..................nekako sam se umorio od citanja i pisanja.,u fazi sam kad mi rijeci i definicije i viđenja i istine razno razne pocinju mi smetat...lagano dolazim do spoznaje sad znam da nista ne znam...i osjecam se super...put i cilj di su.,jeli oslobođenje sada ili u nekom drugom zivotu.,jeli postoji zivot posli smrti il smrt posli zivota...u svim tim umnim tvorevinama ne obracam pozornost na vrapce miris bora osmijeh djeteta pogrbljenu staricu kako vadi boce iz konterenja...di ja to moran ic da bih otkria sebe i Boga...od koga se ja to trebam oslobodit....samo od svoje sebicnosti...samo ono sto je ograniceno ima mogucnost da postane neograniceno...moc Ljubavi cini čuda a zivot je najvece čudo.......