Čovjek teži tome da „sve bude tako kako želim“. Pokušava na svijet primijeniti svoj jednostavni princip: kamo se okrenem, tamo i krenem; gdje pritisnem, tamo se i udubi. No svijet se iz nekog razloga ne želi podrediti. I više od toga, čovjek se okrene na jednu stranu, a odnosi ga se na sasvim drugu.

Trebalo bi se zamisliti: ako se stvarnost ponaša neodgovarajuće, znači da je potreban drugačiji pristup. Možda sepodređuje sasvim drugim zakonima? No čovjek se ne želi zaustaviti kako bi se osvrnuo oko sebe, već uporno nastavlja tjerati po svome.

Kao rezultat takvog „pristupa“ dobiva se sloj svijeta u kojem „nije sve onako kako želim“. Naprotiv, mnogo toga ispada upravo „onako kako ne želim“. To je nekakva neobična, hirovita i neprilagodljiva stvarnost.

Nerijetko nastaje osjećaj kao da se svijet inati i kao da neobjašnjiva sila privlači neugodnosti. Strahovi seostvaruju, a najgora očekivanja potvrđuju. Neprestano nas prati ono prema čemu osjećamo neugodu i što pokušavamo izbjeći. Zašto se to događa?

Iz teorije transurfinga već je poznato zašto se događa da „dobivate ono što ne želite“, osobito ako to stvarnonikako ne želite. Kad nešto mrzite ili od nečega strahujete svim srcem, izvanjska vam namjera sve to pruža u izobilju.

Energija misli stvorenih u jedinstvu duše i razuma potencijalnu mogućnost utjelovljuje u stvarnost. Drugim riječima, sektor prostranstva varijanti koji odgovara parametrima odašiljanja misli, materijalizira se ako su osjećaji duše jednaki mislima razuma.

No to nije jedini uzrok ostvarivanja najgorih očekivanja. Općenito, život bez problema postaje uobičajen. Sve teče dobro i glatko ako se krećemo po tijeku varijanti, ne narušavajući ravnotežu. Priroda ne voli gubiti energiju uzalud inije sklona zlobnom podmetanju.

Nepoželjne okolnosti i događaji nastaju zato što suvišni potencijali iskrivljuju energetsku sliku okoline, a odnosi zavisnosti još više zaoštravaju situaciju.

Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi zavisnosti među ljudima stvaraju se kad započne međusobno uspoređivanje, suprotstavljanje ipostavljanje uzajamnih uvjeta poput „ako ćeš ti tako, ja ću ovako“.

Suvišni potencijal nije tako strašan sve dok iskrivljena procjena postoji ne ovisno, sama po sebi. Ali čim seneprirodno preuveličana procjena jednog objekta uspoređuje s drugim, stvara se  polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže 

.Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti nastalu polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu polarizaciju stvorio.

Evo primjera nezavisnih potencijala: volim te; volim sebe; mrzim te; odvratan sam si; dobar sam; loš si. Ako sene zasnivaju na usporedbi i suprotstavljanju, takve su procjene same sebi dovoljne.

A evo primjera potencijala stvorenih na odnosima zavisnosti: volim te pod uvjetom da ti voliš mene; volim sebe zato što sam bolji od svih vas; loš si zato štosam ja bolji; dobar sam zato što si ti loš; ne volim se zato što sam gori od svih; odvratan si mi zato što nisi poput mene.

Razlika između prve i druge grupe procjena vrlo je velika. Procjene koje se zasnivaju na usporedbi stvarajupolarizaciju. Sile ravnoteže uklanjaju tu različitost putem sukoba suprotnosti. Na isti način magneti suprotnih polova privlače jedan drugoga.

Upravo se zbog toga neugodnosti u život uvlače tako nametljivo i kao u inat. Na primjer, kod supružničkih se parova spajaju na izgled nespojive osobnosti, gotovo kao kazna jedna drugoj. U različitim kolektivima uvijek će se naći barem jedan čovjek koji će vas zbog nečega nervirati. Jednake su prirode i Murphyjevi zakoni, odnosno „podlosti“.

Polarizacija iskrivljuje energetsku sliku i stvara vrtloge sila ravnoteže što za posljedicu ima neodgovarajućeodražavanje stvarnosti, poput iskrivljenog odraza u ogledalu. Čovjek ne razumije da je patologija posljedica poremećene ravnoteže i pokušava se boriti s okolinom umjesto da se riješi polarizacije. 

A potrebno je tek ispuniti osnovno pravilo transurfinga: dozvoliti sebi biti to što jeste, a drugima da budu ono što jesu.Nužno je svakoga pustiti da radi po svom. Opustiti svoj stisak.

Što ste ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Događa se doslovno sljedeće: držite svijet za šiju, a on se odupire pokušavajući se osloboditi. 

Vršiti pritisak i ustrajati je beskorisno jer se situacija time još više pogoršava. Umjesto toga je potrebno svjesno promijeniti svoj odnos prema situaciji u skladu s pravilom transurfinga.

Općenito, postojanje „zakona podlosti“ samo je po sebi dosta neobična činjenica, nije li tako? Zašto? Zbog kojeg se to razloga svijet ponaša tako podlo? IIi su to samo nagađanja i predrasude? Ne, tendencija ipak postoji i od te je činjenice nemoguće pobjeći. Na sreću, model transurfinga neće samo otkriti razlog takve zakonitosti već i objasniti kakoje možemo izbjeći.

Pravilo transurfinga djeluje besprijekorno, izbavljujući onoga tko poštuje pravilo od gomile problema neshvatljiva podrijetla. Potrebno je samo olabaviti stisak i prestati „držati svijet za šiju“ i on će postati srdačan i poslušan. 

A onaj tko „ne olabavi“ ići će naokolo poput magneta, privlačeći sve što ne želi. Međutim, zakon loše sreće još nije sve. Čim se suprotnosti susretnu, njihova opozicija teži daljnjem pogoršanju.

Poznati zakon jedinstva i borbe suprotnosti, čiju bit nalazimo u samom nazivu, već se pretvorio u „školsko“znanje. Volga utječe u Kaspijsko jezero,a Mississippi u Meksički zaljev. No nije sve tako jednostavno. Postavimo sipitanje: zašto se, na kraju krajeva, određeni zakon događa?

Uzrok sveprisutnog jedinstva suprotnosti već smo objasnili: nailazeći nasuprotnosti, sile ravnoteže samim timuspostavljaju ravnotežu. Ali zašto se suprotstavljene strane nalaze u stanju neprekidne borbe?

Čini se da bi trebalo biti obratno: susrele su se, poništile jedna drugu i smirile se. Ali ne, suprotnosti će„bjesnjeti“ jedna na drugu sve dok se ne „potuku“. I ako se svađalice silom ne rastave, to će se stalno nastavljati.

Primjere ne treba tražiti daleko. Sami možete potvrditi da svijet često utječe na vaše živce. Naravno, na svakoga u različitoj mjeri i na drukčiji način. Ali općenito je poanta ovakva: ako vas je u određenom trenutku nešto sposobno izbaciti iz ravnoteže, to će se iz nekog razloga kao u inat dogoditi.

Događa se sljedeće. Zbog nečega ste uznemireni, zabrinuti, opterećeni, vaši su živci napeti, makar djelomično. Itada se, kao da je povezan s tim, pojavljuje neki klaun i počinje skakati i klepetati tako da još više zateže strune vaših živaca. Postajete razdražljivi, a klaun sve žustrije skakuće.

Postoji mnogo načina da povećate razdražljivost. Pretpostavimo da nekamo jako žurite i bojite se da ćete zakasniti. Klaun je odmah pljesnuo dlanovima, protrljao ih i povikao: „Pa krenimo!“

Od tog trenutka sve radi protiv vas. Ljudi vam preprečuju put i pristojno koračaju, a vi ih nikako ne uspijevate zaobići. Trebate brzo proći kroz vrata, a tamo se doslovno postrojava red ljenivaca koji jedva podižu noge. Na cesti seista stvar događa s automobilima. Kao da su svi u dogovoru.

Naravno, puno toga možemo pripisati percepciji: kad žuriš, čini se kao da ostatak svijeta usporava. No prisutni su i očiti znakovi: lift ili automobil je u kvaru, autobus kasni, na cesti se stvara prometni čep - to je već neka kvazlonamjerna stvarnost.

Možemo navesti i druge primjere. Ako ste zbog nečega zabrinuti i opterećeni, ljudi oko vas činit će upravo onošto vas živcira i to upravo u trenutku kad biste željeli da vas ostave na miru.

Djeca počinju izvoditi ludorije i ako su do tada bila mirna. Netko pored vas počinje glasno žvakati i srkati.Različiti subjekti vas ometaju i dosađuju vam svojim problemima. Posvuda vam smetaju nekakve prepreke. Ako nekoga očekuješ s nestrpljenjem, on dugo ne dolazi. Ako nekoga ne želiš vidjeti, obvezno će se pojaviti. I tako dalje.

Usporedno s pojačavanjem razdražljivosti, taj pritisak sa strane postaje sve intenzivniji. Što je veća napetost,okolina vas aktivnije nervira. Ali evo nečega zanimljivog: ona se uopće tako ne ponaša namjerno. Njoj čak ne pada napamet da to nekome može smetati. Što uzrokuje takvo ponašanje?

U psihologiji nesvjesnog općenito ima puno rupa. Ma kako neobično bilo, u većini slučajeva ljude pokrećunesvjesni motivi. No zadivljujuće je da se pokretačka snaga koju oblikuju podsvjesni motivi ne nalazi unutar ljudske psihe, već izvan nje. 

Ta su snaga nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture koje je stvorila energija misli živih bića - klatna. O klatnima se već puno govorilo u knjigama o transurfingu. Ona se uvijek pojavljuju ondje gdje se može izvući korist od energije sukoba.

Samo ne treba pretpostavljati da su te strukture sposobne nešto namjeravati i ostvarivati svjesnu namjeru.Klatna poput pijavica osjećaju polarizaciju kao različitost u energetskom polju i pokušavaju se prikrpati. No to još uvijek nije tako strašno.

Sav užas je u tome da klatna, osim što apsorbiraju energiju sukoba, na neki način navode ljude da svojim ponašanjem stvaraju još više takve energije.

 Ona čine sve da bi energija snažno izbijala. Klatna povlače ljude nevidljivim nitima i ljudi se pokoravaju poput marioneta. Na koji točno način klatna utječu na motivaciju ljudi do sada nije jasno, ali rade to vrlo učinkovito.

Klatnima je nedostupna čista ljudska svjesnost, no ona im nije ni potrebna -potpuno je dovoljna i podsvijest. Upravilu svi ljudi u određenom stupnju spavaju i dok su budni. Mnoge stvari čovjek obavlja automatski, opušteno, a da toga nije svjestan: „U određenom trenutku ne spavam i sasvim sam svjestan što radim i zbog čega baš na ovaj način.

„Razina čovjekove svjesnosti osobito je niska kad je kod kuće ili u gomili. U poznatim je uvjetima potreba za povišenom samokontrolom mala i zato se čovjek ponaša opušteno i gotovo spava. Suprotno tome, u vanjskom, aliuskom krugu ljudi, svjesnost je najaktivnija i pod samokontrolom. Tijekom većeg okupljanja ljudi čovjekove aktivnosti ponovno postaju spontane, ali pritom dolaze i u snažnu korelaciju s općim ushićenjem cijele mase.

Kako bismo protumačili rad klatna, uzmimo najjednostavniji primjer - prolaznika za kojim hodate istim putem izatim ga prestižete. Baš kad ste odlučili zaobići ga s lijeve strane, on spontano zakorači u istom smjeru i prepriječi vamprolaz. Pokušavate ga zaobići s desne strane, a on se također slučajno okrene na tu stranu.

Što navodi prolaznika da mijenja smjer kretanja? Pa on vas ne vidi, a i zašto bi mu bilo važno s koje ćete ga strane zaobići? Možda na neki način osjeća da ste se približili njegovim leđima i instinktivno ne želi propustili„suparnika“ naprijed? Takva pretpostavka kao da se nameće, ali to ipak nije tako. U živoj se prirodi, ako govorimo oinstinktima, suparništvo uvijek očituje u situacijama kad suprotstavljene strane stoje okrenute licem u lice. Klatno je ono koje prolaznika navodi da odabere stranu kojom će se kretati.

Čovjek hoda ne razmišljajući o tome kako precizno koračati da zadrži ravnu liniju. U odnosu prema tome onspava i zato se linija njegovih koraka s vremena na vrijeme nehotično okreće na jednu ili na drugu stranu. Motivacija,odnosno izbor smjera kretanja, leži u podsvijesti koju u određenom trenutku ne kontroliramo. To znači da je potencijalno otvorena za klatno. 

Tu dolazite vi i pokušavate zaobići prolaznika. To, u biti, i jest sukob, iako beznačajan. U cilju povećavanjaenergije sukoba klatno navodi prolaznika da učini nevoljan korak na stranu kako bi pregradio put i samim tim pogoršao situaciju.

Istodobno, klatno ne djeluje smišljeno budući da ne posjeduje svjesnu namjeru. Jednako nesvjesno svoj posao rade sile ravnoteže. Naglasit ću još jednom: ovdje se radi o nekim procesima čiji mehanizam zasad nije jasan, a ne o razumnom ponašanju struktura. Mi samo primjećujemo zasebne pojave i zakonitosti prirode energetsko-informacijskog svijeta.

Besmisleno je raspravljati o tome kako klatno djeluje u određenoj situaciji, odakle dolazi, kako u tome uspijeva išto se zapravo događa na energetskoj razini. Svejedno to nećemo moći potpuno shvatiti. Važan je samo glavnizaključak: ako sile ravnoteže sukobljavaju suprotnosti, klatna čine sve kako bi raspalila energiju nastalog konflikta. Takav je zakon klatna .

Beskonačne bitke klatna - bez obzira na to radi li se o obiteljskim svađama ili oružanim sukobima - vode seupravo u skladu s tim zakonom. Ako nastane opozicija, daljnji će se događaji razvijati u smjeru pogoršavanja sukoba, štogod da se dogodi, uključujući privremena i prividna pomirenja. 

Tamo gdje djeluje zakon klatna, zdrav razum je nemoćan. Baš zato djelovanja pojedinih osoba, kao i cijelih država, vrlo često ne ulaze u okvire zdravog razuma. U konfliktnim se situacijama ljudski motivi nalaze pod utjecajem klatna.

Zato se i postiže ovakav neobičan efekt prema kojem svoje prošle radnje doživljavamo kao san: „Gdje mi je biorazum? Zašto sam došao na zamisao da tako postupim?“ Zato što je čovjek djelovao, a da toga nije bio svjestan. Tek nakraju, kad spoznaja više nije podvrgnuta izvanjskom djelovanju, sve što se dogodilo dobiva odgovarajuću procjenu.

Bliski se ljudi svađaju i rastaju ako su uvjereni da si karakterno ne odgovaraju. Ipak, postojali su trenuci sreće kadje sve bilo prekrasno. A onda se čovjek bez ikakva razloga mijenja i počinje se ponašati neprijateljski. To nikako nije uskladu s njegovim do tadašnjim ponašanjem. Sve vam je to poznato, zar ne?

U stvari ovdje nije riječ o tome da se jedna ili druga osoba promijenila. Čovjek se prema partneru odnosisavršeno neprihvatljivo zato što ga na to prisiljava klatno.

Klatno upravlja podsvjesnim motivima suprotstavljenih ljudi. I takvo je upravljanje usmjereno na povećavanjeenergije sukoba. Čovjek nije svjestan što ga tjera u sukob. Može postupati potpuno nelogično i neodgovarajuće. 

Takav je efekt osobito uočljiv kod neobjašnjivo teških prekršaja. Nakon prekršaja, kad je već na okrivljeničkojklupi, prekršitelj se prisjeća svojih prošlih djela s čuđenjem: „Snašlo me nekakvo pomračenje.“ I on ne laže - to se idogodilo. Za samog prekršitelja sve je potpuno neočekivano, sve što je učinio doživljava kao strašan san.

San postaje osobito dubokim ako pozornost u padne u omču . U specifičnim kolektivima, na primjer, u vojsci,skupini ili sekti okuplja se društvo s određenim stereotipima ponašanja i razmišljanja. To „uspavljuje“ i podsvijest sepotpuno otvara za zombirajuće djelovanje klatna. I tada se događaju stvari koje se sa strane čine potpuno neshvatljivima.

Zašto ljudi s takvom žestinom ubijaju sebi slične jer se klanjaju nekim svojim bogovima? Komu to smeta? Ljudizbog ratova žive u bijedi i umiru ih deseci, stotine tisuća, milijuni. Gdje je nagon za samoodržanjem? Borbu zabogatstvo i teritorij još je moguće razumjeti, ali kako objasniti borbu za uvjerenja?

Ideja o miru bliska je svima, ali ratovi ne prestaju. Ideja o jednom Bogu je očita. Ideja dobra, pravednosti i jednakosti - mogli bi smo još dugo nabrajati. Svima je to jasno, međutim, zdrav razum ne djeluje, već pobjeđuje zlo.Odakle to zlo dolazi?

Klatna su univerzalan izvor zla. Treba neko vrijeme malo promatrati i sve postaje savršeno jasno: o kakvoj segod opoziciji radilo - sve se usmjerava na povećanje energije sukoba. Ako se borba i smiri, to se događa tek nakratko, dabi se potom razbuktala novom snagom.

Naravno, postoje različita klatna i ona su u različitoj mjeri destruktivna. Mnoga su od njih bezazlena. Na primjer,klatno transurfinga je potrebno kako bi se što je moguće više ljudi zamislilo nad time što se u stvari događa.

Ne radi se o tome da se u potpunosti treba osloboditi svih klatna. To i nije moguće. Glavno je da ne budete marioneta, već da djelujete svjesno kako biste te strukture iskoristili za svoj interes. Ali kako se osloboditi njihova utjecaja?

Probudite se i osvijestite na koji način klatno pokušava vama manipulirati.

Razumjeti što se događa već je pola posla. Snaga utjecaja klatna obrnuto je proporcionalna svjesnosti. Ono vama vlada sve dok spavate na javi.

Prije svega ne treba sudjelovati u destruktivnim sukobima klatna ako to vama osobno nije potrebno. Kad ste ugomili, neophodno je sići sa scene u gledalište, pogledati oko sebe i probuditi se: „Što radim ovdje? Jesam li svjestansvega? Zašto mi je to potrebno?“

Buđenje iz sna koji sanjamo budni, mora biti apsolutno jasno kao što je već bilo rečeno: „U određenom trenutku ne spavam i sasvim sam svjestan što radim i zašto baš ovako. „ Ako ste toga svjesni, sve je u redu. Ako pak niste, znači da ste ubilo kojoj, čak i beznačajno konfliktnoj situaciji, marioneta. 

Teže je kad vas nešto uzrujava. U tom će slučaju klaun skakati sve dok su vam živci napeti. To obično znači daje klatno vašu pozornost uhvatilo u omču. Kako biste se oslobodili klatna, potrebno je postati ravnodušan. Ali to je teško postići.

Na primjer, susjedi vas nerviraju svojom glazbom koja vam je užasna. Vaš je zadatak da se na bilo koji način„otkvačite“ od klatna. No natjerati se da ne reagirate praktički je nemoguće. Beskorisno je obuzdavati emocije. Umjestotoga, pozornost treba preusmjeriti na nešto drugo.

Pokušajte slušati vlastitu glazbu, ali ne glasno, već toliko da prigušite susjedovu. Smislite još neke načine kako daodvratite misli. Ako vam pođe za rukom okupirati se nečim drugim, susjedi će se postupno stišati. 

Jednako je i u svim drugim slučajevima. Ako „klaun skače“, znači da je vaša pozornost uhvaćena u neku omču.Uvukli su vas u igru klatna kojoj je cilj povećati energiju konflikta. Da biste se oslobodili omče, morate preusmjeriti pozornost.

Općenito, nije sve tako loše. Neće se zbiti „u inat“ ako ne budete spavali budni. lako, moglo bi se pomisliti da jesve navedeno samo nekakva čudovišna tlapnja. Naravno, nije lako prihvatiti misao da nekakve strukture mogu namaupravljati. Prihvaćanje te spoznaje stvar je osobnog izbora. I nije nužno da vjerujete. Proučavajte i sami donosite zaključke. 

To je, ukratko, sadržaj koncepcije transurfinga. Ako vam u procesu rada s kartama nešto ne bude jasno, obratitese osnovnom izvoru - knjigama iz serije „Transurfing“.