PROČITANO

936

PUTA

OD 14.01.2018.

Život na Zemlji

Ovu pjesmu sam napisala 17.08.1995, kada sam imala 13 godina. Danas se cesto sjetim ove pjesme, gotovo svako jutro kada setam psa, gledajuci i udisuci prirodu oko sebe. Sjetim se ovih rijeci, kao da ih nisam ja pisala, nego "netko drugi" kroz mene kao da mi je davao utjehu i nadu. Kao da je pisana o meditaciji u doba kada nisam ni znala sto je to... Govori o ljepoti prirode,moci misli, i o tome kako kada znas sto zelis to ti mora doci kad tad. Pisala sam o tome kako je lijepo zivjeti, voljeti, bas tu gdje jesmo, i kako je lijepo biti bas to sto smo izabrali; sto JESMO!!!I kako netko veci od nas, "tamo gore" pazi na nas i odgovara na nase molitve.

ŽIVOT NA ZEMLJI

bez ijednog mirisa
bez ijednog osjećaja tu sam.
Ležim na ostarjeloj ležaljci
i brojim leptire na sunčanoj livadi.
S okusom jagoda u ustima
grickam travku.
Mislim...
Što?
Nešto lijepo, možda?
Neee...
Nema veće ljepote od ove;
Razmišljati!
Bit ću tamo, znam ja.
Ne može rosa padati na latice ruže bez neba.
A gdje je nebo?
Nebo je visoko.
Visoko iznad mene.
Ono šuti, plavi se, i smiješi,
meni!
Smiješi se nebo Životu,
Životu na Zemlji...