Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član vanessa

Upisao:

vanessa

OBJAVLJENO:

PROČITANO

620

PUTA

OD 14.01.2018.

"ORLOV DAR"....FLORINDA...

Karlos Kastaneda

...." Dok nas je Zuleica poučavala zamršenostima sanjanja, la Gorda i ja bili smo potpuno suglasni da prihvatimo neospornu činjenicu da je pravilo karta, da u nama postoji druga svijest i da je moguće ući u nju. Don Juan je ispunio ono što je pravilo nalagalo. Pravilo mu je nalagalo slijedeći korak — upoznati me s Florindom, jedinim njegovim ratnikom koga još nisam sreo.

Don Juan mi je rekao da moram sam otići do njene kuće, jer sve što će se dogoditi između mene i nje, nema veze s ostalima. Rekao je da će Florinda biti moj osobni vodič, točno onako kao da sam ja nagual poput njega. Sličan odnos imao je i on s ratnikom iz društva njegova dobročinitelj a, ratnikom koji se mogao usporediti s Florindom.

Jednoga dana don Juan me ostavio pred vratima Nelidine kuće. Rekao mi je neka uđem jer me Florinda unutra očekuje. »čast mi je upoznati se s vama«, rekao sam ženi koja me je presrela u hodniku. »Ja sam Florinda«, rekla je.

Gledali smo se u tišini. Osjetio sam strahopoštovanje. Moja svijest je bila izoštrena kao nikada prije. Više nikada nisam iskusio sličan doživljaj. »Divno ime«, uspio sam procijediti, ali sam htio reći mnogo više. Mekani i dugi izgovor španjolskih vokala činio je ime fluidnim i zvučnim: posebno ono nakon slova r. Nije to bilo rijetko ime;

jednostavno, do tada nisam sreo nikoga tko bi bio esencija tog imena. Ženi ispred mene tako je pristajalo kao da je za nju bilo izmišljeno ili kao da je ona sama stvorila osobu u skladu s njim. Fizički je izgledala točno kao Nelida, osim što je djelovala mnogo samouvjerenije i jače.

Bila je prilično visoka i vitka. Imala je maslinastu kožu ljudi sa Sredozemlja, Španjolaca ili, možda, Francuza. Bila je vremešna, pa ipak se nije činila malaksalom niti starom. Tijelo joj je djelovalo gipko i mršavo. Duge noge, oštre crte, mala usta, prekrasno izdjelani nos, tamne oči i spletena kosa. Bez bora i ovješene kože na licu i vratu. Bila je stara kao da je napravljena da izgleda stara. Sjećajući se kasnije svog prvog susreta s njom, pada mi na pamet nešto što s time, zapravo, nema nikakve veze.

Jednom sam u nekim novinama vidio dvadeset godina staru fotografiju tada mlade holivudske glumice, koju su postarali za dvadesetak godina, kako bi mogla igrati ulogu starije žene. Pored te slike, novine su objavile i sadašnju sliku te glumice, nakon dvadeset godina teškog života. Po mojoj subjektivnoj ocjeni, Florinda je bila nalik onoj prvoj slici mlade djevojke koju su umjetno postarali.

»Gle, gle, što je to?« rekla je štipnuvši me. »Ne izgledaš baš osobito. Mekan. Nesumnjivo, ovisan o jezgri.« Njena me grubost podsjetila na don Juanovu; tako i unutrašnji život njenih očiju. Sjećajući se naknadno svog života s don Juanom, pada mi na pamet da su njegove oči uvijek mirovale. U njima se nije moglo vidjeti nikakvo uzbuđenje. Nije bilo lijepo gledati don Juanove oči.

Vidio sam krasne oči, ali mi ništa nisu govorile. Florindine oči, poput don Juanovih, izgledale su kao da su vidjele sve što se moglo vidjeti; bile su spokojne, ali ne i prijatne. Uzbuđenje je bilo povučeno unutra i pretvorilo se u nešto što bih mogao opisati jedino kao unutrašnji život.

Florinda me provela kroz dnevnu sobu na natkrito unutrašnje dvorište. Sjeli smo u udobne naslonjače. Činilo se da njene oči traže nešto na mom licu.

»Znaš li ti tko sam ja i što moram učiniti za tebe?« zapitala je. Rekao sam da sve što znam o njoj i njenim odnosima sa mnom potječe iz don Juanovih natuknica. Dok sam joj objašnjavao svoj položaj, nazivao sam je dona Florinda.

»Nemoj me zvati dona Florinda«, rekla je s dječjom kretnjom dodijavanja i nezgode. »Nisam još tako stara ili tako uvažena.« Zapitao sam kako bi htjela da joj se obraćam. »Bit će dovoljno samo Florinda«, rekla je.

»S obzirom na pitanje tko sam, mogu ti odmah reći da sam žena ratnik koji poznaje tajne traganja. A s obzirom na ono što bih morala učiniti za tebe, mogu ti reći da ću te poučiti u prvih sedam principa traganja, u prva tri principa pravila za tragače i u prva tri manevra traganja.«

Dodala je da je za svakog ratnika normalno da zaboravi sve ono što se dogodilo dok je djelovanje na lijevoj strani, i da će mi trebati mnogo godina da svladam sve ono čemu će me poučiti. Rekla je da su njene instrukcije tek početak i da će me jednog dana prestati učiti, ali pod drukčijim okolnostima.

Zapitao sam smijem li joj postaviti neka pitanja. »Samo izvoli«, rekla je. »Ti treba samo da se prikloniš vježbi. Naposljetku, na ovaj ili onaj način, ti već znaš sveo čemu ćemo raspravljati.

Tvoji osnovni nedostaci su u tome što nemaš samopouzdanja i što ne želiš koristiti svoje znanje kao snagu. Nagual, čovjek, opčarao te je. Ne možeš djelovati samostalno.

Samo te žena može toga osloboditi.

»Najprije ću ti ispričati svoju životnu priču i pri tom će ti se mnogo toga pojasniti. Pričat ću ti je u epizodama, tako da ćeš češće morati svraćati ovamo.« Pogodila me je njena očita želja da mi ispriča svoj život, jer je bila u suprotnosti s nastupom svih ostalih, koji su se ustručavali iznijeti bilo što osobno o sebi.

Nakon mnogo godina provedenih s njima, bez ikakvih pitanja prihvatio sam njihovu namjeru, pa mi je stoga njena odluka da otkrije svoj osobni život djelovala groteskno. Nakon njene izjave odmah sam postao oprezan. »Oprostite, molim«, rekao sam. »Rekli ste da ćete mi otkriti svoj osobni život?« »Zašto ne?« zapitala je.

Odgovorio sam joj dugačkim objašnjenjem što mi ga je dao don Juan o opterećujućoj snazi osobne povijesti, i potrebi da je se ratnik liši. Umotao sam sve to u izjavu kako mi je don Juan zabranio da ikada govorim o svom osobnom životu.

Nasmijala se u visokom falsetu. Izgledala je oduševljena.

»To se odnosi samo na muškarce«, rekla je. »Ne-rad tvog osobnog života je da pričaš beskrajne priče, ali niti jednu o svome pravom ja.

Vidiš, biti čovjek znači da iza sebe imaš solidnu prošlost. Imaš obitelj, prijatelje, poznanike i svatko od njih ima utvrđenu ideju o tebi. To što si muškarac, znači da si odgovoran. Ne možeš tek tako nestati. Da bi se izbrisao, potrebno ti je mnogo rada.

»Moj slučaj je drukčiji. Ja sam žena i to mi daje divnu prednost. Ja nisam odgovorna. Zar nisi znao da žene nisu odgovorne?«

»Ne znam što mislite pod tim: odgovorne«, rekao sam. »To znači da žene mogu lako nestati«, odvratila je.

»Ako ništa drugo, žena se može udati. Žena pripada mužu. U obitelji s mnogo djece vrlo brzo se riješe kćerki. Na njih nitko ne računa i postoji mnogo izgleda da neke od njih nestanu bez traga. Neće im teško pasti njihov nestanak.

»S druge strane, na sina se računa. Sinu nije tako lako izmigoljiti i nestati. Pa čak ako to i učini, ostavit će za sobom tragove. Sin će zbog toga imati osjećaj krivnje. Kćerka neće.

»Kada te je nagual poučio da šutiš o osobnom životu, namjeravao ti je pomoći nadvladati osjećaje krivnje prema svojoj obitelji i prijateljima, koji su na tebe računali na različite načine.

»Pošto se borio čitava života, muški ratnik se, naravno, mora izbrisati, ali će ta borba na njemu ostaviti traga. Postat će tajnovit, uvijek na oprezu sa samim sobom.

Žena se ne treba nositi s tim poteškoćama. Ona je već spremna rastočiti se. Zapravo, to se od nje i očekuje.

»Budući da sam žena, nisam sklona tajnovitosti. Ne dajem za to ni pet para. Tajnovitost je cijena koju vi muškarci morate plaćati zato što ste važni u društvu. Borba je samo za muškarce, jer se nerado daju brisati, pa pronalaze čudnovate putove da nekud i nekako šmugnu.

Evo, uzmi svoj primjer: ideš okolo i držiš predavanja.«

Florinda me je nervirala na vrlo čudan način. U njenoj nazočnosti osjećao sam se čudesno bespomoćan. Moram bez oklijevanja priznati da su me i don Juan i Silvio Manuel činili nervoznim i zabrinutim, ali to je bio sasvim drukčiji osjećaj. Njih sam se zapravo bojao, posebno Silvija Manuela. On me je strašio, pa ipak sam se naučio živjeti s tim strahom.

Florinde se nisam bojao. Ta nervoza je prije bila rezultat ljutnje, groženja nad njenim znanjem i taktom. Ona nije buljila u mene kao što su običavali don Juan i Silvio Manuel. Oni bi me uvijek netremice promatrali, sve dok pokornom kretnjom ne bih odvratio lice. Florinda me je tek pogledavala. Oči bi joj se kretale polako od jedne stvari na drugu. Činilo se kao da ne ispituje samo moje oči već i svaki centimetar mog lica i tijela. Dok je govorila, brzo je skakala pogledom s mog lica i ruku na svoje noge i krov.

»Izazivam u tebi nelagodu, zar ne?« zapitala je. Pitanje me je zateklo potpuno nespremnog: Nasmijao sam se. Ton joj nije bio nimalo prijeteći. »Tako je«, odgovorio sam.

»Oh, to je sasvim razumljivo«, nastavila je. »Naviknuo si se biti muškarac. Za tebe je žena nešto što je stvoreno u tvoju korist. Ona je za tebe glupa. A činjenica da si muškarac i nagual, samo sve još više otežava.«

Osjetio sam se ponukanim da se branim. Držao sam da je ona vrlo samouvjerena dama, pa sam joj to htio i reći. Počeo sam u velikoj formi, ali sam se gotovo odmah rasplinuo, začuvši njezin smijeh.

Bio je to veseli, mladenački smijeh. Don Juan i don Genaro isto su mi se tako uvijek znali smijati i njihov smijeh je također bio mladenački, ali je Florindin drukčije vibrirao. Nije bilo žurbe u njenu smijehu, ni pritiska. »Mislim da je bolje da uđemo unutra«, rekla je. »Ne smije biti nikakvih smetnji. Nagual Juan Matus te je već vodio unaokolo, pokazujući ti svijet; to je bilo važno za ono što ti je on imao reći.

Ja ti moram ispičati druge stvari, pa je potreban i drugi ambijent.« Sjeli smo na kožni kauč u skrovitom udubljenju unutrašnjeg dvorišta. Unutra sam se osjećao mirnije.

Odmah je počela sa svojom životnom pričom. Rekla je da je bila rođena u prilično velikom meksičkom gradu, u dobrostojećoj obitelji. Budući da je bila jedino dijete, roditelji su je pokvarili već od rođenja.

Bez traga lažne skromnosti, Florinda je priznala da je oduvijek bila svjesna svoje ljepote. Rekla je da je ljepota demon koji se množi i plodi kad mu se netko divi.

Uvjeravala me da bez i najmanje sumnje može reći kako je tog demona najteže savladati i, kada bih pogledao oko sebe i uočio lijepe ljude, otkrio bih da je riječ o najnesretnijim ljudima što ih je moguće zamisliti. Nisam se htio s njom prepirati, iako sam osjećao vrlo snažnu želju da joj kažem kako je pomalo dogmatična. Mora da je naslutila moje osjećaje; namignula mi je.

»Oni su zaista nesretni, vjeruj mi«, nastavila je. »Uostalom, probaj. Pokušaj se sroditi s njihovom idejom da su lijepi, pa zbog toga i važni. Vidjet ćeš i sam što mislim.« Rekla je da bi teško mogla roditelje ili sebe optužiti za to svoje samoljublje. Svi oko nje su je još od djetinjstva pokušavali učiniti važnom i jedinstvenom.

»U petnaestoj godini«, nastavila je »mislila sam otprilike da sam najveća pojava koja se ikada pojavila na zemlji. Svi su tako govorili, posebno muškarci.« U tim mladenačkim godinama, priznala je, uživala je u pažnji i laskanju brojnih obožavatelja. U osamnaestoj godini razumno je odabrala najboljeg mogućeg muža, između, ni manje ni više, nego jedanaest ozbiljnih prosaca.

Udala se za Celestina (Selestino), imućnog čovjeka, petnaest godina starijeg od sebe. Florinda je svoj bračni život opisala kao raj na zemlji. Ogromnom krugu svojih prijatelja dodala je sada i Celestinove prijatelje, Njen život je bio vječito praznik.

To blaženstvo je, međutim, trajalo svega oko šest mjeseci. Došlo je do naglog i vrlo grubog kraja, kad je obolila od tajanstvene i vrlo podle bolesti. Počelo joj je oticati lijevo stopalo, gležanj i list. Linija njene divne noge bila je upropaštena: oticanje je bilo tako jako da se kožno tkivo osulo plikovima i počelo pucati. Čitav donji dio noge, od koljena naniže, osuo se krastama koje su nesnosno curile. Koža je postala tvrda. Dijagnoza bolesti je glasila: elefantijazis.

Pokušaji liječnika da je izliječe bili su nespretni i bolni, pa su, na kraju, zaključili da bi se, možda, jedino mogla izliječiti u Evropi, u tamošnjim naprednim medicinskim centrima. Za samo tri mjeseca Florindin zemaljski raj pretvorio se u pakao.

Očajna, i u pravoj agoniji, odlučila je radije umrijeti nego ovako nastaviti. Njene patnje su bile tako dirljive da joj je jednoga dana sluškinja, koja to više nije mogla podnijeti, priznala kako ju je bivša Celestinova ljubavnica podmitila da u njenu hranu stavi izvjestan napitak — otrov što su ga spravili čarobnjaci.

Da bi se iskupila, sluškinja ju je obećala odvesti vidarki, koja je, navodno, jedina bila kadra osujetiti djelovanje takvog otrova. Florinda se zakikotala, sjetivši se svoje dileme. Bila je odgojena u strogom katoličkom duhu. Nije vjerovala ni u čarobnjaštvo ni u indijanske vidare. No bol je bila tako jaka i stanje tako ozbiljno da je bila voljna pokušati sve. Celestino se oštro usprotivio. Htio je sluškinju odvesti na policiju.

Florinda se zauzela za nju, ne toliko zbog samilosti koliko iz straha da sama ne bi mogla pronaći vidarku.

Florinda je odjednom ustala. Rekla je da sad moram otići. Uhvatila me pod ruku je ispratila do vrata, kao da sam njen najstariji i najdraži prijatelj. Objasnila mi je da sam iscrpljen i da je lijeva strana svijesti posebno i krhko stanje, koje se treba koristiti vrlo obzirno. To izvjesno nije stanje moći.

Dokaz za to je da sam gotovo umro kada je Silvio Manuel pokušao skupiti moje stanje druge pozornosti, tako što me je prisilio da smiono uđem u njega.

Rekla je da ne postoji način kako bismo nekome, pa ni sebi, mogli narediti da prikupi znanje. To je spori posao; u pravo vrijeme, i pod odgovarajućim okolnostima bezgrešnosti, tijelo će skupiti svoje znanje bez ikakve nasilne želje.

Stajali smo još neko vrijeme pred ulaznim vratima, izmjenjujući uljudne primjedbe i beznačajnosti.

Odjednom je rekla da me je nagual Juan Matus danas doveo k njoj, jer zna da mu se bliži kraj boravka na zemlji. Prema glavnom planu Silvija Manuela, završene su već dvije faze instrukcija što sam ih morao proći. Preostalo je još samo ono što mi je ona imala reći.

Naglasila je da se kod nje ne radi o uobičajenim instrukcijama, nego da je važno da s njom uspostavim vezu."....nastavak 

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je blagdan sv. Josipa. Sretan imendan svima koji nose to ime. Lp

    19.03.2024. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

ORLOV DAR ....FLORINDA