.

Molim vas, pratite ovo; stvar je delikatna.

Intelekt ide do uzroka; inteligencija ide  do cilja.  Inteligencija ide ka buducnosti, intelekt ka proslosti. Intelekt sve dovodi do naj­ manjeg imenioca. Ako pitate sta je ljubav, intelekt ce reCi da to nije nista drugo nego seks- najmanji imenlac. Ako pitate sta je molitva, intelekt ce reCi da je to potisnut seks.

Pitajte inteligenciju sta je seks, i ona ce re6 da je to seme moli­ tve. Seks je potencijalna ljubav. Intelekt dovodi do najjednostavni­ jeg; on sve rastavlja na najmanje delove. Pitajte intelekt sta je lotos, ion ce reCi da nije nista, samo jedna iluzija; blato je realno - zato sto lotos dolazi iz blata i ponovo se vraca u blato. Blato je stvarno, lotos je samo iluzija. Blato ostaje, lotos dode i prode. Pitajte inteli­ genciju sta je blato, i ona ce vam reCi: ,Potencijal postojanja loto­ sa." Onda blato nestane  i hiljade lotosa procveta.

Inteligencija ide sve vise nagore, itrudi se da dostigne najvisi ni­ vo postojanja, zato sto se stvari mogu objasniti samo kroz ndto vi­ se, nikako kroz niZe. Vi preko nizeg ne objasnjavate,  samo nesto opravdavate. A kada nize postane isuvise znacajno, sva lepota, sva istina, sve lepo je nestalo. Sve sto je imalo bilo kakvo znacenje je ne­ stalo. Tada se zapitate: ,U cemu je smisao zivota?"

Na Zapadu je nauka unistila svaku vrednost, sve je svela na mate­

riju. Sada se svi pitaju sta je smisao zivota, zato sto je smisao cleo vise celine. Vidite, vi ste sami; pitate se: ,Sta je smisao zivota?" A onda se zaljubite; i odredena svrha se pojavi. Sada su dvoje postali jedno. Uz­ digli su se na malo visi nivo. ]edna osoba je na malo nizem nivou od para. Par je na malo visem nivou. Dvoje se spojilo. Dve suprotne sile su se spojile, zenska i muska energija. Sada to vise liCi na krug.

Zato mi u Indiji imamo koncept Ardanarisvar. Siva je naslikan

zena imuskarac. Koncept Ardanarisvara kaze da je muskarac jedna polovina, a zena druga. Kada se muskarac i zena spoje u ljubavi, do­ lazi do vise stvarnosti, koja je sigurno uzvisenija, kompleksnija, za­ to sto se dve energije susrecu. Onda se rodi dete; sada je tu porodica    vece znacenje. Sada otac vidi smisao svog zivota- mora da vaspita dete. On voli dete, vredno radi, ali to viSe nije samo po­ sao. On radi za svoje dete, za svoje voljene, za svoj dom. On radi, i taj posao mu vise nije tezak. Vise mu ne predstavlja mucenje. Iako je umoran na kraju dana, on se kuCi vraca igrajuCi. Kada vidi osmeh na lieu svog deteta, on je neizmerno srecan. Porodica je visa jedini­ ca od para, i tako dalje. Bog je skup svega, najveca porodica od svih. Postajete cleo veceg jedinstva, veceg od vas samih. Svrha se javi od­ mah, cim postanete cleo viseg jedinstva.

Kada pesnik napise pesmu, on uvidi svrhu - zato sto nije sam;

stvorio je nesto. Kada igrac igra, uvidi svrhu. Kada majka rodi dete, svrha je jasna. Ako ste usamljeni, odseceni od svega ostalog, izolo­ vani kao ostrvo, izgubili ste smisao. Kada ste cleo zajednice, onda imate smisao. Sto je veca celina, vece je znacenje. Na ovom nivou razumevanja, Bog je najveca zamisliva celina, i bez njega ne mozete spoznati vise znacenje. Bog nije osoba; Bog ne sedi tamo negde. To su gluposti. Bog je potpuno prisustvo postojanja, bice, sama osnova bica. Bog postoji gde god ima zajednistva; Bog postoji tamo gde je joga. Kada hodate sami, Bog cvrsto spava. A onda iznenada vidite nekog i nasmejete se; Bog se probudio, neko je usao u vas zivot. Vas osmeh nije usamljen, on je most. Vi ste izgradili most prema nekome. Taj drugi se takode nasmejao, odgovorio je. Izmedu vas se ja­ vlja prostor koji se zove Bog- malo pulsiranje. Kada pridete drvetu i sednete pored njega, uopste ne primecujuCi njegovo postojanje, Bog cvrsto spava. A onda iznenada pogledate drvo, i javi se nalet osecanja prema drvetu- Bog se probudio. Gde god ima ljubavi, tu je Bog; gde god ima odgovora, tu je Bog. Bog je prostor; postoji gde god ima zajednistva. Zato se kaze da je ljubav najCistiji oblik Boga, zato sto je ona najsuptilniji spoj energija.

Zbog toga neke od mistickih tradicija insistiraju na tome da je ljubav Bog: ,Zaboravi Boga, ljubav sama je dovoljna. Ali nikada ne­ moj zaboraviti ljubav, Bog sam nije dovoljan." Inteligencija je dis­ kriminacija, razumevanje. Istina, sat, je kljucna rec. Ko koristi inteligenciju, ide ka satu, ka istini.

Vise od inteligencije je sesti tip religije. ]a je zovem religija me­ ditacije.

Meditacija je svesnost, spontanost. Sloboda ona je netradicio­ nalna, radikalna, revolucionarna, individualna. Kljucna rec je chit, svest. Inteligencija je jos uvek forma visa od intelekta, cistija forma intelekta. Merdevine su iste. Intelekt ide nadole, inteligencija ide nagore, ali merdevine su iste. U meditaciji se merdevine ne koriste. Nema kretanja po merdevinama, ni nagore, ni nadole. Sada vise ne­ ma kretanja, vee samo stanje nekretanja unutra, povlacenje u sebe, uranJanJe.

Intelekt je orijentisan na druge, bas kao i inteligencija. Intelekt

razdvaja stvari, inteligencija ih spaja, ali su oboje orijentisani na druge. Dakle, ako ste dobro razumeli, prva cetiri tipa religija ja ne nazivam religijama. To su pseudoreligije. Prava religija poCinje od petog tipa- peti tip je najnizi oblik, ali je stvaran.

Sesti tip je religija meditacije, svesti, chit. Osoba se prosto po­ vlaci u sebe. Ne osvrce se ni u jednom pravcu, nina jednu dimenzi­ ju. Covek samo pokusava da bude ono sto jeste, samo pokusava da bude. Tu postoji Zen, u sestom tipu. Sarna rec Zen dolazi od reCi dhyana,  meditacija.

Onda dolazi najviSi tip, sedmi: religija ekstaze, samadhi, pro­ svetljenje. Kao sto je kljucna rec petog tipa sat, istina, a sestog tipa, religije meditacije, rec chit, svest, tako je kljucna rec sedmog, najviseg tipa anand, blazenstvo, ekstaza. Zajedno, one Cine kljucnu rec

satchitananda   istina, svest, ekstaza.

Sedmi tip je radost, slavlje, pesma, igra, ekstaza anand. Medi­ tacija pocne izuzetno da vas raduje - zato sto osoba maze da medi­ tira a maze i da postane tuzna. Osoba maze da meditira a moze da postane i veoma tiha, i maze da propusti blazenstvo. Zato sto medi­ tacija maze da vas uCini veoma tihim, apsolutno mirnim, ali ako ne dade do plesa, ndto nedostaje. Mir je dobar, mir je prelep, ali ne­ sto mu nedostaje; nedostaje mu blazenstvo. Blazenstvo je kada mir pocne da igra. Kada se mir aktivira, pocne da preplavljuje, to je bla­ zenstvo. Kada je blazenstvo zatvoreno u semenkama, to je onda mir. Kada seme proklija, i ne samo to, nego i kada izraste drvo, pa procveta, to je onda prosvetljenje. To je najvisi tip religije.

Mir mora da igra, a tisina da peva. Osim ako vasa unutrasnja ostvarenost ne postane smeh, nesto jos uvek fali. Jos nesto mora da se uradi.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

VOĐA NASUPROT SLEDBENIKU MOC I KORUPCIJA: POREKLO UNUTRASNJE I SPOUASNJE POLITIKE