13. ZLATNO DOBA I KAMENO DOBA

 

        U vrijeme dok još nije bilo ni pobjede ni poraza, jedan se golemi zmaj sklupčao do nogu Stvoritelja, i ovako Mu rekao:

        “Ja ne znam tko sam, Gospode. Učini nešto da saznam”.

        “Ti si zmaj. Najveći, najači, najbesmrtniji”.

        “Oh, Gospode, ali ja nisam u tomu jedini. Nisam čak ni izuzetan. Eno moje braće na tisuće, i svi su najveći, najači, najbesmrtniji”.

        “Naravno”, reče Stvoritelj. “Svi ste vi jedno”.

        “Hm”, progunđa zmaj. “Ne sviđa mi se takav svijet. Bismo li ga mogli preinačiti - drukcije ga urediti? Ja bih volio biti samo ja. Ja bih se, primjerice, htio ogledati s nekim od svoje braće, pa da ili on ili ja osvojimo krunu najboljega”.

        “Hm”, poput jeke ponovi za njim Stvoritelj. “Izgleda da je stiglo vrijeme kada će se jedino putem drugih moći nešto o sebi saznati”.

        I Gospod razdijeli svijetom pobjednike, i dade im poražene kao oslonac. I obratno. Razdijeli mirise na smradne i opojne, kako bi svaki sebe odredio pomoću drugoga. Razdijeli vrijeme na prošlo i buduće. Na medne i gorke razdijeli okuse i do`ivljaje. I gotovo više nije bilo nikoga, a da mu suprotnik nije bio potreban za vlastiti smještaj i izgled.

        Osim tu i tamo ponekoga, koga su i jedni i drugi smatrali iščašenim.

        Stvoritelj je iščašene nazivao svojom uspomenom na zlatno doba.

 

        Kad je gromoviti zmaj doletio do Njegovih nogu da bi zahvalio za veliku i sveopću milost da se bude odvojeno ja, Gospod mu ne dade progovoriti, već mu u uho spusti objavu:

        “Ne zahvaljuj Mi, jer to sam bio Ja, koji sam iz tebe zaiskao promjenu na niže! Da, Ja! Zašto sam to učinio? Zato da bi ti jednoga dana opet došao, i vratio mi podnožje u zamjenu za vrh, kojega sam ti bio dao na početku. Da bi mi ga vratio od svoje, a ne od Moje volje. Zato”.

        Otada zmaj svemirom luta tražeći ne sobom poražene i nad sobom pobjedne, već tražeći sebi što sličnije, još sličnije, najsličnije. 

 

        Iako je sve Njegova igra, pazi, oh pazi što tražiš.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)