Poglavlje 9.

Voljeti dijete u sebi

Ako ne možete biti bliski s drugim  ljudima,

to je zato što se ne znate približiti  vlastitom  djetetu  u  sebi..

Dijete u vama uplašeno je i povrijeđeno.

Budite uvijek tu za svoje dijete.

Jedno od bitnih pitanja koje želimo istražiti jest iscjeljivanje zaboravljenog djeteta u nama. Većina od nas isuviše ga je dugo ignorirala. Ma koliko godina imali, u vama je malo  dijete koje treba prihvaćanje i ljubav. Ako ste žena, bez obzira na to koliko samosvjesna, u vama je nježna djevojčica koja treba pomoć. Ako ste muškarac,  ma kakav macho tip bili, u vama je dječačić  koji žudi za toplinom i ljubavlju.

Svaka godina koju ste proživjeti,  u vama je - u vašoj svijesti i u vašem pamćenju. Kao djeca, ako su stvari loše krenule, bili ste skloni povjerovati da je to zato što s vama nešto nije u redu. Djeca razvijaju koncepciju da će ih samo ako nešto učine dobro, roditelji i drugi voljeti, a ne tući i kažnjavati.

Kad god nešto poželi, a ne dobije, dijete smatra: "Ja nisam dovoljno dobar. Ja imam manu!" I tako, odrastajući potiskujemo određene dijelove sebe.

Sada, ovog trenutka - baš sada - trebamo postati cjeloviti i prihvatiti svaki dio sebe: dio koji je u životu radio gluposti, dio koji je bio smiješan, dio koji je bio uplašen, dio koji je bio blesav i lud

i lice koje ima madež na obrazu. Svaki, pa i najmanji djelić sebe. Mislim da se zaokret ili "isključenje" događa negdje u dobi od pet godina. Donosimo tu odluku jer mislimo da s nama nešto nije u redu, pa ne želimo imati više nikakvog posla s tim djetetom.

U nama, također, postoji i roditelj. Imamo i dijete i roditelja. Većinu vremena roditelj grdi dijete, ponekad neprekidno. Poslušate li svoj unutarnji dijalog, moći ćete čuti prigovore, kritike. Možete čuti kako vam roditelj govori da radite loše i!i da niste dovoljno dobri.

Posljedica toga jest da s vremenom sami sa sobom započin­ jemo rat te kritiziramo sebe onako kako su to činili naši roditelji: "Ti si glup! Ti nisi dovoljno dobar! Ti to ne radiš dobro! Nikad ništa od tebe! Opet si zeznuo stvar!" To postaje model navike. Kada odrastemo, većina nas posve ignorira unutarnje dijete ili ga kritizira onako kako je bilo kritizirano u djetinjstvu. Jednako tako kritiziramo i vlastitu djecu. Nastavljamo ponavljati isti model.

Na jednom predavanju John Bradshow, autor nekoliko knjiga o tome kako iscijeliti unutarnje dijete, kazao je da u sebi, kao odrasle osobe, nosimo 25.000 sati roditeljskih vrpca. Što mislite koliko sati ovih vrpca govori kako ste prekrasni ? Koliko ih kaže da ste voljeni, ili bistri, ili pametni? Ili da možete učiniti sve što poželite, pa ćete od rasti u izvanredno uspješnu osobu? Vrpce govore :"Ne! Ne! Ne!", u svim njegovim značenjima. Pa, zar je onda čudno da sami sebi neprestano govorimo ne ili trebao bih? Ponašamo se u skladu s tim starim vrpcama. Ipak, to su samo vrpce, a ne stvarnost našega bića. To nije istina o vašem pos­ tojanju. To su samo vrpce koje se mogu izbrisati ili nanovo snimiti. Svaki put kada kažete da ste uplašeni, znajte da je to vaše uplašeno dijete u vama. Odrasli se ljudi ne boje , ali odrastao čovjek ne obraća pozornost na dijete u sebi. Odrasli i dijete trebaju razviti međusobnu povezanost. Razgovarajte međusobno o svemu što činite. Znam da zvuči čudno, ali djeluje. Dajte djetetu

u sebi na znanje da, ma što se dogodilo, nikada ne ćete pobjeći glavom bez obzira. Uvijek ćete biti za njega tu i voljeti ga.

Na primjer, ako ste kao malo dijete imali loše iskustvo sa psom

- možda vas je uplašio ili ugrizao-sada, iako ste veliki i odrasli, dijete u vama još se uvijek plaši psa. Možete ugledati slatkog psa na ulici, ali dijete u vama panično će zavristati: "Pas!!! Ozlijedit će me!" To je divna prilika da unutarnji roditelj kaže unutarnjem djetetu: "O.K. Ja sam sada velik. Ja ću se brinuti o tebi. Me ću dopustiti da te pas ozlijedi. Me trebaš se više bojati!" Počnite biti roditelj i prema vlastitom djetetu na ovakav način.

Liječenje povreda iz prošlosti

Uočila sam da je rad sa djetetom u sebi najdjelotvorniji u liječenju povreda iz prošlosti. Mismo stalno u kontaktu s osjećajima uplašenog djeteta u sebi. Ako vam je djetinjstvo bilo ispunjeno strahom i batinama, pa sada sami sebe mentalno tučete, onda tako postupate i sa svojim unutarnjim djetetom. Ono ne rnože nikamo pobjeći. Potrebno je da nadrastete ograničenja svojih roditelja. Morate uspostaviti kontakt s djetetom u sebi. Ono treba znati da vam je do njega stalo.

Recite svom djetetu da marite za njega: "Stalo mi je do tebe. Ja te volim. Ja te stvarno volim!" Možda ste to rekli odrasloj osobi u sebi? Hajde, sad to recite djetetu! Vizualizirajte da ga  svuda vodite sa sobom, da ste zajedno nekoliko dana, pa u tom otkrijte čudesno  radosna  iskustva.

Potrebno je da komunicirate s tim dijelom sebe. Koje to poruke želite čuti? Sjednite, opustite se, umirite se, zatvorite oči i razgovarajte s djetetom u sebi. Ako niste s njim razgovarali već

62 godine, možda će proteći neko vrijeme dok vam dijete povjeruje da zbilja želite s njim razgovarati. Budite uporni i strpljivi. "Ja želim s tobom razgovarati. Ja te želim vidjeli. Ja te želim voljeti". Uspostavit ćete kontakt - možda ćete ga vidjeti, osjetiti ili čuti.

Prve riječi koje ćete mu uputiti mogu biti isprika. Recite da vam je žao što tolike godine niste s njim razgovarali ili što ste ga tako dugo grdili. Recite mu da želite nadoknaditi vrijeme koje ste proveli daleko od njega. Pitajte ga kako ga možete usrećiti. Pitajte ga što ga plaši i kako mu možete pomoći. Pitajte ga što želi od vas.

Počnite s jednostavnim pitanjima i dobit ćete odgovore. "Što ja mogu učiniti da te usrećim? Što bi želio danas? Možete mu, na primjer, reći: "Ja želim trčati, što ti želiš?" Možda će odgovoriti: "Idi na plažu." Komunikacija je počela. Budite dosljedni. Ako svakog dana, ma i samo nekoliko trenutaka, komunicirate s tom malom osobom u sebi, život će vam postati ljepši.

Komunikacija s unutarnjim djetetom

Možda su neki od vas već primjenjivali metodu rada s djetetom u sebi. O tome postoji velik broj knjiga, a održavaju se i radionice i predavanja. Na kraju ove knjige navela sam nekoliko takvih naslova.

"Samoroditeljstvo" Johna Pollarda izvrsna je knjiga, što sadrži vježbe i aktivnosti koje možete činiti s djetetom u sebi. Ako ste ozbiljno odlučili raditi na djetetu u sebi, preporučujem vam tu knjigu. Kao što sam već rekla, na ovom području mnogo se nudi i niste usamljeni i bespomoćni, ali morate pružiti ruku i zamoliti za pomoć da biste je i dobili.

Predlažem vam da pronađete sliku sebe kao djeteta. Dobro je pogledajte. Vidite li jadno dijete? Vidite li sretno dijete? Ma što vidjeli, uspostavite kontakt. Ako vidite uplašeno dijete, upitajte ga je li uplašeno i učinite nešto da se osjeća bolje. Pronađite nekoliko fotografija iz djetinjstva pa razgovarajte sa svakim djetetom s fotografije.

Pomaže i razgovor s djetetom u sebi pred zrcalom. Ako ste kao dijete imali nadimak, koristite ga. Donesite si kutiju papirnatih maramica pred zrcalo i sjednite, jer, budete li stajali, možda ćete poželjeti pobjeći čim postane teško. Sjednite, dakle, i započnite razgovor.

Možete komunicirati i pismeno. I opet će na površinu izroniti mnoštvo informacija. Rukom kojom pišete napišite pitanje jed­ nom bojom, a drugom rukom i drugom bojom dopustite da vam dijete u vama napiše odgovor. To je fascinantna vježba. Dok pišete pitanje, odrasla osoba u vama misli da zna odgovor, ali kad druga ruka drugom bojom napiše odgovor, on je često drukčiji od očekivanog.

Možete, također, zajedno i crtati ili slikati. Mnogi od vas vjerojatno su kao djeca rado crtali i bojali sve dok vam nisu rekli da morate biti uredni. Počnite, dakle, opet. Koristite svoju nedominantnu ruku (lijevu, ako ste dešnjak) da nacrtate događaj koji se upravo dogodio. Obratite pozornost na to kako se osjećate. Postavite djetetu pitanje i pustite ga da crta suprotnom rukom od one kojom vi pišete.

Ako ste u nekoj maloj skupini rasta i razvoja ili skupini podrške, možete zajedno ovako vježbati. Svi vi možete dopustiti djetetu u sebi da crta, a tada svi zajedno porazgovarati o značenju crteža, informacije koje ćete primiti mogu biti iznenađujuće korisne.

Igrajte se s djetetom u sebi. Činite sve što ono voli. Kada ste bili maleni, što ste najradije činili? Kada ste to zadnji puta radili? Isuviše često unutarnji nas roditelj sprečava u zabavi jer zabava nije za odrasle ljude. Hajde! Igrajte se! Zabavite se! Činite "lude" stvari koje ste činili dok ste bili maleni, kao što je skakanje po hrpama suhog lišća, penjanje na drveće, građenje kula od pijeska

... Smijete se! Promatrajte drugu djecu kako se igraju. To često vraća sjećanja na igre koje ste i sami igrali.

Žeiite li u svom životu više zabave, uspostavite kontakt s djetetom u sebi. Obećavam vam da ćete imati više zabave i radosti u životu.

Jeste li biti dobrodošlo dijete? Jesu li vaši roditelji uistinu bili sretni što ste se rodili? Jesu li bili oduševljeni vašim spolom ili su željeli suprotan? Jeste li se osjećali željeni kao dijete? Je li bilo slavlja kad ste došli na svijet? Ma kakvi da su odgovori, poželite dobrodošlicu djetetu u sebi sada. Proslavite! Recite mu sve one divne riječi koje biste rekli bebi za dobrodošlicu u novi život.

Što ste željeli da vam roditelji kažu dok ste bili dijete? Što to nikad nisu rekli, a vi ste to tako željeli čuti? Hajde, baš to recite sada djetetu u sebi. Govorite mu to svaki dan u idućih mjesec dana dok gledate u zrcalo. Promatrajte što se događa.

Ako ste imali roditelje alkoholičare ili ste kao dijete bili zlos­ tavljani, možete meditirati i vizualizirati ih kao trijezne, blage i nježne ljude. Dajte svom djetetu Što želi. Tako je dugo bilo toga lišeno. Počnite vizualizirati kakav bi život željeli imati s tim djetetom. Kada se dijete bude osjećalo sigurno i sretno, vjerovati će vam. Upitajte ga: "Što trebam učiniti da bi mi vjerovalo?" Vjerojatno ćete biti začuđeni odgovorima.

Ako ste imali roditelje koji vas uopće nisu voljeli, zbilja vam je teško uspostaviti kontakt s njima. Pronađite sliku nekoga za koga vi mislite da izgleda kao roditelj koji voli. Tu sliku stavite pokraj svoje dok ste bili dijete. Stvorite nove slike. Ako morate, napišite svoje novo djetinjstvo!

Vjerovanja koja ste usvojili kao dijete, i dalje su u vama. Ako su vam roditelji bili strogih nazora,  tada ste zahtjevni i strogi prema sebi ili ste se ogradili zidovima. Vaše dijete vjerojatno slijedi roditeljska pravila.

Ako se kritizirate zbog svake greškice, dijete u vama boji se ujutro probuditi: "Što će danas reći o meni?"

Što su nam roditelji učinili, bilo je u skladu s njihovom svijesti. Sada smo mi roditelji sebi, mi koristimo svoju svijest. Ako još uvijek odbijate preuzeti brigu o djetetu u sebi, zaglavili ste u "pravednom" ogorčenju. To, bez daljnjega, znači da postoji još netko kome treba oprostiti. Dakle, što je to što ne možete oprostiti sebi? Čega se to morate prestati držati tako čvrsto? Ma što to bilo, prestanite uz to prianjati.

Ako ne hvalimo i ne pazimo dijete u sebi sada, ne možemo kriviti svoje roditelje. Oni su učinili sve što su tada znali i kako su najbolje znali. Ali sad je trenutak kada mi znamo što treba učiniti da bismo podržali dijete u sebi.

Svi koji ste imali kućnog ljubimca znate kako izgleda kad dođete kući, a on vas pozdravlja. Baš ga briga kako ste obučeni, koliko vam je godina, imate li možda bore i koliko ste novca danas zaradili. Životinja samo zna da ste tu. Bezuvjetno vas voli. Učinite to sebi. Volite se bezuvjetno. Budite sretni što ste živi i što ste ovdje. Vi ste jedina osoba s kojom ćete Živjeti zauvijek. Sve dok ne zavoli te dijete u sebi, drugima je vrlo teško voljeti vas. Prihvatite se bezuvjetno i otvorenoga srca.

Uočila sam da je često korisno kreirati meditaciju da bi se dijete u vama osjećalo sigurno. Budući da sam ja dijete incesta, izmislila sam divne slike za svoju malu djevojčicu.

Prvo, ona ima dobru vilu koja izgleda poput Billie Burke iz Čarobnjaka iz Oza jer joj se baš takva vila sviđa. Kad ja nisam s njom, znam da je ona sa svojom dobrom vilom i da je uvijek sigurna. Ona živi u kući na brijegu, s vratarom i ogromnim psom, pa zna da je nikad više nitko ne će povrijediti. Kada uspijem postići da se osjeća apsolutno sigurna, tada joj ja - kao odrasla osoba - mogu pomoći da se oslobodi bolnih iskustava.

U jednom sam se času "otkačila" i plakala puna dva sata. Shvatila sam da se dijete u meni iznenada osjetilo povrijeđeno i nezaštićeno. Morala sam mu reći da nije loše ili pogrešno što reagira na  nešto što se već  dogodilo. Što sam  brže  mogla, izgovorila sam afirmacije i meditirala sam, znajući da postoji Viša Moć, koja će me podržati. Nakon toga moja mala djevojčica nije

se osjećala tako uplašeno i usamljeno.

Također vjerujem u medvjediće. Kada ste vrlo maleni, često vam je vaš medo najveći i najbolji prijatelj. Ima sve vaše pov­ jerenje jer mu sve tajne i brige možete reći i nikad ne viče na vas. Uvijek je tu kad vam je potreban. Hajde, izvadite sada medu ... iz ormara. Dopustite svom djetetu da ga ponovo ima.

Bilo bi dobro da svaki krevet u bolnici ima svog medu, kojega dijete u pacijentu, kad se usred noći osjeti uplašeno i usamljeno, može zagrliti.

Vaši mnogobrojni dijelovi

Veze su divne, brakovi su divni, ali stvarnost kaže: sve je to privremeno. Međutim, vaša veza s vama jest vječna. Nastavlja se zauvijek. Volite obitelj u sebi - dijete, roditelja i mladića ili djevojku između njih.

Sjetite se da u vama postoji i tinejdžer.  Izrazite mu dobrodošlicu. Radite s njim kao što ste radili s djetetom. Kakve ste teškoće doživljavali u mladosti? Postavite tinejdžeru u sebi pitanja koja ste postavili djetetu u sebi. Pomozite svome tinejdžeru da prođe proces sazrijevanja i pubertet, kao i kasnije trenutke u kojima se stidi. Učinite da to vrijeme bude O.K. Naučite voljeti svog tinejdžera kao što ste naučili voljeti dijete u sebi.

Ne možemo voljeti druge dok ne zavolimo i ne prihvatimo izgubljeno dijete u sebi. Koliko godina ima vaše izgubljeno dijete? Tri, četiri, pet? Obično je dijete mlađe od pet godina, jer je to trenutak u kojem se obično zatvara da bi preživjelo.

Uhvatite svoje dijete za ruku i volite ga. Stvorite divan život za sebe i svoje dijete. Recite sami sebi: "Ja sam voljna naučili voljeti svoje dijete. Ja to želim". Svemir će vam odgovoriti. Otkrit ćete način kako da iscijelite sebe i svoje dijete. Ako želimo ozdraviti, moramo biti spremni osjećati, te kroz te svoje osjećaje prijeći na stranu zdravlja. Sjetite se: naša Viša Moć uvijek je tu da nas podrži u našem nastojanju.

Ma kakvo da je bilo vaše rano djetinjstvo, najbolje ili najgore, vi, i samo vi sada ste odgovorni za svoj život. Možete provoditi vrijeme okrivljujući roditelje ili okolinu, ali sve to samo doprinosi da i dalje ostajete u ulozi žrtve Nikad vam ne pomaže da steknete dobro za koje kažete da ga želite.

Ljubav je najbolji brisač koji ja poznajem. Ona briše čak najdublja i najbolnija sjećanja jer najdublje prodire. Ako su vam sjećanja na prošlost vrlo snažna, a vi i dalje ponavljate: "Sve je to njihova greška", zaglavili ste u ponoru bez dna. Želite li život boli ili život radosti? Izbor je vaš. Moć je u vama. Dobro se pogledajte u oči i volite sebe i malo dijete u sebi.