"Eno opet se tuku! Dosadno im je kada se najedu i ne rade! Daću im loptu, neka se odmore i igraju."
Gledaju loptu, okreću, počnu dobacivati jedni drugima... raduju se...ajme može i nogom i u vodi i preko plota...tako jedno vreme pa i to dosadilo...dosete se da se podele u dve grupe...e, to je bolje. :) opet se potukoše a lopta postade igračka No1.
Nedelju dana pre lige prvaka udarna vest o utakmici Real-Atletiko u Milanu. Nedelju dana najčuvaniji grad na svetu, a pripreme za sigurnost mesecima pre. Glavna tema razgovora..nogomet. Cena karata na crnom trgu 1500 pa čak i 5000eu. tako kažu ako ne lažu. Stadion za nepoverovati da čovek nešto tako može izgraditi.
Da se još više podignu tenzije pre utakmice...pesma... idoli istrčaše na teren.. ekstaza. zbogom pameti, zbogom brige, za 90 min. No dobro, mislim si ja :) da je moja ćerka pevala, da je moj sin na terenu, radovala bih se, ako ih to usrećuje.
Pre nego su čuli zviždaljku i jedni i drugi gledaju u Nebo i mole. Obzirom da su pravilno molili, takakv je i rezultat bio. 1:1. Dao im pehar sa dve ručke. Jedna ekipa da drži za jednu, druga za drugu i da se proglase oba za pobednika lige ako je rezultat izjadnačen. :)
Ali! i vrag odavno gleda utakmice, pa izmislio da bude produžetak...a da ih još više uznemiri.. još i jedanajsterce :)...I eto, jedan Atletikov promašaj i Real pobednik. Ronaldo skide majicu sa sebe i pade na zemlju. Žao mi ga je, videvši ga izbezumljenog u "nesvesnom" stanju. Mladost, zdravlje, sposobnost, bajkovito bogatstvo, uspeh, slava...ne može da se zaustavi, traži još nešto.
Neki gledaoci..pa čak i deca, u euforičnom stanju plaču...to pre nije bilo tako. Nešto debelo ne štima... ne samo zbog trošenje novca...već zatvaranje očiju pred problemom koji se uvlači polako preko lopte.
Za koga sam navijala?...atletikoreal.