Dragi Magicusi, dugo se nismo vidjeli! Niti čuli, moram priznati :).

Što me ponukalo ovaj puta da pišem? Hmm, pa koliko sam starija to sve više uviđam da moje duhovno itekako treba održavati i da zahtjeva malkoc više truda nego prije jer naprosto..iskustva, materijalni svijet i borba za egzistenciju itekako uzimaju svoj dio dana i valjda me iscrpi to sve u cijelosti...npr. jučer sam, nakon posla, cijeli dan prespavala. Nikako više nisam mogla ostati budna..je li to vrijeme? Pritisak u zraku? Energetski vampiri? Tko će ga znati..

Nego..ima već jedno vrijeme, otprilike 2-3 tjedna, kad sam se zaplela u jednu raspravu oko siromaštva i onih koji prose. Slažem se, vrlo osjetljivo socijalno, emocionalno (barem dežurnih dušebrižnika) pitanje. Ali... ja, pa eto..nisam mogla šutjeti. Držim se one "dok ima ovaca, neće falit vune" iz pjesme d grupe Dubioze Kolektiv. A ma u čemu je izbila tolika rasprava ispod slike koja uspoređuje Luku Modrića i njegove suze nakon izgubljene utakmice od Portugala sa slikom koja prikazuje osobu koja je vrlo loše obučena i gotovo cijelim gornjim dijelom tijela u kanti za smeće jer traži..boce, hranu?! 

Pa.. valjda je problem što imam problem s izražavanjem ili je problem što pokušavam ne imati emocije i objektivno gledati na nešto na što će svi drugi emocionalno pasti odmah? Radi se o mom komentaru koji je glasio: usporedba je glupa. 

Zašto sam ja baš to morala napisati? Zato što je to mentalitet u smislu: "Sram te bilo što svom djetetu kupuješ čokoladicu, a ne misliš na one koji isto to nemaju" ili.. "Sram te bilo što tu uživaš u kinu, a ne misliš na one koji si kruh ne mogu priuštiti"..po tom mentalitetu, ne bi uopće trebali biti sretni, dok svi na svijetu nisu sretni i dobro zbrinuti. Jednostavno..koji k***c?! Ispričavam se na psovkama, no zaključih da su ljudi koji psuju puno iskreniji od onih koji slažu umiljate rečenice, a ovo je valjda mjesto gdje se ...mogu iskreno izraziti? 

Nadalje, ekonomist sam po struci (gle sad moje nesreće u vezi toga! ^^). Odmah su mi dežurni dušebrižnici išli pisati kako ja nemam pojma, nedao Bog nikada da mi bude tako u životu, i kako ja nemam pojma. Nakon toga sam ih pozdravila sa "Dobrodošao u kapitalizam, gdje se svatko bori za sebe"!, uputila da stvari često nisu onakve kakvima se čine (dok većina onih koji doniraju novac izbjeglicama/siromašnima/pučkim kuhinjama/trgovinama, isti jedva krpaju kraj s krajem, drugi to maximalno iskorištavaju pa dolaze BMW-om u pučku kuhinju što nisam pronašla logičnim).

No..osoba koja se osobito uvrijedila, rekla mi je ponovno da pričam gluposti i da u sve uplićem politiku. Pa ekonomist sam pobogu, znam ponešto i o sustavu i kako to funkcionira kod nas jer pratim politiku, vjerujem, duboko vjerujem da stvari mogu biti bolje i vjerujem u bolju raspodjelu dobara.

Pa eto..obitelj koja je s BMW-om dolazila u pučku kuhinju, provjerena je i uhvaćena u prijevari. Dakle, dok on mene osuđuje jer smatram da se treba provjeriti tko su ljudi koji nemaju za hranu, odakle dolaze, itd... on svima vjeruje na prvi pogled.  Pa upravo je to razlog zašto oni kojima je ZAISTA POTREBNA pomoć, ne dođu do nje.. Dakle, ne dobiju je, jer je jaaakooo puno onih koji se predstavljaju kao siromasi/izbjeglice a zapravo žive k'o bubreg u loju. I onda je bio top komentar.. eto, obrazovana sam i ne mogu raspoznat izbjeglicu od siromaha?! Tako nešto..može izjaviti visoko inteligentna osoba i nakon toga su mi dušebrižnički uputili nešto tipa "Pazi da te ne zagrebem po kanti". 

Mentalitet na koji se..da oprostite, po****m. I zašto to sada mene uopće muči? 

Muči me jer sistem ima propust, jer očito 5% ljudi to vidi i zna načine kako se boriti protiv toga, postići nešto bolje...mi se zovemo "aktivisti". Dok oni drugi..pasivni samo izjave: "Biraš manje zlo" (u smislu HDZ/SDP/ili bilo koja druga politička stranka).

Ne slažem se. Istina će uvijek izaći na vidjelo. Pa tako ja ispadoh..mrziteljica siromašnih. Cool titula, morat ću je nekako opravdati.

Zaboravih spomenuti da se osoba i pohvalila javno kako je pomogla nekome i ispala svetac naspram mene... no uočih da vidi samo ono što želi, te da čuje ono što mu se sluša. Uputili su me da obrišem komentare, no ostavila sam ih. Neću brisati nešto u što vjerujem.

Kažu: "Svijet može biti bolje mjesto za život" i "Kreni od sebe".

Na temelju mog iskustva, predlažem svima da se borite za ono što vjerujete, da vidite istinu i ne stapate se s masom koja eskalira u nekoj od krajnosti, bilo pozitivnoj, bilo negativnoj. To su...valjda najčešće, zatovreni umovi, loših mentaliteta... 

I rekli su mi (valjda s nadom da će me spustit): Što zračiš, to i privlačiš (što sam ja, naravno, s oduševljenjem i podržala - valjda na njihovo iznanđenje).

If you have nothing to hide, you have nothing to fear!